4.2 Utvrđivanje, izračun i raspodjela kapitala

Pri procjeni iznosa, vrste i raspodjele internoga kapitala u skladu s člankom 73. Direktive 2013/36/EU institucije bi trebale temeljiti doprinos IRRBB-a ukupnoj procjeni internog kapitala na rezultatima internih sustava mjerenja institucije, uzimajući u obzir ključne pretpostavke i rizične limite. Ukupna razina kapitala trebala bi biti razmjerna stvarnoj izmjerenoj razini rizika institucije (uključujući za IRRBB) i njezinoj sklonosti preuzimanju rizika te biti pravilno dokumentirana u njezinu izvješću o postupku procjene adekvatnosti internog kapitala (izvješće ICAAP).

Institucije bi trebale dokazati da je njihov interni kapital razmjeran razini IRRBB- a, uzimajući u obzir utjecaj mogućih promjena u ekonomskoj vrijednosti i budućoj dobiti institucije, koje proizlaze iz p romjena kamatnih stopa, na interni kapital. Ne očekuje se da institucije dvostruko obračunavaju svoj interni kapital za mjere ekonomske vrijednosti i mjere dobiti.

U svojoj analizi ICAAP-a za iznos internog kapitala potrebnog za IRRBB institucije bi trebale razmotriti sljedeće:

• (a) interni kapital koji se drži zbog rizika za ekonomsku vrijednost koji bi mogli proizaći iz nepovoljnih kretanja kamatnih stopa te
• (b) potrebe za internim kapitalom koje proizlaze iz utjecaja promjena stope na kapacitet buduće dobiti i posljedice koje iz toga nastaju za razine zaštitnog sloja internog kapitala.

Institucije se ne bi trebale samo oslanjati na nadzorne procjene adekvatnosti kapitala za IRRBB ni na rezultate nadzornog ispitivanja netipičnih vrijednosti (vidjeti odjeljak 4.5.), već bi trebale razviti i upotrebljavati vlastite metodologije za raspodjelu kapitala na temelju sklonosti preuzimanju rizika, razine rizika i politika upravljanja rizicima. Pri određivanju odgovarajuće razine kapitala institucije trebaju uzeti u obzir i iznos i kvalitetu potrebnog kapitala.

U procjenama adekvatnosti kapitala za IRRBB trebalo bi se uzeti u obzir sljedeće:

• (a) veličina i rok dospijeća internih limita izloženosti IRRBB -u te jesu li ti limiti dostignuti u trenutku izračuna kapitala,
• (b) očekivani trošak zaštite otvorenih pozicija namijenjenih iskorištavanju unutarnjih očekivanja buduće razine kamatnih stopa,
• (c) osjetljivost internih mjera IRRBB- a na ključne ili nesavršene pretpostavke modeliranja,
• (d) utjecaj šoka i stresnog scenarija na pozicije koje se vrednuju različitim indeksima kamatnih stopa (rizik osnove),
• (e) utjecaj na ekonomsku vrijednost i dobit (uključujući učinke na fer vrijednost kroz portfelj ostale sveobuhvatne dobiti (FVOCI)) neusklađenih pozicija u različitim valutama,
• (f) utjecaj ugrađenih gubi taka i dobitaka,
• (g) raspodjela kapitala u odnosu na rizike po svim pravnim subjektima uključenima u bonitetni opseg konsolidacije grupe, uz adekvatnost ukupnog kapitala na konsolidiranoj osnovi,
• (h) pokretače odnosnog rizika te
• (i) okolnosti u kojima se rizik može os tvariti.

Rezultate adekvatnosti kapitala za IRRBB trebalo bi uzeti u obzir tijekom postupka ICAAP institucije i popratiti do procjena kapitala povezanih s poslovnim linijama.

Pri kalibriranju iznosa internog kapitala koji treba zadržati za IRRBB, institucije bi trebale upotrebljavati sustave mjerenja i različite šokove i stresne scenarije kamatnih stopa koji su prilagođeni profilu rizičnosti institucije kako bi se kvantificirao potencijalni raspon učinaka IRRBB-a u nepovoljnim uvjetima.

Institucije koje upravljaju modelima ekonomskog kapitala trebaju osigurati da se raspodjela internog kapitala za IRRBB primjereno uključi u ukupnu raspodjelu ekonomskog kapitala, da se dokumentiraju sve pretpostavke o diversifikaciji te da se njihova pouzdanost i stabilnost potvrđuje koristeći se povijesnim podatcima primjerenim pojedinoj instituciji i tržištima na kojima ona posluje. Troškovi ekonomskog kapitala mogu se raspodijeliti natrag do poslovnih jedinica i proizvoda kako bi se osiguralo da svi troškovi odnosn ih poslovnih jedinica ili proizvoda budu potpuno razumljivi onima koji su odgovorni za upravljanje njima.

Pri razmatranju je li potrebno ili ne izvršiti raspodjelu internog kapitala s obzirom na IRRBB na dobit, institucije bi trebale uzeti u obzir sljedeće:

• (a) relativnu važnost neto kamatnih prihoda za ukupni neto prihod, a time i utjecaj značajnih varijacija neto kamatnih prihoda iz godine u godinu,
• (b) stvarne razine neto kamatnih prihoda koje su ostvarive u različitim scenarijima (tj. je li raspon marže dovoljno širok da se apsorbira volatilnost koja proizlazi iz pozicija kamatnih stopa i promjena u trošku obveza),
• (c) mogućnost ostvarenja stvarnih gubitaka u stresnim uvjetima ili kao rezultat rijetkih promjena u tržišnom okruženju, npr. kada je potrebno likvidirati pozicije koje su namijenjene dugoročnom ulaganju radi stabilizacije dobiti,
• (d) relativnu važnost instrumenata osjetljivih na promjenu kamatne stope (uključujući kamatne izvedenice) u knjizi pozicija kojima se ne trguje, pri čemu se mogući učinci prikazuju il i u računu dobiti i gubitka ili izravno u kapitalu (npr. kroz ostalu sveobuhvatnu dobit) te
• (e) fluktuaciju neto kamatnih prihoda, snagu i stabilnost toka dobiti te razinu prihoda koja je potrebna za stvaranje i održavanje uobičajenih poslovnih operacija. Inst itucije s visokom razinom IRRBB- a koja bi mogla, u okviru vjerojatnog raspona tržišnih scenarija, dovesti do gubitaka, prekida normalne raspodjele dividendi ili smanjenja poslovnih operacija trebale bi osigurati da imaju dovoljno kapitala da izdrže negativan učinak tih scenarija.

Institucije bi trebale uzeti u obzir prilagodbe zaštitnog sloja internog kapitala ako rezultati njihova testiranja otpornosti na stres upućuju na mogućnost smanjenja dobiti (pa tako i smanjenja kapaciteta za stvaranje kapitala) u stresnim scenarijima.