4.4 Postupak odlučivanja o kreditu

Institucije bi trebale uspostaviti jasan i dobro dokumentiran okvir za postupak odlučivanja o kreditu u kojem bi se trebala postaviti jasna i valjana struktura za odgovornosti u pogledu postupka odlučivanja o kreditu unutar institucije, uključujući opis hijerarhije donositelja odluke

• o kreditu i njihove raspodjele unutar organizacijske i poslovne strukture institucije i njihovih linija izvješćivanja.

Struktura donositelja odluka o kreditu trebala bi biti usklađena i integrirana u sklonost preuzimanju rizika, politike i ograničenja te bi trebala odražavati poslovni model institucija. Raspodjela donositelja odluka o kreditu na organizacijsku i poslovnu strukturu trebala bi odražavati padajuću sklonost preuzimanju rizika i ograničenja unutar neke organizacije te se temeljiti na objektivnim kriterijima, uključujući pokazatelje rizika.

Okvir za donošenje odluka o kreditu trebao bi jasno definirati ovlasti za donošenje odluka i ograničenja svakog donositelja odluka te svih automatiziranih modela u svrhu donošenja odluka o kreditu u skladu s kriterijima za takve modele iz odjeljka 4.3.4. Navedene ovlasti i ograničenja trebale bi uzeti u obzir obilježja kreditnog portfelja, uključujući njegove ciljeve koncentracije i diversifikacije u odnosu na poslovne linije, geografska područja, gospodarske sektore i proizvode, kao i kreditna ograničenja i maksimalne izloženosti. Institucije bi trebale, gdje je primjenjivo, odrediti vremenska ograničenja za delegirane ovlasti ili visinu delegiranih odobrenja.

Pri delegiranju ovlasti i ograničenja za donošenje kreditnih odluka na zaposlenike, institucije bi trebale uzeti u obzir posebnosti kreditnih proizvoda koje podliježu tom pojedinačnom donošenju odluka, uključujući njihovu visinu i složenost te vrste i profile rizika dužnika. Institucije bi također trebale osigurati da su ti zaposlenici na odgovarajući način osposobljeni te da imaju relevantno stručno znanje i iskustvo u odnosu na određeno ovlaštenje koje im je delegirano.

Okvir donošenja odluka o kreditu trebao bi uzeti u obzir perspektivu rizika u donošenju odluka. U obzir bi trebalo uzeti i posebnosti kreditnih proizvoda i dužnika, uključujući vrstu proizvoda, veličinu kreditnog instrumenta ili ograničenje te profil rizičnosti dužnika.

Okvir bi također trebao utvrditi i načine rada kreditnih odbora i uloge njihovih članova, uključujući, kada je primjenjivo, aspekte kao što su procedure glasanja (jednoglasna odluka ili jednostavna većina glasova).

Ako institucije dodjeljuju posebna prava veta na pozitivne kreditne odluke voditelju funkcije upravljanja rizicima, institucije bi trebale razmotriti dodjeljivanje prava veta i drugim zaposlenicima unutar funkcije upravljanja rizicima za određene odluke o kreditu kako bi se osiguralo da se takav veto može, prema potrebi, izvršavati na svim razinama okvira za donošenje odluka o kreditu ispod upravljačkog tijela. Institucije bi trebale navesti opseg tih prava na veto, eskalacijske procedure ili žalbeni postupak te način na koji će se uključiti upravljačko tijelo.

4.4.1 Objektivnost i nepristranost u postupku donošenja odluka o kreditu

Institucije bi trebale osigurati da odluke koje donositelji odluka o kreditu donose budu nepristrane i objektivne te da ne budu pod utjecajem sukoba interesa, u skladu sa smjernicama EBA-e o unutarnjem upravljanju. Točnije, za potrebe navedenih smjernica, institucije bi trebale osigurati da svaki pojedinac uključen u postupak donošenja odluka o kreditu, kao što su zaposlenici i članovi upravljačkog tijela, ne sudjeluje u donošenju odluka o kreditu ako nastupi bilo koji od sljedećih događaja:

• a. bilo koja osoba koja je uključena u postupak donošenja odluka o kreditu ima osobni ili profesionalni odnos (izvan profesionalnog odnosa kada zastupa instituciju) s dužnikom;
• b. bilo koja osoba uključena u postupak odlučivanja o kreditu ima gospodarski ili bilo koji drugi interes, uključujući izravan ili neizravan, stvarni ili potencijalni, financijski ili nefinancijski interes povezan s dužnikom;
• c. bilo koja osoba uključena u postupak donošenja odluka o kreditu ima neprimjeren politički utjecaj ili politički odnos s dužnikom.

Neovisno o upravljačkim strukturama koje se primjenjuju u institucijama radi operacionalizacije okvira za donošenje odluka o kreditu, institucije bi trebale imati uspostavljene politike, procedure i organizacijske kontrole kojima se jamči i osigurava objektivnost i nepristranost u postupku donošenja odluka o kreditu. Te politike, procedure i organizacijske kontrole, uključujući sve mjere ublažavanja, trebale bi biti jasno definirane i razumljive te trebaju rješavati sve potencijalne sukobe interesa. Institucije bi trebale osigurati učinkovit nadzor nad odlukama koje donositelji odluka o kreditu donose, uključujući odobravanje kredita, kako bi se osigurala njihova objektivnost i nepristranost.