8.6. Usporedba u odnosu na referentnu vrijednost i postavljanje kvantitativnih zahtjeva za likvidnost i izvore financiranja

Kako bi podržala ocjenjivanje adekvatnosti likvidnosti i izvora financiranja te kalibrirala specifične kvantitativne zahtjeve gdje se to smatra potencijalno nužnim (npr. bilo koja od mjera navedenih u tablici 18 iznad koje su kvantitativne), nadležna tijela trebaju razmotriti nadzorne referentne vrijednosti likvidnosti i financiranja kao kvantitativne alate. One bi trebale poslužiti kao razborite, dosljedne, transparentne i usporedive referentne vrijednosti za izračun i uspoređivanje posebnih kvantitativnih likvidnosnih zahtjeva za institucije sa sličnim poslovnim modelima i profilima rizika. Pri izradi nadzornih referentnih vrijednosti nadležna tijela trebaju se služiti nadzornom procjenom likvidnosnog rizika i rizika izvora financiranja te rezultatima nadzornog testiranja otpornosti na likvidnosni stres.

Nadležna tijela trebaju se služiti najprikladnijim referentnim vrijednostima za poslovni model institucije primjenom vlastite prosudbe rezultata referentnih vrijednosti kako bi, prema potrebi, uzela u obzir specifičnosti poslovnog modela. Kada nadležna tijela pri određivanju posebnih likvidnosnih zahtjeva uzmu u obzir nadzorno ocjenjivanje u odnosu na referentne vrijednosti, ona bi trebala instituciji objasniti logiku i temeljna opća načela utvrđivanja referentnih vrijednosti.

Nadležna tijela trebala bi procijeniti prikladnost svih referentnih vrijednosti koje se primjenjuju na institucije i kontinuirano ih preispitivati i ažurirati s obzirom na iskustvo stečeno njihovom upotrebom.

Ključni ulazni parametar za referentne vrijednosti nadležnog tijela za kvantifikaciju posebnih kvantitativnih likvidnosnih zahtjeva ili zahtjeva u pogledu izvora financiranja bit će podatci prikupljeni putem nadzornog izvještavanja na temelju članka 415. Uredbe (EU) br. 575/2013 o likvidnosti i stabilnim izvorima financiranja na pojedinačnoj i konsolidiranoj osnovi te o dodatnim likvidnosnim nadzornim parametrima.

U nastavku su navedeni primjeri mogućih pristupa:

• a. Primjer 1.: institucija s početnim zaštitnim slojem likvidnosti od 1200 milijuna EUR. Kumulativni priljevi i kumulativni odljevi procijenjeni u stresnim uvjetima projiciraju se kroz vremensko razdoblje od pet mjeseci. U tom razdoblju institucija upotrebljava zaštitni sloj likvidnosti svaki put kad razina priljeva padne ispod razine odljeva. Rezultat pokazuje da bi, u definiranim stresnim uvjetima, institucija bila u mogućnosti preživjeti 4,5 mjeseci, što je dulje od minimalnog razdoblja preživljenja koje su odredila nadzorna tijela (u ovom je primjeru riječ o tri mjeseca); Tablica 19. Ilustrativni primjer referentne vrijednosti za kvantifikaciju likvidnosti

Vremensko kumulativni kumulativni kumulativni neto likvidnosna pozicija Likvidnost razdoblje mjesecima u odljevi priljevi neto odljevi (zaštitni neto sloj odljevi) – kumulativni dostupna na dan 0

.

Ako nadležna tijela nisu razvila svoju vlastitu referentnu vrijednost za kvantifikaciju posebnih kvantitativnih likvidnosnih zahtjeva, ona mogu, posebno u slučaju likvidnosnog rizika, upotrijebiti neku drugu referentnu vrijednost primjenom sljedećih koraka:

• a. provedbe komparativne analize neto novčanih odljeva i prihvatljive likvidne imovine u stresnim uvjetima kroz određena vremenska razdoblja: do jednog mjeseca (uključujući prekonoćno), od jednog do tri mjeseca i od tri mjeseca do jedne godine. U tu bi svrhu nadležna tijela trebala projicirati neto odljeve (bruto odljeve i priljeve)
• b. i kapacitet likvidnosne pokrivenosti kroz različite vremenske razrede dospijeća, uzimajući u obzir stresne uvjete (na primjer, bonitetno vrednovanje pod pretpostavkom stresa za likvidnu imovinu naspram trenutačnog vrednovanja u normalnim uvjetima i nakon primjene korektivnog faktora), kreirajući ljestvicu dospijeća u stresnim uvjetima za narednu godinu;
• c. procjene razdoblja preživljenja institucije na temelju procjene ljestvice dospijeća u stresnim uvjetima;
• d. određivanja željenog/nadzornog minimalnog razdoblja preživljenja, uzimajući u obzir profil rizičnosti institucije te tržišne i makroekonomske uvjete;
• e. ako je željeno/nadzorno minimalno razdoblje preživljenja dulje od trenutačnog razdoblja preživljenja institucije, nadležna tijela mogu utvrditi dodatne iznose likvidne imovine (dodatne zaštitne slojeve likvidnosti) koje institucija mora imati kako bi produljila svoje razdoblje preživljenja u skladu s minimalnim zahtjevom.

