5.2.4 Ljudski resursi

Kreditne institucije trebaju uspostaviti odgovarajući organizacijski okvir u odnosu na svoj poslovni model i uzimajući u obzir svoje rizike, uključujući rizike proizišle iz neprihodujućih izloženosti. U kreditnim institucijama odgovarajuća i razmjerna pozornost rukovodstva i odgovarajući resursi trebaju biti posvećeni procesu naplate neprihodujućih izloženosti te unutarnjim kontrolama povezanih postupaka.

Dijeljenje upravljanja i resursa s drugim dijelovima lanca vrijednosti (npr. funkcijom odobravanja kredita) prije provedbe trebalo bi pozorno preispitati kako bi se izbjegli suko bi interesa i osigurala dostatna specijalizacija, kako je prethodno navedeno.

Na temelju nalaza samoprocjene sposobnosti kreditne institucije u pogledu neprihodujućih izloženosti, kako je navedeno u odjeljku 4.2.1., kreditne institucije trebaju redovito pr eispitivati prikladnost svojih unutarnjih i vanjskih resursa za restrukturiranje neprihodujućih izloženosti te pravodobno nadoknaditi eventualne nedostatke u ljudskim resursima. Budući da aktivnosti naplate mogu znatno opteretiti resurse, kreditne institucije trebaju razmotriti prikladnost odabira primjene ugovora na određeno vrijeme, unutarnju/vanjsku eksternalizaciju ili društava za zajednička ulaganja u pogledu aktivnosti naplate neprihodujućih izloženosti. Međutim, za te je aktivnosti i dalje u konačnici odgovorna kreditna institucija. Ako se primjenjuje eksternalizacija, kreditne institucije trebaju osigurati da se ta eksternalizacija organizira u skladu s primjenjivim zakonodavstvom ili regulatornim zahtjevima.

Kreditne institucije trebaju razviti odgovarajuće stručne kapacitete potrebne za definirani operativni model neprihodujućih izloženosti, uključujući jedinice za naplatu neprihodujućih izloženosti i funkcije unutarnje kontrole, u skladu s odredbama iz zajedničkih Smjernica ESMA - e i EBA- e za procjenu primjerenosti članova upravljačkog tijela i nositelja ključnih funkcija²⁰ . Osoblje zaduženo za ključne elemente naplate neprihodujućih izloženosti trebalo bi raspolagati konkretnim stručnim znanjem i iskustvom u pogledu neprihodujućih izloženosti. Kredit ne institucije trebaju provesti prikladnu obuku posvećenu neprihodujućim izloženostima, uključujući zaštit i potrošača, te bi trebale osmisliti planove razvoja zaposlenika kako bi se unaprijedili unutarnji stručni kapaciteti iskorištavanjem dostupnih vješti na.

²⁰ Zajedničke Smjernice ESMA -e i EBA- e za procjenu primjerenosti članova upravljačkog tijela i nositelja ključnih funkcija na temelju Direktive 2013/36/EU i Direktive 2014/65/EU (EBA/GL/2017/12).

Ako izgradnja unutarnjih stručnih kapaciteta i infrastrukture nije moguća ili učinkovita, jedinic ama za naplatu neprihodujućih izloženosti trebal o omoguć iti jednostavan pristup kvalificiranim vanjskim resursima (npr. ovlaštenim procjeniteljima imovine, pravnim savjetnicima, stručnjacima za planiranje poslovanja, stručnjacima za pojedinu industriju) ili specijaliziranim društvima za servisiranje neprihodujućih izloženosti.

Kreditna institucija treba, u skladu sa sveukupnom strategijom za neprihodujuće izloženosti i operativnim planom, uvesti sustav procjene prilagođen zahtjevima jedinica za naplatu neprihodujućih izloženosti. Taj sustav procjene trebao bi se razviti u skladu s odredbama iz Smjernica EBA -e o dobrim politikama primitaka²¹ i članka 7. Direktive 2014/17/EU²² , a u slučaju izloženosti prema stanovništvu i u skladu s odredbama iz Smjernica EBA -e o politikama i praksama primitaka povezanima s ponudom i prodajom proizvoda i usluga namijenjenih potrošačima²³ . Sustav procjene uglavnom bi trebao biti povezan s kvantitativnim elementima ciljeva kreditne institucije u pogledu neprihodujućih izloženosti, ali može uključivati i kvalitativne elemente (razinu tehničkih sposobnosti u vezi s analizom zaprimljenih financijskih informacija i podataka, strukturiranje prijedloga, kvalitetu preporuka ili praćenje slučajeva restrukturiranja, kao i djelotvorne vještine pregovaranja). Trebalo bi redovito pratiti rezultate rada zaposlenika zaduženih za naplatu neprihodujućih izloženosti te ih uspoređivati s tim ciljevima na pojedinačnoj osnovi ili na razini tima, prema potrebi.

²¹ Smjernice o dobrim politikama primitaka na temelju članka 74. stavka 3. i članka 75. stavka 2. Direktive 2013/36/EU i objavama na temelju članka 450. Uredbe (EU) br. 575/2013 (EBA/GL/2015/22).

²² Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28. 2. 2014., str. 34.).

²³ Smjernice o politikama i praksama primitaka povezanima s ponudom i prodajom proizvoda i usluga namijenjenih potrošačima (EBA/GL/2016/06).

Okvir za mjerenje uspješnosti upravljačkog tijela i relevantnih rukovoditelja trebao bi uključivati konkretne pokazatelje povezane s ciljevima definiranima u strategiji kreditne institucije za neprihodujuće izloženosti i operativnom planu. Važnost tih pokazatelja u cjelokupnom okviru za mjerenje uspješnosti trebala bi biti razmjerna ozbiljnosti problema neprihodujućih izloženosti s kojim se suočava kreditna institucija.

Kreditne institucije trebaju poticati primjenu ranih znakova upozorenja i pokazatelja u politikama primitaka i okvirima poticaja kako bi se osiguralo da se učinkovito rješavaju moguće poteškoće u plaćanju te tako djelotvorno smanje priljevi neprihodujućih izloženosti.