8.1 Opće odredbe okvira za praćenje kreditnog rizika

Institucije bi trebale imati robustan i djelotvoran okvir za praćenje, uz potporu odgovarajuće podatkovne infrastrukture, kako bi osigurale da su informacije o izloženostima kreditnom riziku, dužnicima i kolateralu relevantne i ažurirane te da je eksterno izvješćivanje pouzdano, potpuno, ažurirano i pravodobno.

Okvirom za praćenje institucijama bi se trebalo omogućiti da upravljaju svojim izloženostima kreditnom riziku i prate ih u skladu sa sklonošću preuzimanju rizika, strategijom, politikama i procedurama na razini portfelja te, kada je to relevantno i bitno, na razinama pojedinačne izloženosti.

Institucije bi trebale osigurati da je okvir za praćenje kreditnog rizika dobro definiran i dokumentiran, integriran u okvire za upravljanje rizicima i kontrolu institucije te da dopušta praćenje svih kreditnih izloženosti tijekom njihovog životnog ciklusa.

Institucije bi pri izradi i provedbi svojeg okvira za praćenje kreditnih rizika trebale uzeti u obzir:

• a. da okvir i podatkovna infrastruktura pružaju mogućnost prikupljanja i automatskog kompiliranja podataka o kreditnom riziku bez nepotrebnog kašnjenja, uz neznatno oslanjanje na manualne postupke;
• b. da se okvirom i podatkovnom infrastrukturom omogućuje stvaranje granularnih podataka rizika koji su u skladu sa svrhom upravljanja rizicima institucije, ali da se također mogu ispuniti zahtjevi nadležnih tijela za redovito bonitetno i statističko izvješćivanje, kao i u svrhe nadzornog ispitivanja otpornosti na stres te kriznog upravljanja;
• c. da se okvirom i podatkovnom infrastrukturom osigurava učinkovito praćenje svih kreditnih izloženosti i instrumenata osiguranja te da se omogućuje praćenje procesa donošenja odluka o kreditu;
• d. da se okvirom i podatkovnom infrastrukturom institucije osigurava održavanje odgovarajućeg vremenskog niza izvješćivanja za postojeće izloženosti, nove vrste kreditiranja i pokazatelje ranog upozorenja (EWIs) tijekom njihovog horizonta planiranja rizika.

Proces praćenja trebao bi se temeljiti na načelu pratećih aktivnosti za podršku i trebao bi dovesti do redovitog i informiranog sustava povratnih informacija kako bi se dobile informacije

• o postavkama/provjeri sklonosti preuzimanju rizika, politikama i ograničenjima.

Okvirom za praćenje kreditnog rizika trebalo bi obuhvatiti sljedeće:

• a. ponašanje dužnika u vezi s plaćanjem, uključujući sva odstupanja od zahtjeva povezanih s ugovorima o kreditu, uključujući zakašnjela, propuštena ili djelomična plaćanja;
• b. kreditni rizik povezan s dužnikom i transakcijom u odnosu na:
• i. pojedinačne kreditne izloženosti i gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza, kada je primjenjivo;
• ii. pojedinačne dužnike, uključujući njihovu vrijednost izloženosti, vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza (PD) i kreditnu ocjenu, kada je primjenjivo;
• iii. grupu povezanih osoba;
• iv. portfelj;
• c. kreditni rizik prema zemljopisnom položaju i ekonomskom sektoru krajnje izloženosti, kada je primjenjivo;
• d. umanjenja vrijednosti, ukidanja umanjenja vrijednosti, otpise i ostale odluke u vezi s prilagodbama vrijednosti kreditne izloženosti.

Okvir za praćenje i podatkovna infrastruktura institucijama bi trebali omogućiti praćenje procesa donošenja odluka o kreditu, uključujući praćenje i izvješćivanje o svim odlukama o kreditu, iznimkama od kreditnih politika i eskalaciju do viših razina donositelja odluka o kreditu. U tu svrhu, unutar okvira za praćenje, institucije bi trebale osigurati provedbu i primjenu relevantnih ključnih pokazatelja rizika koji su specifični za vrstu imovine ili na razini portfelja, kako bi se odredio profil rizičnosti kreditnog portfelja i institucije.

Institucije bi trebale osigurati da okvir za praćenje kreditnog rizika i podatkovna infrastruktura omogućuju i jedinstveni pregled klijenata.

Kao dio praćenja i izvješćivanja o kreditnom riziku, institucije bi trebale utvrditi relevantne pokretače svojeg ukupnog kreditnog rizika, kao i kreditni rizik u svojim portfeljima i potportfeljima, uzimajući u obzir makroekonomske (uključujući demografske) čimbenike i činjenicu da se pokretači kreditnog rizika s vremenom mogu mijenjati. Pokretači kreditnog rizika trebali bi se mjeriti, analizirati i pratiti, a funkcija upravljanja kreditnim rizicima bi trebala upravljačkom tijelu redovito dostavljati rezultate analize.

Pri praćenju kreditnog rizika institucije bi trebale imati odgovarajuće metodologije i prakse kojima se omogućuje agregiranje izloženosti kreditnom riziku u poslovnim linijama, portfeljima, potportfeljima, proizvodima, industrijama i geografskim segmentima te podupire utvrđivanje koncentracija kreditnog rizika. Institucije bi trebale osigurati da podatci o kreditnom riziku i podatkovna infrastruktura ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

• a. dubinu i širinu tako da se obuhvate svi značajni čimbenici rizika — to bi trebalo omogućiti između ostalog , grupiranje izloženosti prema zajedničkim karakteristikama kreditnog rizika, kao što su institucionalni sektor kojem dužnik pripada, svrha transakcije i zemljopisni položaj dužnika/kolaterala te na taj način omogućiti skupnu analizu kojom bi se ostvarilo prepoznavanje izloženosti subjekta tim značajnim čimbenicima rizika;
• b. točnost, cjelovitost, pouzdanost i pravodobnost podataka;
• c. dosljednost, utemeljenost na zajedničkim izvorima informacija i ujednačenim definicijama pojmova koji se upotrebljavaju za upravljanje kreditnim rizikom i, kada je moguće, u računovodstvu;
• d. sljedivost, kako bi se mogao utvrditi izvor informacija.

Institucije bi trebale osigurati da operativni pokazatelji koji se odnose na upravljanje kreditnim rizikom budu primjereni za njihov kreditni profil i da se primjenjuju razmjerno. To uključuje sve promjene definicija osnovnih pokazatelja kreditiranja, bitnih promjena rejting skala ili sustava za ocjenjivanje ili politika/okvira za kreditni rizik kojima se pomaže definirati/mjeriti kreditni rizik, te promjene uvjeta proizvoda kako bi se izbjeglo kršenje politika ili iznimaka.