4.1 Posebna razmatranja za svaki instrument prijenosa

Ako sanacijska strategija uključuje instrument prodaje poslovanja, sanacijska tijela trebaju, u okviru planiranja sanacije, ocijeniti rizik prijenosa imovine i dionica⁵ te razmotriti najmanje nametljivu transakciju kojom se na najbolji način postižu ciljevi sanacije u skladu s točkama od 10 do 15 .

⁵ Trgovanje dionicama sastoji se od prijenosa (kako je definiran u članku 63. stavku 1. točki (c) Direktive 2014/59/EU) vlasničkih instrumenata (kako su definirani u članku 2. stavku 1. točki 61. Direktive 2014/59/EU) na primatelja (kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki 80. Direktive 2014/59/EU), dok je trgovanje imovinom prijenos (kako je definiran u članku 63. stavku 1. točki (d) Direktive 2014/59/EU) imovine, prava i/ili obveza na primatelja (kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki 80. Direktive 2014/59/EU).

Za prijenose dionica institucije trebaju analizirati kako područje prijenosa privlači tržišni interes s obzirom na cilj da se u najvećoj mogućoj mjeri poveća prodajna cijena za područje prijenosa, uzimajući u obzir aktivnosti planiranja oporavka, usporedive transakcije, referentne vrijednosti ili tržišne trendove. Institucije zatim trebaju obavijestiti sanacijska tijela o ishodu te analize kako bi je uzela u obzir u svojoj procjeni prenosivosti u kontekstu planiranja sanacije. Tom procjenom treba uzeti u obzir, ako su dostupni, aktivnosti, poslovni model, financijske rezultate, odnose s klijentima, distribucijske kanale i zemljopisnu raščlambu područja prijenosa.

Za prijenose imovine, institucije trebaju analizirati u kojoj mjeri područje prijenosa privlači tržišni interes, uzimajući u obzir dodatne stavke koje bi područje učinile privlačnijim kupcu, u ključujući gotovinu, drugu likvidnu imovinu i prihodonosne kredite. One zatim trebaju obavijestiti sanacijska tijela o ishodu te analize kako bi je uzela u obzir u svojoj procjeni prenosivosti u kontekstu planiranja sanacije.

U skladu s točkom 11 ovih smjernica, institucije trebaju pridonijeti utvrđivanju dostupnih mogućnosti za poboljšanje definicije područja prijenosa u cilju olakšavanja provedbe prijenosa. Institucije posebno trebaju razmotriti može li se područje prijenosa pojednostavniti kako bi se smanjili rizici izvršenja u sanaciji. Institucije također trebaju razmotriti mogućnosti koje treba primijeniti na definiciju područja prijenosa kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri povećao uspjeh prijenosa, kao što su jamstva za portfelj imovine (članak 101. stavak 1. točka (a) Direktive 2014/59/EU) ili „izoliranja” određene neželjene imovine, prava i/ili obveza koji nisu potrebni za kontinuitet ključnih funkcija i/ili temeljnih linija poslovanja, oslanjajući se na utvrđivanje jedinica područja prijenosa u skladu s točkom 21.

Institucije također trebaju analizirati tržišni kapacitet za apsorpciju područja prijenosa, procjenjujući postojanje ulagatelja treće strane s dostatnim sredstvima, u slučaju kreditnih institucija s viškom kapitala i/ili dovoljnim pristupom tržištu, prethodno iskustvo integracije i sposobnost s obzirom na tržišno natjecanje i strateške aspekte. Institucije zatim trebaju obavijestiti sanacijska tijela o ishodu te analize.

Sanacijska tijela trebaju iskoristiti izvršenje opisano u točkama 18 i 25. navedenih smjernica kako bi razmotrila mogućnost različitih potencijalnih stjecatelja za različite dijelove područja prijenosa u skladu s predmetnim tržištima, njihovim apsorpcijskim kapacitetom ili zemljopisnim značajkama aktivnosti, a kako bi se što više povećali izgledi za uspjeh strategije prijenosa i poduprla mogućnost sanacije. Prema potrebi, u skladu s člankom 39. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU, sanacijska tijela trebaju razmotriti podjelu područja prijenosa na jedinice kako bi se sanacijska strategija bolje prilagodila nepredvidivim uvjetima sanacije i različitim mogućim scenarijima koje treba ispitati.

