4. Smjernice o politikama i praksama primitaka

1.1. Institucije bi trebale izraditi i primijeniti politike i prakse primitaka kojima se uzimaju u obzir prava i interesi potrošača. Institucije bi posebice trebale osigurati da se novčanim i/ili nenovčanim oblicima primitaka ne uvode poticaji kojima relevantne osobe pogoduju vlastitim interesima ili interesima institucije, a na štetu potrošača.

1.2. Pri izradi po litika i praksi primitaka, institucije bi trebale razmotriti uvode li se tim politikama i praksama bilo kakvi rizici od nastanka gubitka za potrošače te bi trebale uvesti mjere kojima sprečavaju nastanak takvih rizika.

1.3. Funkcija ljudskih resursa u institucijama trebala bi sudjelovati u izradi politika i praksi primitaka te priopćavati o njima. Osim toga, ako su uspostavljene, funkcija upravljanja rizicima i funkcija usklađenosti trebale bi omogućiti korisne ulazne podatke za izradu politika i praksi primitaka.

1.4. S ciljem procjene učinka relevantne osobe, institucije bi u politikama i praksama primitaka trebale utvrditi primjerene kriterije za procjenu učinka, uzimajući u obzir prava i interese potrošača.

1.5. Pri izradi politika i praksi primitaka, institucije bi tr ebale razmotriti i kvalitativne i kvantitativne kriterije za određivanje razine varijabilnih primitaka kako bi se osiguralo da prava i interesi potrošača budu primjereno uzeti u obzir.

1.6. Institucije ne bi trebale izraditi politike i prakse primitaka kojima se:

• a. primitci isključivo povezuju s kvantitativnim ciljem za ponudu ili prodaju bankovnih proizvoda ili usluga; ili
• b. promič e ponuda ili prodaja specifičnog proizvoda ili kategorije proizvoda u odnosu na druge proizvode, poput proizvoda koji instituciji ili re levantnoj osobi donose veću dobit, na štetu potrošača.

1.7. U slučaju kada su politikama i praksama primitaka omogućeni varijabilni primitci, institucije bi trebale osigurati da je omjer fiksnih i varijabilnih komponenti primitaka primjereno uravnotežen te da s e njime uzimaju u obzir prava i interesi potrošača. Nadalje, uspostavljene politike i prakse primitaka trebale bi omogućiti provođenje fleksibilne politike varijabilnih primitaka, uključujući, gdje je to prikladno, mogućnost neisplaćivanja varijabilnog dijela primitka.

1.8. Institucije bi trebale izbjegavati nepotrebno složene politike i prakse, kao i nejasne kombinacije različitih politika i praksi.

2.1. Institucije bi trebale dokumentirati politike i prakse primitaka, pohr aniti ih za potrebe revizije na najmanje pet godina od posljednjeg datuma primjene te ih na zahtjev staviti na raspolaganje nadležnim tijelima. Ova dokumentacija bi trebala uključivati, ali se ne ograničava na:

• a) ciljeve politika i praksi primitaka u institu cijama;
• b) relevantne osobe koje su obuhvaćene područjem primjene ovih politika i praksi;
• c) metodu praktične primjene politika primitaka, posebno uključujući kriterije za ostvarivanje varijabilnih primitaka, u slučaju kada su odobreni varijabilni primitci.

2.2. Prije nego što im se dopusti da nude i prodaju bankovne proizvode ili usluge potrošačima, relevantne osobe bi trebale biti obaviještene, i to na razumljiv i transparentan način, o politikama i praksama primitaka koje se na njih primjenjuju.

2.3. Politike i prakse primitaka trebale bi biti lako dostupne svim relevantnim osobama unutar institucije.

3.1. Upravljačko tijelo odobrava i zadržava krajnju odgovornost za politike i prakse primitaka određene institucije.

3.2. Upravljačko tijelo trebalo bi potražiti savjet od odbora za primitke, ako takav postoji, u vezi s politikama i praksama primitaka institucije u odnosu na izvršavanje ovih smjernica. 3.3. Ako postoji, funkcija za usklađivanje trebala bi potvrditi usklađenost politika i praksi primitaka s ovim smjernicama.

3.4. Izmjene politike i prakse primitaka trebale bi se provoditi samo uz odobrenje upravljačkog tijela.

4.1 Institucije bi trebale najmanje jednom godišnje revidirati svoje politike i prakse primitaka kako bi se osigurala usklađenost s ovim smjernicama. Posebno u slučaju kada institucija utvrdi da, kao rezultat izrade politika i praksi primitaka kako je navedeno u stavku 1.2. ovih smjernica, može preosta ti rizik od nanošenja štete potrošačima, institucija bi u sklopu revizije trebala procijeniti je li se bilo koji od ovih preostalih rizika iskristalizirao i uzrokuje li štetu potrošačima.

4.2 Kada se revizijom utvrdi da politike i prakse primitaka određene institucije nemaju željeni ili propisani učinak, institucija bi trebala izmijeniti svoje politike i prakse pr imitaka u skladu s ovim smjernicama.

4.3 Institucije bi trebale uspostaviti učinkovite kontrole kako bi provjerile poštuju li se njihove politike i prakse primitaka te kako bi prepoznale i riješile slučajeve neusklađenosti s ovim smjernicama.