5.4.1 Pokazatelji neprihodujućih izloženosti

Kreditne institucije u svojim bi knjigama trebale pozorno pratiti relativne i apsolutne razine neprihodujućih izloženosti i restrukturiranih izloženosti, kao i ovršenu imovinu (ili drugu imovinu koja proizlazi iz aktivnosti povezanih s neprihodujućim izloženostima) i rane dospjele neplaćene obveze.

Kreditne institucije trebaju takve aktivnosti praćenja izvršavati na razini transakcije/dužnika i, prema potrebi, na razini portfelja ili potportfelja, uzimajući u obzir aspekte kao što su poslovna linija, segment dužnika, geografsko područje, proizvodi, rizik koncentracije, razina kolateralizacije i vrsta pruženog kolaterala te mogućnost otplate duga.

Kreditne institucije trebaju pratiti razinu umanjenja neprihodujućih izloženosti kako bi upravljačkom tijelu pružile sveobuhvatne informacije o pokrivenosti. Analiza treba uključivati podatke na agregiranoj osnovi i na razinama različitih portfelja neprihodujućih izloženosti. Pri odabiru portfelja neprihodujućih izloženosti treba uzeti u obzir aspekte kao što su vrsta izloženosti, uključujući osigurane/neosigurane, vrstu kolaterala i jamstava, geografsko područje, broj godina od klasifikacije neprihodujućih izloženosti, vrijeme naplate te upotrebu pristupa trajnosti poslovanja (engl. going concern ) i prestanka poslovanja (engl. gone concern ). Trebali bi se pratiti i trendovi pokrivenosti, a smanjenja bi se trebala dobro objasniti.

Kreditne institucije trebaju odrediti referentne pokazatelje povezane s omjerom neprihodujućih izloženosti i pokrivenošću u odnosu na dostupne pokazatelje za usporedive institucije kako bi upravljačkom tijelu dostavile jasan prikaz položaja konkurenata i moguće nedostatke.

Kreditne institucije trebaju pratiti svoja odstupanja od proračuna kako bi upravljačko tijelo moglo razumjeti pokretače za znatna odstupanja od plana.

Ključne podatke o priljevima i odljevima neprihodujućih izloženosti trebalo bi uključiti u povremena izvješća upravljačkom tijelu, uključujući prijenose s neprihodujućih izloženosti ili na njih, neprihodujuće restrukturirane izloženosti, neprihodujuće izloženosti u probnom razdoblju, prihodujuće restrukturirane izloženosti i rane dospjele neplaćene obveze (dospjele ≤ 90 dana).

Kreditne institucije trebaju razmotriti potencijalnu korist uspostavljanja migracijskih matrica za praćenje priljeva izloženosti u kategoriju neprihodujućih izloženosti ili njihova odljeva iz te kategorije.

Kreditne institucije trebaju procjenjivati stope migracije i kvalitetu prihodujućih izloženosti na mjesečnoj osnovi kako bi se mogle odrediti i pravodobno poduzeti prioritetne mjere za sprječavanje pogoršanja kvalitete portfelja. Migracijske matrice mogu se dodatno raščlaniti prema vrsti izloženosti (stambeni krediti, potrošački krediti, specijalizirano financiranje izgradnje nekretnina), poslovnoj jedinici ili drugim potportfeljima kako bi se utvrdilo može li se pokretač za migracije pripisati određenom potportfelju.

U svojim se aktivnostima praćenja kreditne institucije trebaju služiti internim informacijama (npr. onima dobivenima iz internih rejting sustava) i vanjskim informacijama (npr. onima dobivenima od agencija za rejting, kreditnih ureda, specijaliziranih istraživanja sektora ili makroekonomskih pokazatelja za konkretna geografska područja) te trebaju upućivati na određeni trenutak ili razdoblje promatranja. U Prilogu 3. navedeni su primjeri takvih unutarnjih i vanjskih informacija.