U mjeri u kojoj je to moguće i kako bi se dodatno povećala mogućnost sanacije, institucije trebaju analizirati moguće promjene područja do kojih bi moglo doći dok se poslovanje institucije razvija i gospodarski uvjeti mijenjaju te o ishodu te analize obavijestiti sanacijska tijela. U najvećoj mogućoj mjeri treba uzeti u obzir strukturne promjene i predvidive učinke. Treba uzeti u obzir barem učinak mogućnosti oporavka na imovinu, prava i/ili obveze prihvatljive za osnovno područje prijenosa (prve razine) na temelju prethodnih točaka 13.a , 19 i 20 ovih smjernica.

4.1.2 Prijelazna institucija (prijelazna institucija )

Sanacijska tijela trebaju uzeti u obzir ciljeve i izlaznu strategiju prijelazne institucije, s obzirom na razmatrani scenarij, pri utvrđivanju metodologije za definiranje područja koje će se prenijeti na prijelaznu instituciju, u skladu s točkama od 10 do 13 ovih smjernica. Konkretno, osnovno područje prijenosa (prve razine) može se drukčije definirati ako je prijelazna institucija uspostavljena radi daljnje provedbe potrebnog odvajanja unutar institucije ili naplate imovine, prava i obveza od različitih institucija koje podliježu sanaciji u skladu s člankom 40. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU ili ako će se prijelazna institucija prodati kao cjelina ili u dijelovima u skladu s člankom 41. stavkom 2. Direktive 2014/59/EU.

Institucije trebaju podržavati sanacijska tijela testiranjem primjenjivosti (u skladu s točkom 12 (b) i 15 ovih smjernica) definicije područja prijenosa, podrškom procjene rizika izvršenja, savjetovanjem o mogućem poboljšanju područja prijenosa i procjenom tržišnog apetita i kapaciteta za apsorpciju područja prijenosa. Time se doprinosi tome da sanacijska tijela što više povećaju utrživost prijelazne institucije i podrže odabir tog sanacijskog instrumenta u planovima sanacije .

Institucije trebaju procijeniti profil rizičnosti prihvatljive imovine, prava i obveza unutar područja prijenosa te podržati procjenu sanacijskih tijela u pogledu njihove usklađenosti s održivošću prijelazne institucije, koja treba nastaviti pružati ključne funkcije. Naposljetku, profil rizičnosti (uključujući kreditne rizike, tržišne rizike ili operativne rizike) područja prijenosa ne bi trebao ugroziti održivost prijelazne institucije prije nego što bude predmet postupka prodaje.

Ako je prijelazna institucija osmišljena tako da pruža potporu samo jednoj instituciji, institucija treba pružiti potporu sanacijskom tijelu pri procjeni kalibracije kapitalne i likvidnosne pozicije područja prijenosa, osiguravajući da vrijednost obveza, u skladu s člankom 40. stavkom 3. Direktive 2014/59/EU, ne premašuje vrijednost imovine prenesene s institucije u sanaciji ili osigurane iz drugih izvora, a sanacijsko tijelo treba procijeniti učinak područja prijenosa na kapitalne i likvidnosne pozicije prijelazne institucije. Slično tome, kako bi se osigurala uravnotežena likvidnosna pozicija prijelazne institucije, profil dospijeća imovine treba biti u skladu s dospijećem obveza, a posebnu pozornost treba posvetiti ponderiranju ukupne kamatne stope na obveze u usporedbi s ukupnom kamatnom stopom koja proizlazi iz imovine .

Kako bi se dodatno povećala mogućnost sanacije, institucije trebaju podržati sanacijska tijela u procjeni mogućih promjena područja slično načelima utvrđenima u točki 22 ovih smjernica koja bi mogla utjecati na područje prijenosa kako je definirano u točkama od 13.a i 23 do 26 ovih smjernica.

Sanacijska tijela trebaju razmotriti uvjete pod kojima bi prijenosi natrag na instituciju bili potrebni i/ili korisni u pogledu sanacijske strategije. To razmatranje treba primjenjivati na razini jedinice područja prijenosa.

Sanacijska tijela trebaju razmotriti je li izvedivo trgovati dionicama u okviru izvršenja prijelazne institucije.

