8.5 Uporaba pokazatelja ranog upozorenja / popisa posebnog praćenja u kreditnom praćenju

Institucije bi, u sklopu svojeg okvira za praćenje, trebale razvijati, održavati i redovito ocjenjivati relevantne kvantitativne i kvalitativne pokazatelje ranog upozorenja koji se temelje na odgovarajućoj informatičkoj i podatkovnoj infrastrukturi kojom bi se omogućilo pravodobno otkrivanje povećanog kreditnog rizika na razini njihova ukupnog portfelja kao i u portfeljima, potportfeljima, industrijama, geografskim područjima i pojedinačnim izloženostima.

Pokazatelji ranog upozorenja bi trebalo imati definirane razine aktiviranja koje su utvrđene u odnosu na razine navedene u politikama o sklonosti preuzimanju rizika, strategiji i politikama kreditnog rizika te dodijeliti eskalacijske postupke, uključujući dodijeljene odgovornosti za daljnja postupanja. Ti eskalacijski postupci bi trebali uključivati i odabir izloženosti ili dužnika za posebno praćenje, odnosno popis posebnog praćenja (engl. watch list ).

Okvir pokazatelja ranog upozorenja bi trebao sadržavati opis relevantnosti pokazatelja u odnosu na karakteristike transakcija i vrste dužnika ili, kada je primjenjivo, za homogene grupe portfelja.

Pri utvrđivanju događaja koji aktiviraju pokazatelje ranog upozorenja na razini pojedinačne izloženosti, portfelja, potportfelja ili grupe dužnika, institucije bi trebale primjenjivati češće praćenje i, prema potrebi, razmotriti njihovo postavljanje na popis posebnog praćenja i poduzimanje unaprijed definiranih mjera i postupaka ublažavanja. Praćenje tog popisa posebnog praćenja bi trebalo dovesti do posebnih izvješća koje redovito pregledavaju voditelj funkcije upravljanja rizicima, voditelji funkcija uključenih u odobravanje kredita te upravljačko tijelo.

Kada postupci uključuju interakciju s dužnikom, institucije bi trebale uzeti u obzir njihove pojedinačne okolnosti. Razina kontakta i komunikacija s dužnikom tijekom poteškoća u plaćanju trebala bi biti razmjerna zahtjevima za informacijama utvrđenima u smjernicama EBA-e o provođenju postupka naplate dospjelih neplaćenih obveza i ovršnog postupka.

Institucije bi u okviru kontinuiranog praćenja kreditnog rizika, trebale razmotriti sljedeće znakove pogoršanja kreditne kvalitete:

