Predmet i područje primjene

Ovim se smjernicama pobli že utvrđuju zahtjevi za izradu i primjenu politika i praksi primitaka, u vezi s ponudom ili pružanjem bankovnih proizvoda i usluga potrošačima od strane institucija kako je određeno u stavku 17., s ciljem zaštite potrošača od nepoželjnog gubitka koji proizlazi iz načina nagrađivanja prodajnog osoblja.

Ovim se smjernicama pružaju pojedinosti o načinu na koji bi financijske institucije trebale provesti specifične odredbe utvrđene u primjenjivim direktivama EU - a, kao što su (i) članak 74. stavak 3. i članak 75 . stavak 2. Direktive 2013/36/EU² , kojima se daje mandat EBA -i za razvoj smjernica za sustave upravljanja kreditnim institucijama, uključujući politike i prakse primitaka, (ii) članak 7. stavak 2. Direktive 2014/17/EU³ , kojim se od država članica traži da osiguraju da način na koji vjerovnici i kreditni posrednici isplaćuju primitke svom osoblju iste ne sprječava da postupaju pošteno, pravedno, transparentno i profesionalno, uzimajući u obzir prava i interese potrošača te (iii) članak 11. stavak 4. Direktive (EU) 2015/2366⁴ i članak 3. stavak 1. Direktive 2009/110/EZ⁵ , kojima se od institucija za platni promet i institucija za elektronički novac zahtijeva da uspostave robusne sustave upravljanja, u mjeri u kojoj se odnose na politike i prakse primitaka.

² Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 200 2/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ 3 Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28. 2. 2014., str. 34.). 4 Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL L 337, 23. 12. 2015., str. 35.). 5 Direktiva 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucij a za elektronički novac te o izmjeni direktiva 2005/60/EZ i 2006/48/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2000/46/EZ (SL L 267, 10.10. 2009., str. 7.). 6 Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kredi tima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28. 2. 2014., str. 34.).

Ove smjernice ne obuhvaćaju primitke koje institucije isplaćuju kreditnim posrednicima (za koje se često upotrebljava naziv „provizije”) i njima se ne dovode u pitanje pravila o primitcima propisana na temelju Direktive 2014/17/EU⁶ , a posebno temeljem članka 7 . stavka 2. te Direktive, kojim se zahtijeva da, u slučaju kada vjerovnici isplaćuju primitke kreditnim posrednicima, to moraju činiti na način kojim se vjerovnika, kreditnog posrednika ili imenovanog zastupnika ne sprječava da postupa pošteno, pravedno, t ransparentno i profesionalno, uzimajući u obzir prava i interese potrošača.

Relevantni bankovni proizvodi i usluge su oni koji su u području primjene zakonskih akata na temelju kojih su institucije ovlaštene ili im je odobreno provođenje njihovih aktivnost i na način definiran u stavku 17.

Ovim se smjernicama također ne dovodi u pitanje primjena strožih zahtjeva koji su utvrđeni u primjenjivom sektorskom zakonodavstvu, a posebno na temelju članka 7. stavka 4. Direktive 2014/17/EU, u pogledu pružanja savjetod avnih usluga o ugovorima o stambenim potrošačkim kreditima kako je utvrđeno u članku 4. stavku 21. te Direktive.

Nadležna tijela možda će željeti razmotriti primjenu ovih smjernica i na druge subjekte uz institucije koje su utvrđen e u stavku 17., a posebno na:

• a. posrednike različite od kreditnih posrednika kako je utvrđeno u članku 4. stavku 5. Direktive 2014/17/EU;
• b. „imenovane predstavnike” kako je utvrđeno u članku 4. stavku 8. Direktive 2014/17/EU.

Nadležna tijela možda će željeti razmotriti primjenu ovih s mjernica i na druge osobe uz potrošač e kako je utvrđeno u stavku 17., kao što su mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća.

Konačno, nadležna tijela možda će željeti razmotriti proširenje zahtjeva o primitcima kako je određeno ovim smjernicama i na primitke (poznate i pod nazivom „provizije”) koje financijske institucije plaćaju kreditnim posrednicima.

U slučaju kada je u ovim smjernicama naznačen ishod, taj je ishod moguće postići na različite načine. Nadležna tijela možda će željeti procijeniti prikladnost tih postupaka i instrumenata koja upotrebljava financijska institucija, uzimajući u obzir njezin poslovni model, veličinu i složenost.

Provedbom ovih smjernica ne dovodi se u pitanje zahtjev prema kreditnim institucijama da se usklade sa Smjernicama EBA-e o dobrim politikama primitaka na temelju članka 74. stavka 3. i članka 75. stavka 2. Direktive 2013/36/EU i objavama na temelju članka 450. Uredbe (EU) br. 575/2013.