Glava II. – Specifikacije koje se primjenjuju na sve mjere

Prepreke i veza s bonitetnim zahtjevima i zahtjevima strukturne odvojenosti

• (a) Sanacijska tijela trebala bi razmotriti primjenu mjera za rješavanje i uklanjanje značajnih prepreka mogućnostima sanacije koje proizlaze iz značajki institucije ili iz međudjelovanja navedenih značajki s vanjskim okolnostima, uključujući prepreke na koje se nailazi u trećim zemljama. Prepreke bi trebalo procijeniti s obzirom na njihov utjecaj na provedivost i opravdanost kako je navedeno u regulatornom tehničkom standardu o sadržaju plana sanacije i procjeni mogućnosti sanacije određene (poželjne ili različite) sanacijske strategije, uključujući predvidive prepreke za obnovu dugoročne održivosti subjekta koji nastavlja obavljati ključne funkcije institucije u sanaciji.
• (b) Sanacijska tijela mogu primijeniti mjere isključivo s ciljem rješavanja prepreka mogućnostima sanacije s tim da se od institucija ne zahtijevaju ikakva kršenja ili mogućnosti kršenja postojećih bonitetnih zahtjeva.
• (c) Ako postojeći bonitetni standardi ili zahtjevi, posebno na temelju Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013, nisu dostatni da osiguraju provedivost i opravdanost sanacijske strategije za pojedinačnu instituciju ili grupu, sanacijska tijela trebala bi razmotriti poduzimanje odgovarajućih mjera za nametanje dodatnih standarda i zahtjeva instituciji, nakon savjetovanja s nadležnim tijelom. Ako se strukturna odvojenost određenih poslovnih aktivnosti zahtijeva na temelju mjerodavnog prava ili je nadležna tijela mogu zahtijevati, a sanacijska tijela procijene da ova podjela nije dostatna da se osigura provedivost i opravdanost sanacijske strategije, sanacijska tijela trebala bi razmotriti poduzimanje odgovarajućih dodatnih mjera.

Proporcionalnost

Svaka mjera navedena u članku 17. stavku 5. Direktive 2014/59/EU može se primijeniti ako se radi

• o primjerenoj, nužnoj i razmjernoj mjeri za smanjenje ili uklanjanje prepreka za provedbu određene sanacijske strategije, uključujući prepreke za stečaj, ako je vjerojatno da će u slučaju njezine propasti institucija biti likvidirana redovnim postupkom za slučajeve insolventnosti.
• (a) Mjera je pogodna za ostvarenje namjeravanog cilja ako može pravovremeno u značajnoj mjeri riješiti ili ukloniti odgovarajuću prepreku.
• (b) Mjera je nužna da se postigne namjeravani cilj ako je potrebna da se ukloni ili bitno smanji značajna prepreka provedivoj i opravdanoj provedbi relevantne sanacijske strategije, ako ne postoje manje nametljive mjere kojima se može postići isti cilj u jednakoj mjeri. Nametljivost mjere trebalo bi procijeniti putem troškova i negativnih posljedica za instituciju i njezine vlasnike te njihovo pravo na slobodu poduzetništva, kao i za zdravlje i stabilnost redovnog poslovanja institucije. U skladu s člankom 10. stavkom 3. Direktive 2014/59/EU, ne smije se pretpostaviti da je izvanredna javna potpora manje nametljiva mjera.
• (c) Mjera je razmjerna opasnostima koje te prepreke predstavljaju za financijsku stabilnost u slučaju propasti institucije, ako sveukupna korist pri provođenju redovnog postupka u slučaju insolventnosti ili sanacije institucije na provediv i opravdan način te za ispunjavanje ciljeva sanacije nadilazi ukupne troškove i negativne posljedice uklanjanja prepreka mogućnostima sanacije. Sanacijska bi tijela također trebala razmotriti manje nametljive mjere prilikom procjene proporcionalnosti.

Različite sanacijske strategije

Mjere koje su sanacijska tijela opisala u članku 17. stavku 5. Direktive 2014/59/EU trebale bi u prvom redu imati za cilj uklanjanje prepreka za sanaciju s obzirom na poželjnu sanacijsku strategiju. Kada sanacijsko tijelo razmatra alternativne ili rezervne strategije u određenim situacijama u slučaju da se poželjnom opcijom ne postigne cilj zaštite financijske stabilnosti održavanjem ključnih funkcija ili se ne može očekivati da se uspješno provede, posebno u vezi s prekograničnim grupama, trebalo bi uzeti u obzir prepreke za provedbu alternativnih mogućnosti i prema potrebi ih ukloniti. Međutim, mjere koje su potrebne za uklanjanje prepreka alternativnim varijantama trebalo bi provesti samo ako ne narušavaju provedivu i opravdanu provedbu poželjne opcije.