Iskazivanje posebnih kvantitativnih likvidnosnih zahtjeva i zahtjeva u pogledu izvora financiranja

Kako bi se iskazali posebni kvantitativni likvidnosni zahtjevi, nadležna tijela trebaju primijeniti jedan od sljedećih pristupa, osim ako se drugi pristup smatra prikladnijim u određenim okolnostima:

• a. Pristup 1. – zahtijevati LCR veći od regulatornog minimuma, takve veličine da se utvrđeni nedostatci u dovoljnoj mjeri ublažavaju.
• b. Pristup 2. – zahtijevati takvo minimalno razdoblje preživljenja da omogućuje dostatno smanjenje utvrđenih nedostataka; razdoblje održanja može se odrediti izravno, kao zahtjev, ili neizravno, određivanjem gornje granice za iznos odljeva u relevantnim vremenskim razdobljima; nadležna tijela mogu zatražiti različite vrste likvidne imovine (npr. imovinu prihvatljivu središnjim bankama) za pokriće rizika koji nisu (dovoljno) pokriveni LCR-om.
• c. Pristup 3. – zahtijevati minimalni ukupni iznos likvidne imovine ili kapaciteta likvidnosne pokrivenosti, bilo kao minimalni ukupni iznos ili kao minimalni iznos koji premašuje važeći regulatorni minimum u visini koja je dovoljna za dostatno smanjenje utvrđenih nedostataka; nadležna tijela mogu postaviti zahtjeve za strukturu likvidne imovine, uključujući operativne zahtjeve (npr. izravnu konvertibilnost u gotovinu ili deponiranje likvidne imovine kod središnje banke).

Kako bi se na odgovarajući način izrazili posebni kvantitativni zahtjevi za stabilne izvore financiranja, nadležna tijela trebaju primijeniti jedan od sljedećih pristupa, osim ako se drugi pristup smatra prikladnijim u određenim okolnostima:

• a. Pristup 4. – zahtijevati NSFR veći od regulatornog minimuma, takve veličine da se utvrđeni nedostatci u dovoljnoj mjeri ublažavaju.
• b. Pristup 5. – zahtijevati minimalni ukupni iznos dostupnih stabilnih izvora financiranja, kao minimalni ukupni iznos ili kao minimalni iznos koji premašuje važeći regulatorni minimum, takve veličine da se utvrđeni nedostatci u dovoljnoj mjeri ublažavaju.

Nadležna tijela trebaju oblikovati kvantitativne likvidnosne zahtjeve na takav način da oni dovode do što dosljednijih bonitetnih rezultata u svim institucijama, imajući na umu da se vrste takvih zahtjeva mogu razlikovati od institucije do institucije zbog njihovih pojedinačnih okolnosti. Uz kvantitetu, strukturom bi trebalo definirati i očekivani sastav i vrstu zahtjeva. U svakom slučaju, strukturom zahtjeva trebalo bi definirati nadzorni zahtjev i sve primjenjive zahtjeve iz Direktive 2013/36/EU. Zaštitni slojevi likvidnosti i kapacitet likvidnosne pokrivenosti koje institucija ima za ispunjenje nadzornih zahtjeva bi trebali biti dostupni za upotrebu instituciji za vrijeme trajanja stresnih uvjeta.

Nadležna tijela trebaju osigurati da ih institucija odmah obavijesti ako ne ispunjava zahtjeve ili ne očekuje da će ih u kratkom roku ispuniti. Obavijesti treba priložiti plan koji je institucija izradila radi pravodobnog ponovnog postizanja usklađenosti sa zahtjevima. Nadležna tijela trebaju procijeniti provedivost plana te poduzeti primjerene nadzorne mjere ako se plan ne smatra provedivim. Ako se plan smatra provedivim, nadležna bi tijela trebala: odrediti sve potrebne privremene nadzorne mjere na temelju okolnosti u kojima se institucija nalazi; pratiti provedbu plana ponovnog postizanja usklađenosti i pobliže pratiti likvidnosnu poziciju institucije, po potrebi zahtijevajući od institucije da poveća učestalost izvještavanja.

Bez obzira na prethodno navedeno, nadležna tijela mogu odrediti i kvalitativne zahtjeve u obliku ograničenja / gornjih granica / limita za neusklađenosti, koncentracije, sklonost preuzimanju rizika, kvantitativna ograničenja na izdavanje osiguranih kredita itd., u skladu s kriterijima navedenima u glavi 9. ovih smjernica.

U nastavku su navedeni primjeri različitih pristupa za strukturu posebnih kvantitativnih likvidnosnih zahtjeva:

• b. Primjer 2.: nadzorno tijelo odredilo je tri mjeseca kao minimalno razdoblje preživljenja. Određivanje gornje granice za odljeve alternativna je mjera koja se može upotrijebiti umjesto određivanja minimalnog razdoblja preživljenja i kojom se može riješiti i pitanje neprihvatljivo velike razlike između priljeva i odljeva koje je izaziva zabrinutost nadzornih tijela. Na slici u nastavku mehanizam za određivanje gornje granice za odljeve prikazan je crnom vodoravnom linijom. Institucija mora smanjiti svoje odljeve na razinu ispod gornje granice. Gornja granica može se odrediti za jedno ili više vremenskih razdoblja i za neto odljeve (nakon korekcije za priljeve) ili bruto odljeve. Alternativa, tj. dodavanje zahtjeva za zaštitni sloj, prikazana je u trećem stupcu.

Slika 5. Ilustrativni primjer određivanja posebnih kvantitativnih zahtjeva

Dodatni zaštitni sloj u odnosu na gornju granicu za odljeve

< 30 D 31 – 90 D zaštitni sloj likvidnosti