4.3. Procjena robusnosti analize poslovnog modela i utvrđivanje ranjivosti

Nadležna tijela trebaju provesti analizu kvantitativnih obilježja postojećeg poslovnog modela institucije kako bi procijenila njezinu sposobnost stvaranja prihvatljive dobiti u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju, s obzirom na sklonost institucije preuzimanju rizika te njezine strukture financiranja i kapitala. Područja analize nadležnih tijela trebaju obuhvaćati:

• a. pokretače profitabilnosti, uključujući trendove, procjenom osnovnih elemenata sposobnosti institucije da ostvaruje dobit, nakon izvanrednih stavki i jednokratnih stavki, raščlambe tokova prihoda, raščlambe troškova i raspodjele troškova, rezervacija za umanjenje vrijednosti i ključnih pokazatelja (npr. neto kamatna marža, trošak/prihod, umanjenje vrijednosti kredita i trošak rizika). Ta se procjena može dopuniti analizom relevantnih pokazatelja profitabilnosti prilagođenih riziku (npr. povrat na dodijeljeni kapital – ROAC ili povrat na kapital prilagođen riziku – RAROC), ako su dostupni i smatraju se pouzdanima;
• b. bilancu, uključujući trendove, procjenom kombinacije imovine i obveza, strukture financiranja, promjene u TREA-i i regulatornom kapitalu, i ključnih pokazatelja (npr. povrat na kapital/imovinu, stopa osnovnog kapitala, manjak financijskih sredstava), kao i koncentracija u računu dobiti i gubitka i bilanci koje se odnose na klijente, sektore i geografska područja;
• c. sklonost preuzimanju rizika i razine tolerancije rizika, procjenom formalnih ograničenja koje je institucija postavila prema vrsti rizika i njezina pridržavanja tih ograničenja kako bi razumjela rizike koje je institucija spremna preuzeti radi poticanja svoje financijske uspješnosti i osiguravanja operativne otpornosti. Ovime bi također trebalo obuhvatiti otpornost na utjecaj poremećaja u području IKT-a.

Nadležna tijela trebaju provesti analizu kvalitativnih obilježja postojećeg poslovnog modela institucije kako bi utvrdila pokretače uspjeha i ključne ovisnosti. Područja analize nadležnih tijela trebaju obuhvaćati:

• a. poslovno okruženje, procjenom budućeg okruženja u kojem institucija posluje na temelju svojih glavnih ili značajnih geografskih i poslovnih izloženosti. U okviru te procjene nadležna tijela trebaju steći razumijevanje ključnih makroekonomskih varijabli, tržišnih trendova, konkurentnog okruženja i drugih relevantnih kretanja (kao što su regulatorne i pravne promjene);
• b. ključne unutarnje i vanjske ovisnosti procjenom glavnih egzogenih i endogenih čimbenika koji mogu utjecati na uspjeh poslovnog modela, uzimajući u obzir povezane mehanizme upravljanja i unutarnje kontrole;
• c. franšizu i područja konkurentske prednosti procjenom ugleda institucije i snage odnosa s klijentima, dobavljačima i partnerima, kao i postoje li područja u kojima institucija ima konkurentsku prednost u odnosu na usporedive institucije;
• d. podršku IKT-a procjenom razine i primjerenosti usklađenosti između IKT-a i poslovanja u smislu strategije, ciljeva, aktivnosti, resursa i funkcija te razmatranjem mogu li razlozi za zabrinutost povezani s IKT-om utjecati na poslovnu strategiju i ciljeve institucije.

Nadležna tijela trebaju upotpuniti analizu provedbom (kvantitativne i kvalitativne) analize financijskih projekcija i strateškog plana institucije usmjerene na budućnost kako bi razumjela temeljne pretpostavke i ovisnosti, uvjerljivost i rizičnost njezine poslovne strategije. Područja analize nadležnih tijela trebaju obuhvaćati:

• a. cjelokupne strategije i pokretače uspjeha, procjenom glavnih kvantitativnih i kvalitativnih ciljeva upravljanja i razlike između predviđenog poslovnog modela – nakon izvršenja – i trenutačnog modela;
• b. predviđene financijske rezultate procjenom uvjerljivosti i dosljednosti pretpostavki institucije na temelju kojih su određene njezina strategija i prognoze;
• c. sposobnosti izvršavanja, procjenom dosadašnjih rezultata upravljanja u pogledu provedbe prethodnih strategija i prognoza, kao i sveukupne sposobnosti institucije da iskoristi konkurentske prednosti i pokretače uspjeha u obavljanju svojeg poslovanja i da ostvari povrate na učinkovit način. Nadležna bi tijela u sklopu te procjene trebala razmotriti sljedeće:
• i. adekvatnost okvira raspodjele troškova – u smislu prikazivanja profitabilnosti poslovnih linija/jedinica;
• ii. okvir određivanja transfernih cijena izvora financiranja – u smislu adekvatnog utvrđivanja komponente neto dobiti za svaku poslovnu liniju/jedinicu, proizvod i kupca;
• iii. okvir određivanja cijena kredita – u smislu odgovarajućeg upravljanja procesom određivanja cijena kredita, metodologije određivanja cijena, primjerenog uzimanja u obzir svih komponenti određivanja cijena kredita te naknadnog praćenja profitabilnosti i izvještavanja o odlukama o određivanju cijena proizvoda;
• iv. okvir za podjelu prihoda između institucija s poslovnim nastanom u Uniji koje su dio grupa iz treće zemlje i drugih subjekata te grupe s poslovnim nastanom izvan Unije koje matično društvo iz EU-a nije konsolidiralo – u smislu pravedne podjele dobiti i gubitka između subjekata ili poslovnih linija koji sudjeluju u životnom ciklusu transakcija, te odgovarajućeg upravljanja.

U analizi nadležna tijela trebaju razmotriti sve indikacije da poslovni model i aktivnosti dovode do povećanih rizika od pranja novca i financiranja terorizma, uključujući aktivnosti povezane s kriptoimovinom ili uzimanje depozita ili osnivanje ili korištenje pravnih subjekata u visokorizičnim trećim zemljama, kako je utvrđeno u skladu s člankom 9. Direktive (EU) 2015/849. Ako postoje, te bi indikacije prema potrebi trebalo dopuniti kvantitativnom analizom, posebno usmjerenom na značajnost prihoda i prihoda od poslovanja u takvim visokorizičnim trećim zemljama te koncentracije izloženosti prema klijentima za koje institucija primjenjuje postupak pojačane dubinske analize stranke kako je navedeno u poglavlju II. odjeljku 3. Direktive 2015/849. Nadležna tijela trebaju razmjenjivati informacije s nadzornim tijelom za SPNFT o tim indikacijama, kako je utvrđeno u točki 59.