5.6 Politike i postupci za kategorije financijskog rizika

Institucije trebaju razumjeti postojeći i potencijalni budući učinak ESG rizika na njihove izloženosti kreditnom riziku, na vrednovanje njihovih pozicija koje su podložne tržišnom riziku, osobito za potrebe bonitetnog vrednovanja, na njihov profil likvidnosnog rizika i zaštitne slojeve, na njihove operativne rizike (uključujući rizik od sudskih sporova) i reputacijske rizike, među ostalim primjenom analiza usmjerenih na budućnost te upravljati tim rizikom.

5.6.1. Kreditni rizik

Za potrebe uključivanja ESG rizika u politike i postupke povezane s kreditnim rizikom, kako je utvrđeno u točki 56. EBA- inih smjernica o odobravanju i praćenju kredita, institucije trebaju osigurati da su njihove kreditne sektorske politike koje odražavaju ESG rizike kaskadne i prenesene u jasne kriterije za odobravanje koji su dostupni osoblju poslovnih linija i donositeljima odluka o kreditu te trebaju osigurati da su ESG rizici ugrađeni u okvir za praćenje kreditnog rizika.

Što se tiče okolišnih rizika, institucije trebaju uključiti kombinaciju kvalitativnih i kvantitativnih aspekata u svoje politike i postupke. Na temelju svoje procjene značajnosti i sklonosti preuzimanju rizika, institucije trebaju utvrditi kvantitativne pokazatelje kreditnog rizika koji obuhvaćaju najznačajnije segmente klijenata, vrste kolaterala i instrumente za smanjenje rizika. 5.6.2. Tržišni rizik

Kad je riječ o tržišnom riziku, institucije trebaju razmotriti kako bi ESG rizici mogli utjecati na vrijednost financijskih instrumenata u njihovu portfelju, procijeniti potencijalni rizik od gubitaka za portfelj i povećanu volatilnost vrijednosti portfelja te uspostaviti djelotvorne postupke za kontrolu ili ublažavanje povezanih učinaka u okviru svojeg okvira za upravljanje tržišnim rizikom, uključujući, ako je to potrebno, preispitivanje sklonosti preuzimanju rizika iz knjige trgovanja i određivanje internih ograničenja za pozicije ili izloženosti klijenata.

5.6.3. Likvidnosni rizik i rizik za izvore financiranja

Kad je riječ o likvidnosnom riziku i riziku za izvore financiranja, institucije barem trebaju razmotriti kako bi ESG rizici mogli utjecati na neto novčane odljeve (npr. povećana povlačenja kreditnih linija) ili na vrijednost imovine koja čini njihove zaštitne slojeve likvidnosti te, ako je to potrebno, trebaju uključiti te učinke u kalibraciju njihovih zaštitnih slojeva likvidnosti ili okvir za upravljanje likvidnosnim rizikom.

Osim toga, kad je riječ o okolišnim rizicima, institucije trebaju razmotriti kako bi ti rizici mogli utjecati na dostupnost i/ili stabilnost njihovih izvora financiranja te ih uzeti u obzir pri upravljanju rizikom izvora financiranja. U tu svrhu institucije trebaju razmotriti različita vremenska razdoblja te uobičajene i nepovoljne uvjete koji, među ostalim, trebaju odražavati moguće učinke okolišnih rizika na reputacijske rizike, situaciju otežanog ili skupljeg pristupa financiranju na tržištu i/ili ubrzanog povlačenja depozita.

5.6.4. Operativni i reputacijski rizici

Kad je riječ o operativnom riziku, institucije trebaju razmotriti kako bi ESG rizici mogli utjecati na različite vrste događaja regulatornog operativnog rizika iz članka 324. Uredbe (EU) br. 575/2013 i njihovu sposobnost da nastave pružati ključne operacije te trebaju uključiti značajne ESG rizike u svoj okvir za upravljanje operativnim rizikom.

