4. Definicija područja prijenosa

Sanacijska tijela trebaju odrediti metodologiju za definiranje jednog ili više subjekata, linija poslovanja ili portfelja imovine, prava i/ili obveza koje treba prenijeti („područje prijenosa”) jer je to i dalje odgovornost sanacijskih tijela u trenutku sanacije.

U fazi planiranja sanacije institucije trebaju moći predložiti područje prijenosa, kako je definirano u točki 10 . U tu svrhu institucije trebaju utvrditi sve prepreke i predložiti moguća poboljšanja te trebaju moći predložiti alternativno područje prijenosa ili njegove izmjene u cilju poboljšanja opravdanosti i provedivosti strategije ili instrumenta prijenosa, kako je opisano u planu sanacije.

Institucije na zahtjev sanacijskog tijela trebaju moći:

• a) utvrditi i izdvojiti sastavnice područja prijenosa, kako su ga definirala sanacijska tijela i u skladu sa smjernicama sanacijskih tijela, u skladu s člankom 11. D irektive 2014/59/EU; te
• b) testirati primjenjivost područja prijenosa u različitim scenarijima o kojima su obavijestila sanacijska tijela u skladu s člankom 10. stavkom 3., člankom 10. stavkom 7. točkom (j) i člankom 12. stavkom 3. Direktive 2014/59/EU.

Sanacijska tijela, pri određivanju metodologije za definiranje područja prijenosa u planovima sanacije, u skladu s člankom 10. stavkom 1., člankom 10. stavkom 7. točkom (j) i člankom 12. stavkom 3. točkom (b) Direktive 2014/59/EU, trebaju uzeti u obzir:

• a. svrhe instrumenata (prema sanacijskoj strategiji definiranoj za instituciju) i aktivnosti institucija. Naposljetku, osnovno područje prijenosa treba se sastojati od imovine, prava i/ili obveza koji su nužni ili ključni za prijenos kako bi se ispunili ciljevi sanacije, regulatorne obveze (uključujući zaštićene obveze u skladu s člankom 44. Direktive 2014/59/EU ili obveze iz članka 73. Direktive 2014/59/EU) i svrhe instrumenta („prva razina područja prijenosa”) te njegovo utvrđivanje treba odgovarati popisu kriterija dodatno razrađenih u odjeljku 4.1 u nastavku;
• b. međusobnu povezanost u instituciji. U skladu s prethodnom podtočkom (a), međusobna povezanost koja se ne može ukloniti bez dugotrajnih i skupih napora ili zbog pravnih ograničenja (uključujući ona koja se odnose na zaštitne mjere utvrđene u člancima od 76. do 80. Direktive 2014/59/EU) treba se integrirati u područje prijenosa („druga razina područja prijenosa”) u skladu s odjeljkom 4.2 u nastavku.

Institucije sanacijskim tijelima trebaju označiti prepreke u pogledu prenosivosti kod primjene definicije područja prijenosa na njihovu imovinu, prava i/ili obveze te predložiti potencijalne instrumente ublažavanja i rješenja. Institucije trebaju raditi na smanjenju tih prepreka tijekom vremena. Pri procjeni prepreka u pogledu prijenosa posebna pozornost treba se posvetiti prekograničnim pitanjima u skladu s odjeljkom 4.3.

Pri utvrđivanju metodologije za definiranje područja prijenosa i u cilju razvoja sanacijske strategije kojom se na najbolji način postižu ciljevi sanacije, sanacijska tijela trebaju razmotriti mogućnost podjele područja na različite jedinice radi pripreme za različite scenarije, uzeti u obzir kombinaciju instrumenata prijenosa, omogućiti različite uzastopne prijenose i kombinacije u okviru istog sanacijskog instrumenta ili višestrukim primateljima, ovisno o potrebi.

4.1.1 Prodaja poslovanja (prodaja poslovanja )

4.2 Procjena međusobne povezanosti

4.3 Procjena prekograničnih aspekata