9.2 Učestalost procjene vrijednosti

U bonitetne svrhe kreditne institucije trebaju ažurirati procjene vrijednosti svih osiguranih izloženosti u skladu sa zahtjevima članka 208. stavka 3. i č lanka 210. točke (c) Uredbe (EU) br. 575/2013.

Skupine kolaterala koji podliježe redovitim pojedinačnim procjenama vrijednosti i ponovnim procjenama vrijednosti trebalo bi ažurirati kad se izloženost klasificira kao neprihodujuća i najmanje jedanput godišnje sve dok je tako klasificirana. Kad je riječ o kolateralu koji podliježe indeksaciji ili drugim sličnim metodama, kreditne institucije trebaju osigurati da se indeksacija ažurira najmanje jedanput godišnje.

Za imovinu čija je ažurirana pojedinačna procjena vrijednosti provedena u posljednjih 12 mjeseci (u skladu sa svim primjenjivim načelima i zahtjevima navedenima u ovom odjeljku) vrijednost imovine može se indeksirati do razdoblja preispitivanja umanjenja vrijednosti odnosne izloženosti.

Kreditne instit ucije trebaju provoditi učestalije praćenje ako tržište podliježe znatnim negativnim promjenama i/ili ako postoje naznake za znatni pad vrijednosti pojedinačnog kolaterala.

Stoga bi kreditne institucije trebale definirati kriterije u svojoj politici i postupcima za procjenu vrijednosti kolaterala kako bi utvrdile je li došlo do znatnog pada vrijednosti kolaterala. Kad je moguće, to bi trebalo uključivati kvantitativne pragove za sve vrste kolaterala, na temelju utvrđenih empirijskih dokaza i relevantnog kvalitativnog iskustva kreditne institucije, imajući na umu relevantne čimbenike kao što su kretanja cijena na tržištu ili mišljenje neovisnih procjenitelja.

Kreditne institucije trebaju raspolagati prikladnim postupcima i sustavima za označivanje zastarjelih procjena vrijednosti i pokretanje izrade procjembenog elaborata.