6.3. Kontinuirano praćenje i stručna prosudba

Radi jačanja pouzdanosti svojih modela, institucije bi trebale razmotriti preispitivanje svojeg pristupa kalibraciji na sljedeće načine:

• a. usporedbom svojih rezultata i pretpostavki s vanjskim, uključujući nadzornim, opažanjima iz vjerodostojnih izvora radi procjene usklađenosti vlastitih pretpostavki i rezultata
• b. primjenom analiza osjetljivosti radi ispitivanja stupnja stabilnosti i dosljednosti rezultata modela ili utvrđivanja učinaka mogućih nelinearnosti koje nisu obuhvaćene scenarijima
• c. ako se koristi model treće strane, provjerom da okvir za validaciju vanjskih pružatelja usluga bude u skladu sa Smjernicama EBA - e o ugovorima o eksternalizaciji.

Kako bi se uklonili preostali nedostatci u njihovim modelima testiranja otpornosti na stres, institucije bi trebale razmotriti uzimanje u obzir učinaka čimbenika koji se u ovoj fazi ne mogu drugačije integrirati (npr. rizici koji proizlaze iz lanca vrijednosti drugih ugovornih strana, prijelomne točke, učinci širenja rizika itd.), konzervativnim prilagođavanjem rezultata modela na temelju stručne prosudbe.

Općenito, institucije bi trebale koristiti stručnu prosudbu pri provođenju kvantitativnih analiza kako bi nadomjestile nepotpune ili približne podatke o okolišu, izostanak povijesno opaženih korelacija te druga ograničenja modela.

Institucije bi trebale osigurati redovito praćenje značajnih promjena u svojem okruženju (uključujući strategije drugih ugovornih strana za upravljanje okolišnim rizicima) kako bi primijenjeni scenariji i pristupi modeliranju ostali relevantni. Učestalost provedbe analiza scenarija trebala bi biti prilagođena potrebama i praksi institucija.

Analiza scenarija treba biti osmišljena tako da omogućuje prilagodljivost i modularnost radi stalnog unaprjeđenja u skladu s razvojem okruženja i novih spoznaja. Institucije bi trebale biti u tijeku s najnovijim znanstvenim saznanjima.