7.2. Određivanje zahtjeva u sklopu drugog stupa za rizike koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge (P2R)

Nadležna tijela trebala bi odrediti P2R za rizike koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge ako za instituciju utvrde bilo koju od situacija navedenih u članku 104.a stavku 1. Direktive 2013/36/EU, uključujući posebno:

• a. rizik od neočekivanih gubitaka i očekivanih gubitaka nedovoljno pokrivenih rezervacijama tijekom razdoblja od 12 mjeseci (osim ako su Uredbom (EU) br. 575/2013 određeni kapitalni zahtjevi za drugo razdoblje), s kojima se pojedinačne institucije suočavaju zbog svojih aktivnosti, uključujući one koji odražavaju učinak određenih gospodarskih i tržišnih kretanja;
• b. nedostatke modela za interne pristupe izračunu kapitalnih zahtjeva („nedostaci regulatornih modela”) kako su procijenjeni u kontekstu članka 101. Direktive 2013/36/EU, isključujući one koji su već obuhvaćeni činjenicom da je institucija obvezna poštivati minimalnu donju granicu u skladu s člankom 92. Uredbe 575/2013;
• c. nedostatke u internom upravljanju, uključujući mehanizme unutarnje kontrole i druge nedostatke, kao i rizik koji proizlazi iz poslovnog modela institucije, utvrđen na temelju procjene rizika iz glava od 4. do 6., ako druge nadzorne mjere nisu bile učinkovite ili se smatraju nedostatnima za otklanjanje utvrđenih nedostataka.

7.2.1. Određivanje dodatnog regulatornog kapitala za pokriće neočekivanih gubitaka

Pri određivanju P2R-a za rizik neočekivanih gubitaka u skladu s točkom (a) sljedećeg stavka nadležna tijela trebaju uzeti u obzir svaku vrstu rizika koja bi mogla ugroziti kapitalnu poziciju institucije. Nadležna tijela trebala bi odrediti P2R za pokriće rizika od neočekivanih gubitaka određivanjem kapitala koji se smatra adekvatnim za pokriće vrste rizika i oduzimanjem relevantnog dijela P1R-a.

Nadležna tijela trebaju za svaki rizik pojedinačno odrediti iznose kapitala koji se smatraju adekvatnima, i to utvrđivanjem, procjenom i kvantificiranjem rizika kojima je institucija izložena, uzimajući u obzir njezin ukupni profil rizičnosti. Određivanje iznosa kapitala koji se smatra adekvatnim trebalo bi uključivati:

• a. rizike specifične za instituciju ili element rizika koji nisu obuhvaćeni P1R-om;
• b. rizike specifične za instituciju ili elemente takvih rizika koji nisu u dovoljnoj mjeri obuhvaćeni P1R-om.

Nadležna tijela trebaju osigurati da iznos kapitala koji se smatra adekvatnim za pokriće svakog rizika utvrđenog u skladu s člancima od 79. do 85. i 87.a Direktive 2013/36/EU nije niži od relevantnog dijela primjenjivog P1R-a koji pokriva taj rizik. U iznimnim slučajevima, kada je pretjerano opterećujuće, posebno za male institucije, smisleno odvojiti iznos kapitala koji se smatra adekvatnim za svaki rizik pojedinačno, nadležna tijela trebaju koliko je to moguće postupiti u skladu s prvom rečenicom ove točke, koristeći se izračunima ICAAP-a, prosudbom nadzornih tijela i drugim izvorima informacija.

Pri utvrđivanju, procjenjivanju i kvantificiranju rizika kojima je institucija izložena, nadležna tijela trebaju se oslanjati na sljedeće izvore informacija:

• a. ICAAP i rezultate njegove procjene koju je provelo nadležno tijelo, uključujući izračune ICAAP-a ako se smatraju pouzdanima ili djelomično pouzdanima u skladu s točkama od 306 do 308;
• b. nadzorno izvještavanje;
• c. rezultat nadzornog ocjenjivanja, uključujući sve relevantne prethodne nadzorne aktivnosti i nadzorne usporedbe u odnosu na referentnu vrijednost, kao i druge relevantne podatke, uključujući one koji proizlaze iz interakcije i dijaloga s institucijom.

Nadležna tijela trebaju uzeti u obzir ICAAP i rezultate njegove procjene kao jedan od ključnih ulaznih parametara za utvrđivanje i procjenu rizika relevantnih za instituciju. Pri određivanju iznosa kapitala koji se smatra adekvatnim i P2R-a za svaki rizik pojedinačno trebalo bi uzeti u obzir izračune ICAAP-a ako se smatraju pouzdanima ili djelomično pouzdanima, kao i rezultate nadzorne usporedbe u odnosu na referentnu vrijednost i, prema potrebi, druge relevantne ulazne parametre, uključujući prosudbu nadzornih tijela.

