4.2 Procjena međusobne povezanosti

Kako bi se podržao zahtjev iz točaka 99. do 101. Smjernica EBA - e o mogućnosti sanacije i osigurao kontinuitet područja prijenosa nakon odvajanja od ostatka grupe u skladu s točkom 13. b ovih smjernica, institucije trebaju moći objasniti sanacijskim tijelima analizu konteksta kojom se podržava utvrđivanje informacija obuhvaćenih točkama 15., 16. i 44. Smjernica EBA - e o mogućnosti sanacije i podupire planiranje sanacije. Konkretno, u skladu s načelom proporcionalnosti, institucije trebaju moći:

• - raščlaniti temeljne linije poslovanja i ključne funkcije na funkcionalne procese⁷ i rasporediti ih u organizacijske jedinice prema potrebi;
• - procijeniti ulogu organizacijskih jedinica i usluga koje one pružaju;
• - utvrditi odgovarajuće elemente, kao što su imovina, obveze, osoblje, resursi, sustavi i aplikacije, koji su uključeni u organizacijske jedinice, prema potrebi.

⁷ Funkcionalni procesi mogu se definirati kao svakodnevne aktivnosti kojima se podupiru poslovne linije.

Institucije sanacijskim tijelima trebaju istaknuti potencijalne probleme pri razdvajanju elemenata organizacijskih jedinica od sastavnica osnovnog područja prijenosa (prve razine) (sukobi u pogledu razdvajanja), zato što ih nije moguće jednostavno zamijeniti, zato što bi mogli dovesti do dodatnih i nerazmjernih rizika ili zato što bi njihovo razdvajanje bilo neoptimalno u odnosu na ciljeve sanacije. U postupku utvrđivanja moguće odvojivosti sukoba treba uzeti u obzir elemente utvrđene u točkama od 37 do 49. ovih smjernica i u najvećoj mogućoj mjeri iskoristiti rad na planiranju oporavka. Ishod treba uključiti u definiciju područja prijenosa u planu sanacije i procjenu provedivosti sanacijske strategije. Ovisno o opsegu međusobne povezanosti i različitim scenarijima sanacije, procjena međusobne povezanosti može se s vremenom provoditi u fazama.

Međusobna financijska povezanost

U skladu s točkom 100. Smjernica o mogućnosti sanacije, institucije sanacijskim tijelima trebaju osigurati utvrđivanje veza zaštićenih člancima od 76. do 80. Direktive 2014/59/EU.

Kako bi se i. izbjegli nepotrebni financijski poremećaji i osigurala pouzdanost financijskih usluga koje se pružaju područjem prijenosa ili ii. ograničile nestabilnosti financiranja aktivnosti koje će se nastaviti (uključujući u okviru instrumenta odvajanja imovine za prethodni subjekt), osnovno područje prijenosa treba, kada je to moguće i podložno točki 41 ovih smjernica, prenijeti s povezanim financijskim obvezama i zaštitom. Stoga u planiranju sanacije institucije sa strategijama prijenosa uključenima u njihove planove sanacije trebaju:

• - utvrditi financijske veze između izvanbilančnih i bilančnih izloženosti i obveza, a posebno jamstava (uključujući, prema potrebi, upućivanja na: područje primjene⁸ ; trajanje; prava prijevremenog raskida; klauzule o promjeni kontrole ili unakrsnom neispunjavanju obveza; ili primjenjivo pravo) koja su pružena i primljena, pri čemu se razlikuju vanjska jamstva i jamstva unutar grupe. Jamstva unutar grupe⁹ treba posebno procijeniti kako bi se ocijenilo treba li ih prenijeti ili otkazati bez izazivanja problema;
• - utvrditi postojeće zaštite od rizika koje već nisu obuhvaćene prethodno navedenim zaštitnim mjerama;
• - utvrditi organizacijske jedinice odgovorne za osiguravanje financiranja i njihove ugovorne veze s drugim jedinicama, uzimajući u obzir novčane priljeve i odljeve te kapacitet likvidnosne pokrivenosti;
• - razviti, prema potrebi, aranžmane kojima se osigurava održavanje postojećih sporazuma u sanaciji i nakon nje, kontinuitet uzastopnih transakcija odvojenih jedinica te pristup odvojenih jedinica valutama.

Pravna međusobna povezanost

⁸ To su, na primjer, pisma podrške.

⁹ Jamstva unutar grupe, u kontekstu ovih smjernica, treba široko tumačiti kao mehanizme za prijenos gubitaka.