Kad je riječ o okolišnim rizicima, institucije trebaju:

• a) utvrditi i označiti gubitke povezane s okolišnim rizicima u svojim registrima operativnih gubitaka, u skladu s taksonomijom rizika i metodologijom za klasifikaciju štetnih događaja gubitaka utvrđenih regulatornim tehničkim standardima koje je Komisija donijela u skladu s člankom 317. stavkom 9. Uredbe (EU) br. 575/2013
• b) razvijati postupke za procjenu i upravljanje vjerojatnošću i učinkom rizika povezanih sa sudskim sporovima u vezi s okolišem
• c) upotrebljavati analizu scenarija kako bi se utvrdilo na koji način pokretači fizičkog rizika mogu utjecati na njihov kontinuitet poslovanja i
• d) uzeti u obzir značajne okolišne rizike pri izradi planova kontinuiteta poslovanja.

Kad je riječ o reputacijskim rizicima, institucije trebaju razmotriti utjecaj ESG rizika na svoj ugled i upravljati tim rizicima, među ostalim razmatranjem potencijalnih rizika povezanih s kreditiranjem i ulaganjem u poduzeća koja bi mogla biti izložena kontroverzama povezanim s ESG čimbenicima, kao što su kršenja socijalnih ili ljudskih prava. Ako je to primjenjivo, institucije također trebaju razmotriti reputacijske rizike povezane s njihovim neispunjavanjem obveza u pogledu održivosti ili tranzicijskih planova ili s (postojećim) nedostatkom vjerodostojnosti takvih obveza i planova.

U okviru upravljanja rizikom postupanja, rizikom od sudskih sporova i reputacijskim rizikom, institucije trebaju uspostaviti pouzdane postupke za utvrđivanje i sprječavanje rizika koji proizlaze iz prakse manipulativnog zelenog marketinga ili percipiranih praksi manipulativnog zelenog marketinga te za upravljanje tim rizicima, uzimajući u obzir načela visoke razine europskih nadzornih tijela utvrđena u odjeljku 2.1. EBA- inog završnog izvješća o praćenju i nadzoru manipulativnog zelenog marketinga¹⁶ . U tu svrhu institucije trebaju poduzeti sve potrebne korake kako bi osigurale da je komunikacija povezana s održivošću poštena, jasna i da ne dovodi u zabludu te da su tvrdnje o održivosti točne, potkrijepljene, ažurirane, da pružaju vjeran prikaz cjelokupnoga profila institucije ili profila proizvoda te da su predstavljene na razumljiv način. To treba učiniti na razini institucije (npr. u vezi s obvezama u pogledu održivosti, uključujući ciljeve usmjerene na budućnost) te na razini proizvoda ili aktivnosti (npr. u vezi s proizvodima i aktivnostima koji se stavljaju na tržište kao održivi), među ostalim praćenjem pravnih kretanja, tržišnih praksi i kontroverzi u vezi s navodnim praksama manipulativnog zelenog marketinga.

5.6.5. Koncentracijski rizik

¹⁶ EBA- ino završno izvješće o praćenju i nadzoru manipulativnog zelenog marketinga (EBA/REP/2024/09)

Kad je riječ o koncentracijskom riziku, institucije trebaju razmotriti rizike i upravljati rizicima koje predstavljaju koncentracije izloženosti ili kolaterala u pojedinačnim drugim ugovornim stranama, međuovisnim drugim ugovornim stranama ili u određenim industrijama, gospodarskim sektorima ili zemljopisnim regijama koji mogu predstavljati veći stupanj osjetljivosti na ESG rizike. Kako bi utvrdile koncentracijske rizike povezane s ESG čimbenicima, institucije trebaju uzeti u obzir veličinu i/ili udjele svojih izloženosti na koje bi mogli utjecati ESG rizici u odnosu na ukupne izloženosti te kao udio u osnovnom kapitalu. Institucije trebaju uzeti u obzir nekoliko ESG čimbenika, među kojima su emisije stakleničkih plinova, sektorske značajke, osjetljivost zemljopisnih područja na fizičke rizike te socijalni ili upravljački nedostatci ili kontroverze utvrđeni u državama u kojima se nalaze izloženosti ili kolateral, kao i dostupnost čimbenika za smanjenje rizika. Institucije trebaju procijeniti povećava li i na koji način koncentracijski rizik povezan s o ESG čimbenicima prethodnu financijsku ranjivost izloženosti.