4.4 Treatment of deficiencies and margin of conservatism

Institucije trebaju identificirati sve nedostatke u odnosu na procjenjivanje parametara rizika koji vode do pristranosti u kvantifikaciji tih parametara ili povećane neizvjesnosti koja nije u potpunosti obuhvaćena općom pogreškom procjene i svrstati svaki nedostatak u jednu od sljedećih kategorija:

• (a) katego rija A: identificirani nedostatci u podatcima i metodologiji;
• (b) kategorija B: relevantne promjene standarda odobravanja plasmana, sklonosti preuzimanju rizika, politika naplate i svi drugi izvori dodatne neizvjesnosti.

Za potrebe utvrđivanja i klasifikacije svih nedostataka navedenih u stavku 36. institucije trebaju uzeti u obzir sve relevantne nedostatke u metodama, procesima, kontrolama, podatcima ili IT sustavima koje je utvrdila jedinica za kontrolu kreditnog rizika, funkcija validacije, funkcija interne revizije ili bilo koja druga interna ili vanjska revizija i trebaju analizirati najmanje sve sljedeće potencijalne izvore dodatne neizvjesnosti u kvantifikaciji rizika:

• (a) pod kategorijom A:
• (i) nedostajući ili značajno promijenjeni pokretači nastanka statusa neispunjavanja obveza u povijesnim opservacijama uključujući promijenjene kriterije za prepoznavanje značajnog iznosa dospjelih kreditnih obveza;
• (ii) nedostajući ili netočni datum nastanka statusa neispunjavanja obveza;
• (iii) nedostajući, netočan ili zastario dodijeljeni rejting upotrijebljen za procjenu povijesnih rejting- kategorija ili skupova izloženosti za potrebe izračuna stopa nastanka statusa neispunjavanja obveza ili prosječnih ostvarenih LGD -a po rejting-kategoriji ili skupu izloženosti;
• (iv) nedostajući ili netočni podatci o izvoru novčanih tokova;
• (v) nedostajući, netočni ili zastarjeli podatci o pokretačima rizika i rejting - kriterijima;
• (vi) nedostajući ili netočni podatci upotrijebljeni za procjenu budućih naplata sukla dno stavku 159 .;
• (vii) nedostajući ili netočni podatci za izračun ekonomskog gubitka;
• (viii) ograničena reprezentativnost povijesnih opservacija zbog upotrebe vanjskih podataka;
• (ix) potencijalna pristranost koja proizlazi iz o dabira pristupa izračunu prosjeka opaženih jednogodišnjih stopa nastanka statusa neispunjavanja obveza u skladu sa stavkom 80 ;
• (x) nužnost prilagodbe opaženih prosječnih jednogodišnjih stopa nastanka statusa neispunjavanja obveza u skladu sa stavkom 86 .;
• (xi) nedostajuće informacije za potrebe procjenjivanja stopa gubitka ili za potrebe odražavanja ekonomske recesije u procjenama LGD - a;
• (b) pod kategorijom B:
• (i) promjene standarda odobravanja plasmana, politika naplate, promjene sklonosti preuzimanju rizika ili drugih relevantnih internih procesa;
• (ii) neopravdana odstupanja raspona vrijednosti ključnih rizičnih karakteristika portfelja primjene u odnosu na one za skup podataka upotrijebl jen za kvantifikaciju rizika;
• (iii) promjene tržišnog ili pravnog okruženja;
• (iv) buduća očekivanja u odnosu na potencijalne promjene u strukturi portfelja ili razine rizika, posebno na temelju provedenih radnji ili donesenih odluka koje se još ne odražavaju u zabilježenim podatcima.

4.4.2 Odgovarajuća prilagodba

Kako bi se prevladalo pristranosti u procjenama parametara rizika proistekle iz utvrđenih nedostataka iz stavaka 36. i 37., institucije trebaju primijeniti odgovarajuće metodologije radi ispravljanja utvrđenih nedostataka u mjeri u kojoj je to moguće. Utjecaj tih metodologija na parametar rizika („odgovarajuća prilagodba”) koji treba dovesti do točnije procjene parametra rizika („najbolja procjena”) predstavlja povećanje ili smanjenje vrijednosti parametra rizika. Institucije trebaju osigurati i dokazati da primjena odgovarajuće prilagodbe daje najbolju procjenu.

Institucije trebaju dokumentirati metode upotrijebljene za primje nu odgovarajućih prilagodbi kako bi se ispravili utvrđeni nedostatci, gdje je to relevantno, kao i njihovo opravdanje.

Institucije trebaju redovito pratiti adekvatnost odgovarajućih prilagodbi. Usvajanje odgovarajuće prilagodbe od strane institucija ne treba zamijeniti potrebu ispravljanja utvrđenih nedostataka.

4.4.3 Marža konzervativnosti

U odnosu na zahtjev da institucije trebaju dodati maržu konzervativnosti koja se odnosi na očekivani raspon pogrešaka procjena prema zahtjevima iz članka 179. stavka 1. točke (f) i članka 180. stavka 1. točke (e) Uredbe (EU) br. 575/2013, institucije trebaju implementirati okvir za kvantifikaciju, dokumentiranje i praćenje pogrešaka procjena.

Konačna marža konzervativnosti za procjenu parametra rizika treba odražavati neizvje snost procjene u svim sljedećim kategorijama:

kategorija A: marža konzervativnosti povezana s nedostatcima u podatcima i metodologiji utvrđenima u kategoriji A iz stavka 36 . točke (a) ;

kategorija B: marža konzervativnosti povezana s relevantnim promjenama standarda odobravanja plasmana, sklonosti preuzimanju rizika, politika naplate i svih drugih izvora neizvjesnosti utvrđenih u kategoriji B iz stavka 36 . točke (b) ;

kategorija C: opća pogreška procjene.