Kako bi pružile potporu sanacijskim tijelima, institucije trebaju utvrditi pravnu međusobnu povezanost između osnovnog područja prijenosa i ostatka institucije, uključujući, ali ne ograničavajući se na:

• a. Na razini subjekata: i. vlasničke instrumente među subjektima; ii. porezne veze; iii. obveze prema drugim članovima zadruge, prema potrebi; iv. pravni odnos između subjekata i svih mehanizama solidarnosti ili institucionalnih sustava zaštite (institucionalni sustav zaštite);
• v. relevantne ugovore s klauzulama o isključenju, kao što su, na primjer, zajednički pothvat ili druga partnerstva s osiguravajućim društvima.
• b. Na razini organizacijskih jedinica: pravnu međusobnu povezanost zbog postojećih obveza pružanja usluga na temelju sporazuma o razini usluga ili ne, ugovore o radu i kolektivne ugovore¹⁰ te ugovorne odredbe povezane s imovinom i obvezama svake jedinice.

¹⁰ U skladu s člankom 5. stavkom 1. Direktive o prijenosu poduzeća 2001/23/EZ (TUPE) i člankom 34. stavkom 4. Direktive 2014/59/EU, automatizam prijenosa ugovora o radu ne primjenjuje se u slučaju prijenosa putem bilo koje prijelazne institucije, prodaje poslovanja ili instrumenata odvajanja imovine.

Institucije trebaju utvrditi moguće sukobe u pogledu odvojivosti u vezi s prethodno navedenim elementima i dostaviti sanacijskim tijelima sve potrebne informacije kako bi se pojasnili sljedeći elementi:

• (i) moguće posljedice definicije područja prijenosa na vlasničku strukturu institucije i na neovisnost stjecatelja;
• (ii) bi li se druga razina područja prijenosa mogla strukturirati tako da ne dovodi do nepotrebnih gubitaka zbog poreznih razloga;
• (iii) treba li nastaviti s dogovorima o suradnji koji bi mogli biti od koristi za područje prijenosa;
• (iv) može li se članstvo u institucionalnom sustavu zaštite, udruženju ili sličnim aranžmanima solidarnosti i dalje nastaviti za područje prijenosa i potencijalne povezane obveze povezane s područjem prijenosa te, prema potrebi, procijeniti nastavljaju li se u sanaciji ili ukidaju izuzeća za institucionalni sustav zaštite/udruženje (kao što su ona predviđena člankom 113. stavkom 7. i člankom 49. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013) te koje bi bile posljedice;
• (v) utječu li i u kojoj mjeri potencijalni rizici od sudskih sporova (uključujući rizike od sudskih sporova koji proizlaze iz same mjere sanacije pod vodstvom sanacijskih tijela) na područje prijenosa.

Sanacijska tijela trebaju procijeniti u kojoj bi se mjeri ovlasti iz članka 64. stavka 1. Direktive 2014/59/EU za izmjenu ili otkazivanje ugovora mogle upotrijebiti kako bi se bolje definirala druga razina područja prijenosa i uklonila nepotrebna međusobna povezanost.

Operativna međusobna povezanost

Osim raspoređivanja ekvivalenata punog radnog vremena na sastavnice područja prijenosa (vidjeti točku 35 ovih smjernica), institucije trebaju pružiti informacije o stručnom znanju potrebnom za obavljanje aktivnosti uključenih u područje prijenosa. Naposljetku, razumijevanje stručnog znanja uzet će se u obzir pri procjeni zamjenjivosti osoblja i ublažavanju sukoba u pogledu odvajanja.

Poslovna međusobna povezanost

Institucije trebaju utvrditi međusobnu poslovnu povezanost, primjerice sve povezanosti među organizacijskim jedinicama u kojima se poslovnom linijom upravlja preko više organizacijskih jedinica ili čiji se prihod temelji na aktivnostima koje obavljaju različite organizacijske jedinice, uključujući sinergije ili klijente unakrsnih aktivnosti.

Sanacijska tijela trebaju razmotriti metodologiju za definiranje područja prijenosa s obzirom na međusobnu povezanost poslovanja tako da i. područje koje se prenosi na društvo za upravljanje imovinom ne utječe negativno na franšizu poslovanja (uključujući ključne funkcije i temeljne linije poslovanja) koja ostaje u nadležnosti institucije koja podliježe sanaciji i koja bi trebala nastaviti s radom, ii. ili, alternativno, da prepuštanje jedinica instituciji koja podliježe sanaciji ne šteti franšizi poslovanja (uključujući ključne funkcije i temeljne linije poslovanja) prenesenog na jednog ili više potencijalnih stjecatelja ili prijelaznu instituciju.