4.1.3 Instrument odvajanja imovine (instrument odvajanja imovine )

Institucije, na temelju informacija koje su dostavila sanacijska tijela, trebaju tijelima označiti imovinu, prava i/ili obveze koji ispunjavaju uvjete iz članka 42. stavka 5. Direktive 2014/59/EU i načela utvrđena u Smjernicama EBA - e o instrumentu odvajanja imovine⁶ kako bi ispitale u kojoj se mjeri instrument odvajanja imovine može primijeniti u skladu s člankom 12. stavkom 3. točkom (b) Direktive 2014/59/EU.

⁶ Smjernice EBA - e o utvrđivanju kada bi likvidacija imovine ili obveza redovnog postupka u slučaju insolventnosti mogla negativno utjecati na jedno ili više financijskih tržišta na temelju članka 42. stavka 14. Direktive 2014/59/EU (EBA/GL/2015/05).

Institucije, na temelju smjernica sanacijskih tijela, trebaju utvrditi stavke koje treba uključiti u područje prijenosa kako bi odgovarale obilježjima društva za upravljanje imovinom (društvo za upravljanje imovinom) kako su ih definirala sanacijska tijela. U tom smislu, u skladu s člankom 42. stavkom 5. točkom (c) Direktive 2014/59/EU, sanacijska tijela trebaju procijeniti je li prijenos potreban za maksimiziranje prihoda od likvidacije te stoga ne treba zanemariti poslovni model društva za upravljanje imovinom i izlaznu strategiju. Konkretno, sanacijska tijela trebaju osigurati:

• - da je područje prijenosa u skladu s poslovnim modelom društva za upravljanje imovinom ako je već uspostavljen, ili razmotriti uspostavu poslovnog modela društva za upravljanje imovinom. Društva za upravljanje imovinom mogu biti osmišljena tako da budu usmjerena na jednu imovinu ili specijalizirana za određeno zemljopisno područje;
• - da, posebno u slučaju društva za upravljanje imovinom za koje se očekuje da će apsorbirati portfelje i aktivnosti različitih institucija, postoji usklađenost između područja prijenosa i strategije raspolaganja kojom se osigurava maksimalno povećanje prihoda od likvidacije, izbjegavanje uništenja vrijednosti i izazivanje učinaka mjerila;
• - da područje prijenosa društvu za upravljanje imovinom omogućuje, koliko je to moguće, da dosegne kritičnu veličinu kako bi imalo koristi od ekonomije razmjera. U idealnom slučaju kritična veličina treba ostati u razmjerima tržišta na kojem djeluje;
• - da područje prijenosa stavlja društvo za upravljanje imovinom u položaj da povrati dugoročnu vrijednost veću od tržišne vrijednosti na datum vrednovanja u skladu s točkom 32 ovih smjernica, što znači da portfelje s negativnim dugoročnim izgledima treba pozorno razmotriti.

Sanacijska tijela trebaju utvrditi metodologiju kojom bi institucije strukturirale područje prijenosa namijenjeno društvu za upravljanje imovinom u okviru instrumenta odvaj anja imovine tako da je dugoročna vrijednost područja iznad njegove tržišne vrijednosti kako bi se izbjeglo uništenje vrijednosti, smanjio trošak sanacije i zaštitila javna sredstva (članak 31. stavak 2. Direktive 2014/59/EU). Dugoročna vrijednost može se procijeniti na temelju postojeće tržišne vrijednosti za prihodonosne portfelje. Međutim, problem se javlja za umanjene ili neprihodonosne portfelje, te u tim slučajevima tijela trebaju procijeniti perspektive poboljšanja za predmetne portfelje i tržišta koje proizlaze iz dostupnih analiza tržišta, osloniti se na procjenu nadzornih tijela i procijeniti moguće kombinacije s prihodonosnom imovinom (kombinacija različitih jedinica u skladu s točkom 15 ovih smjernica) kako bi pozitivno utjecala na ukupni profil područja prijenosa.

Kako bi se dodatno povećala mogućnost sanacije, institucije trebaju podržati sanacijska tijela u procjeni mogućih promjena područja kako je utvrđeno u točki 22 ovih smjernica koje bi mogle utjecati na područje prijenosa.

Sanacijska tijela trebaju razmotriti uvjete pod kojima bi prijenosi natrag na instituciju bili potrebni i/ili korisni u pogledu sanacijske strategije. To razmatranje treba primjenjivati na razini jedinice područja prijenosa.