Kako bi kvantificirale maržu konzervativnosti, institucije trebaju učiniti sve sljedeće:

• (a) kvantificirati maržu konzervativnosti za utvrđene nedostatke iz stavaka 36. i 37. u mjeri u kojoj nisu obuhvaćeni općom pogreškom procjene, bar za svaku od kategorija A i B na razini kalibracijskog segmenta osiguravajući da:
• (i) kada se koriste odgovarajuće prilagodbe u smislu stavka 38 ., marža konzervativnosti se odnosi na svako povećanje neizvjesnosti ili dodatnu pogrešku procjene povezanu s tim prilagodbama;
• (ii) marža konzervativnosti na razini kategorije koja se odnosi na odgovarajuće prilagodbe bude razmjerna neizvjesnostima povezanima s tim prilagodbama;
• (iii) marža konzervativnosti bude primjenjivana kako bi se odgovorilo na neizvjesnost procjene parametra rizika koja p roistječe iz svih nedostataka navedenih u stavcima 36. i 37 . koje nisu ispravljene odgovarajućim prilagodbama iz točke (i);
• (b) kvantificirati opću pogrešku procjene kate gorije C iz stavka 42. povezanu s primijenjenom metodom procjenjivanja najmanje za svaki kalibracijski segment; marža konzervativnosti za opću pogrešku procjene treba odražavati disperziju distribucije statistič kog procjenitelja.

Za potrebe stavka 43. (a) i za svaku od kategorija A i B, institucije mogu grupirati sve ili odabrane nedostatke, ako je to opravdano, za potrebe kvantifikacije marže konzervativnosti .

Insti tucije trebaju kvantificirati konačnu maržu konzervativnosti kao zbroj:

• (a) marže konzervativnosti temeljem kategorije A kako je navedeno u stavku 43. (a) ;
• (b) marže konzervativnosti temeljem kategorije B kako je navedeno u stavku 43. (a) ;
• (c) marže konzervativnosti za opću pogrešku procjene (kategorija C) iz stavka 43. (b).

Institucije trebaju dodati konačnu maržu konzervativnosti najboljoj procjeni parametra rizika.

Institucije trebaju osigurati da utjecaj konačne marže konzervativnosti ne dovede do smanjenja procjena parametra rizika i posebice da:

• (a) marža konzervativnosti proistekla iz opće pogreške procjene bude veća od nule;
• (b) marža konzervativnosti proistekla iz kategorije A odnosno B bude razmjerna povećanoj neizvjesnosti u najboljoj procjeni parametara rizika prouzročenom utvrđenim nedostatcima navedenima u svakoj kategoriji. U svakom slučaju, marža konzervativnosti za kategoriju A odnosno B treba biti veća od nule ili jednaka nuli.

Institucije trebaju razmotriti sveukupan utjecaj utvrđenih nedostataka i dobivene konačne marže konzervativnosti na smislenost modela i osigurati da procjene parametara rizika i posljedični kapitalni zaht jevi ne budu iskrivljeni potrebom za prekomjernim prilagodbama.

Za svaki rejting-sustav, primijenjena marža konzervativnosti treba biti dokumentirana u relevantnoj dokumentaciji modela i priručnicima za metodologiju. Dokumentacija treba sadržavati barem sljedeće:

• (a) potpun popis svih uočenih nedostataka, uključujući pogreške i neizvjesnosti te komponente modela ili parametre rizika na koje bi isti potencijalno mogli imati utjecaj;
• (b) kategoriju u koju su ti nedostatci svrstani, kako je navedeno u stavku 42 .;
• (c) opis metoda za kvantifikaciju marže konzervativnosti povezane s utvrđenim nedostatcima kako je navedeno u stavku 43. (a) i posebice metodologiju upotrijebljenu za kvant ifikaciju marže konzervativnosti po kategorijama.

Institucije trebaju redovito pratiti razine marže konzervativnosti . Usvajanje marže konzervativnosti od strane institucija ne bi trebalo zamijeniti potrebu za rješavanjem uzroka pogrešaka ili neizvjesnosti ili ispravljanjem modela kako bi se osigurala njihova potpuna usklađenost sa zahtjevima Uredbe (EU) br. 575/2013. Nakon procjenjivanja nedostataka ili izvora neizvjesnosti, institucije trebaju razviti plan za ispravljanje nedostataka u podatcima i metodol ogiji kao i svih drugih potencijalnih izvora dodatne neizvjesnosti i smanjiti pogreške procjene unutar razumnog vremenskog okvira uzimajući u obzir značajnost pogreške procjene i značajnost rejting -sustava.

Prilikom pregleda razina marže konzervativnosti , institucije trebaju osigurati sve sljedeće:

• (a) da marža konzervativnosti proistekla iz kategorija A i B iz stavaka 36. i 37 . budu uključena u interno izvješćivanje zasebno za svaku kategoriju te da može biti smanjena tijekom vremena i konačno uklonjena kada se nedostatci isprave u svim dijelovima rejting -sustava na koje su imali utjecaj;
• (b) da marža konzervativnosti proistekla iz opće pogreške procjene iz stavka 43. (b) bude uključena u interno izvješćivanje u zasebnoj kategoriji („C”);
• (c) da razina marže konzervativnosti bude ocijenjena u sklopu redovitih pregleda iz poglavlja 9. i posebice da razina marže konzervativnosti koja se o dnosi na opću pogrešku procjene ostane odgovarajuća nakon uključivanja najnovijih podataka relevantnih za procjenu parametara rizika.

Institucije trebaju osigurati da nužne promjene u marži konzervativnosti budu pravovremeno implementirane.