• a. negativni makroekonomski događaji (uključujući, ali ne ograničavajući se na gospodarski razvoj, promjene u zakonodavstvu i tehnološke prijetnje industriji) koji utječu na buduću profitabilnost industrije, zemljopisnog segmenta, grupe dužnika ili pojedinačnog korporativnog dužnika, kao i povećani rizik od nezaposlenosti za skupine pojedinaca;
• b. poznate negativne promjene financijskog položaja dužnika, kao što je znatno povećanje razine duga ili znatno povećanje omjera otplate duga;
• c. značajni pad prometa ili, općenito, stalnog novčanog toka (uključujući gubitak velikog ugovora/klijenta/najmoprimca);
• d. znatno smanjenje operativnih marži ili prihoda;
• e. znatno odstupanje u stvarnoj zaradi od predviđanja ili znatno kašnjenje u poslovnom planu projekta ili ulaganju;
• f. promjene kreditnog rizika neke transakcije zbog koje bi uvjeti ugovora bili znatno različiti kada bi se transakcija iznova odobravala ili izdavala na datum izvješćivanja (kao što su povećani iznosi zahtijevanog kolaterala ili jamstava, ili veća pokrivenost dužnika stalnim prihodima);
• g. stvarni ili očekivani značajni pad eksternog kreditnog rejtinga glavne transakcije, ili drugih tržišnih pokazatelja kreditnog rizika za određenu transakciju ili sličnu transakciju s jednakim očekivanim životnim vijekom:
• h. promjene uvjeta pristupa tržištima, pogoršanje uvjeta financiranja ili poznata smanjenja financijske potpore koju treće strane pružaju dužniku;
• i. usporavanje poslovanja ili sklonosti pogoršanju poslovanja dužnika koje mogu uzrokovati znatnu promjenu dužnikove sposobnosti ispunjavanja obveza;
• j. znatno povećanje gospodarske ili tržišne nestabilnosti koja može imati negativan učinak na dužnika;
• k. za transakcije osigurane kolateralom, znatno pogoršanje omjera iznosa transakcije u odnosu na vrijednost kolaterala zbog nepovoljnih kretanja u vrijednosti kolaterala, ili bez promjene ili povećanja dospjelog nepodmirenog iznosa izloženosti zbog utvrđenih uvjeta plaćanja (poput produženja odgode plaćanja glavnice, povećanih ili fleksibilnih rata, produženih rokova);
• l. znatno povećanje kreditnog rizika za ostale transakcije istog dužnika ili značajne promjene očekivanog ponašanja dužnika, kada je poznato;
• m. značajan porast kreditnog rizika uslijed povećanja poteškoća grupe kojoj dužnik pripada, kao što su stanovnici određenog zemljopisnog područja, ili značajna nepovoljna kretanja uspješnosti sektora dužnika ili gospodarske aktivnosti odnosno povećane poteškoće unutar grupe povezanih dužnika kojoj pripada i dužnik;
• n. poznati pravni postupak koji može značajno utjecati na financijski položaj dužnika;
• o. nepravodobno dostavljanje izjave o sukladnosti, zahtjeva za izuzeće ili povrede odredbi ugovora, barem što se tiče financijskih odredbi ugovora, kada je primjenjivo;
• p. nepovoljne migracije u internoj ocjeni kreditnog rizika / klasi rizika institucije na agregiranoj razini kreditnog portfelja ili u posebnim portfeljima/segmentima;
• q. stvarno ili očekivano smanjenje kreditnog rejtinga/klasifikacije rizika transakcije ili dužnika ili smanjenje bihevioralne ocjene koja se upotrebljava za internu procjenu kreditnog rizika;
• r. zabrinutost izražena u izvješćima vanjskih revizora institucije ili dužnika;
• s. jedan ili više proizvoda povezanih s dužnikom dospjeli su više od 30 dana. 8.5.1 Procesi praćenja i eskalacijski procesi na aktiviranim pokazateljima ranog upozorenja

Kada se jednom aktivira pokazatelj ranog upozorenja za pozornije praćenje i daljnje istraživanje, bilo bi potrebno odmah djelovati u skladu s politikama i procedurama institucije, kao što je opisano u odjeljku 4.3. ovih Smjernica. Ovlaštene funkcije bi trebale provesti analizu kako bi se procijenila ozbiljnost događaja koji je aktivirao pokazatelje te predložila odgovarajuća aktivnost te naknadni postupci. Ta bi se analiza bez odgode trebala podnijeti relevantnim, politikama i procedurama ovlaštenim, donositeljima odluke o kreditu.

Relevantni donositelji odluka o kreditu bi trebali, na temelju prethodno navedene analize i drugih relevantnih dostupnih informacija, odlučiti o prikladnim sljedećim koracima. Odluka bi se trebala dokumentirati i o njoj treba obavijestiti relevantne članove institucije radi poduzimanja mjera i naknadne provjere.

Aktiviranje pokazatelja ranog upozorenja bi trebalo dovesti do povećane učestalosti u postupku provjere, uključujući rasprave i odluke donositelja odluka o kreditima, te intenzivnije prikupljanje informacija od dužnika. Prikupljene informacije trebale bi biti dostatne za potporu češćim kreditnim provjerama dužnika.