Model governance

Institucije bi trebale osigurati da su validacija metoda mjerenja IRRBB - a, koje bi trebalo preispitati i validirati neovisno o njihovu razvoju, i procjena odgovarajućeg rizika modela uključeni u formalni postupak politike koji bi trebalo preispitati i odobriti upravljačko tijelo ili njegovi predstavnici. Ta bi politika trebala biti integrirana u upravljačke postupke za upravljanje rizikom modela te bi se njome trebalo utvrditi sljedeće:

• (a) uloge rukovodstva i odrediti tko je odgovoran za razvoj, validaciju, dokumentiranje, implementaciju i upotrebu modela; i
• (b) odgovornosti i politike za nadzor modela, među ostalim za razvoj početnih i kontinuiranih postupaka validacije te postupaka za ocjenjivanje rezultata, odobrenje, kontrolu verzija, iznimke, eskalaciju, izmjene i povlačenje modela.

Okvir za validaciju trebao bi uključivati sljedećih pet ključnih elemenata:

• (a) ocjenjivanje konceptualne i metodološke kvalitete, uključujući dokaze o razvoju;
• (b) kontinuirano praćenje modela, uključujući provjeru postupaka i određivanje referentne vrijednosti (engl. benchmarking ),
• (c) analizu rezultata, uključujući retroaktivno testiranje ključnih internih parametara (npr. stabilnost depozita, stope prijevremene otplate kredita, prijevremena isplata depozita, određivanje cijena instrumenata);
• (d) detaljnu procjenu svih stručnih mišljenja i prosudbi koje su upotrijebljene u internim modelima; i
• (e) validaciju pretpostavki diversifikacije.

Kad je riječ o očekivanim početnim i kontinuiranim aktivnostima validacije, politikom bi se trebao uspostaviti hijerarhijski postupak za određivanje stabilnosti rizika modela na temelju kvantitativnih i kvalitativnih dimenzija kao što su veličina, učinak, prijašnja uspješnost i stručnost osoblja u pogledu primijenjene tehnike modeliranja.

Pri upravljanju rizikom modela za mjere IRRBB - a trebalo bi slijediti sveobuhvatan pristup koji započinje motiviranjem, razvojem i provedbom od strane vlasnika modela i korisnika. Prije dobivanja internog odobrenja za upotrebu trebalo bi preispitati i validirati, neovisno o razvoju modela IRRBB - a, postupak utvrđivanja ulaznih parametara modela, pretpostavki, metodologiju modeliranja i izlaznih podataka.

Rezultate preispitivanja i validacije te sve preporuke za upotrebu modela trebalo bi predstaviti upravljačkom tijelu ili njegovim predstavnicima radi odobrenja. Nakon odobrenja model bi trebao biti predmet kontinuiranog preispitivanja, provjere i validacije postupka, a učestalost bi trebala biti u skladu s razinom rizika modela koju je institucija utvrdila i odobrila.

U okviru postupka kontinuiranog preispitivanja trebao bi se utvrditi niz događaja koji su pokretači iznimki, a koji obvezuju ispitivače modela da pravodobno obavijeste upravljačko tijelo ili njegove predstavnike kako bi se utvrdile korektivne mjere i ograničenja upotrebe modela. Prema potrebi, vlasnicima modela trebalo bi dodijeliti jasna odobrenja za kontrolu verzije.

Na temelju opažanja i novih podataka prikupljenih tijekom vremena odobreni model može se izmijeniti ili povući. Institucije bi trebale izraditi politike za prijelaz modela, uključujući odobrenja i dokumentaciju za promjene i kontrolu verzija.

Institucije se mogu osloniti na modele IRRBB - a treće strane za upravljanje i kontrolu IRRBB - a, pod uvjetom da su ti modeli primjereno prilagođeni kako bi na odgovarajući način odražavali posebnosti dotične institucije. Očekuje se da institucije u potpunosti razumiju temeljnu analitiku, pretpostavke i metodologije modela treće strane te da osiguraju da su one primjereno integrirane u opće sustave i postupke upravljanja rizicima institucija. Ako treće strane pruže ulazne parametre za tržišne podatke, bihevioralne pretpostavke ili postavke modela, institucija bi trebala imati uspostavljen postupak kojim se utvrđuje jesu li ti ulazni parametri primjereni za njezino poslovanje i značajke rizika njezinih djelatnosti. Institucije bi trebale osigurati da postoji odgovarajuća dokumentacija o njihovoj upotrebi modela treće strane, među ostalim o svim posebnim prilagodbama.

U postupak validacije trebalo bi uključiti ulazne parametre ili pretpostavke modela, bez obzira na to proizlaze li iz postupaka internog modela ili dolaze od trećih strana. Institucija bi trebala dokumentirati i objasniti odluke o specifikacijama modela u okviru postupka validacije.