Za potrebe članka 98. stavka 1. točke (f) Direktive 2013/36/EU i određivanja P2R-a nadležna tijela trebaju procijeniti i razmotriti učinke diversifikacije koji proizlaze iz geografskih, sektorskih i bilo kojih drugih relevantnih činitelja unutar svake značajne kategorije rizika (diversifikacija unutar rizika). Kad je riječ o svakom riziku za kapital koji je obuhvaćen Uredbom (EU) br. 575/2013, takvi učinci diversifikacije ne bi trebali smanjiti minimalne kapitalne zahtjeve izračunane u skladu s člankom 92. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Međutim, diversifikacija između rizika u različitim kategorijama, uključujući one obuhvaćene Uredbom (EU) br. 575/2013 (diversifikacija između rizika), ne bi se trebala uzeti u obzir pri određivanju P2R-a.

Izračuni na temelju ICAAP-a

Nadležna tijela trebaju procijeniti pouzdanost izračuna na temelju ICAAP-a tako da procijene jesu li oni:

• a. granularni: izračuni/metodologije trebali bi omogućiti raščlambu izračuna prema vrsti rizika umjesto prikazivanja jedinstvenog izračuna (ekonomski kapital) koji obuhvaća sve rizike;
• b. vjerodostojni: upotrijebljeni izračuni/metodologije trebali bi jasno obuhvatiti rizik na koji se odnose (npr. izračun rizika kreditne koncentracije trebao bi se temeljiti na odgovarajućoj raščlambi po sektorima koja odražava stvarne korelacije i strukture portfelja) i trebali bi biti dovoljno pouzdani, stabilni, osjetljivi na rizik i konzervativni kako bi se na odgovarajući način kvantificirali gubitci povezani s rizicima. Takvi izračuni/metodologije trebali bi biti u skladu sa strateškim postupcima institucija, uključujući sklonost institucija preuzimanju rizika;
• c. razumljivi: osnovni pokretači i ključne pretpostavke izračuna/metodologija trebali bi biti jasno navedeni. Izračun metodom „crne kutije” ne bi se trebao prihvatiti. Nadležna tijela trebala bi osigurati da institucija pruži objašnjenje upotrijebljenih ključnih pretpostavki, uključujući barem vremensko razdoblje, razine pouzdanosti, pretpostavke korelacije, ključne parametre, područja upotrijebljenih modela u kojima postoji najveća mogućnost pogreške te kako se one uzimaju u obzir i ispravljaju u konačnom izračunu ICAAP-a;
• d. usporedivi: u okviru izračuna/metodologija trebale bi jasno biti navedene glavne pretpostavke u smislu ukupne razine konzervativnosti, razdoblja držanja / rizičnih razdoblja i razina pouzdanosti (ili istovrijedne mjere) kako bi se omogućila prilagodba koju nadležna tijela mogu zatražiti ili provesti radi olakšavanja usporedivosti s usporedivim institucijama i nadzorne usporedbe u odnosu na referentnu vrijednost.

Nadležna tijela trebaju detaljnije procijeniti pouzdanost izračuna na temelju ICAAP-a uspoređujući ih s rezultatima nadzornog ocjenjivanja u odnosu na referentne vrijednosti za iste rizike i s drugim relevantnim ulaznim parametrima.

Izračun na temelju ICAAP-a trebao bi se smatrati djelomično pouzdanim ako se, unatoč činjenici da ne ispunjava sve kriterije iz točke 306, čini vrlo vjerodostojnim; međutim, tako bi se trebalo postupati samo u iznimnom slučaju i uz primjenu mjera za poboljšanje nedostataka utvrđenih u izračunu na temelju ICAAP-a.

Nadzorno ocjenjivanje u odnosu na referentne vrijednosti i drugi relevantni ulazni parametri

Nadležna tijela trebaju razviti i primjenjivati nadzorno ocjenjivanje u odnosu na referentne vrijednosti specifične za svaki rizik kao sredstvo preispitivanja izračuna na temelju ICAAP-a za te značajne rizike, ili elemente takvih rizika koji nisu obuhvaćeni ili nisu u dostatnoj mjeri obuhvaćeni Uredbom (EU) br. 575/2013 ili kako bi dodatno podržala određivanje P2R-a za svaki rizik pojedinačno, posebno u slučajevima u kojima se izračuni na temelju ICAAP-a za te značajne rizike, ili elemente tih rizika, smatraju nepouzdanima ili nisu dostupni.

Trebalo bi razviti nadzorno ocjenjivanje u odnosu na referentne vrijednosti kako bi se osigurala razborita, dosljedna (tj. po potrebi kalibrirana u odnosu na ekvivalentna razdoblja držanja / rizična razdoblja i razine pouzdanosti kao što je određeno Uredbom (EU) br. 575/2013), transparentna i usporediva mjera za izračun i usporedbu kapitala koji se smatra adekvatnim za određeni rizik na razini institucija.

Pri primjeni nadzornog ocjenjivanja u odnosu na referentne vrijednosti nadležna tijela trebaju razmotriti poslovni model institucija i, u mjeri u kojoj je to prikladno, dopuniti ga primjenom prosudbe nadzornih tijela kako bi se uzela u obzir razmatranja specifična za poslovni model i institucije.

Nadležna tijela trebaju upotrijebiti druge relevantne ulazne parametre kao potporu određivanju P2R-a za svaki rizik pojedinačno. Drugi relevantni ulazni parametri mogu uključivati rezultate procjena rizika (prema kriterijima navedenima u glavi 6.), usporedbe s usporedivim institucijama, uključujući izvješće odnosno izvješća i referentne vrijednosti koje je objavila EBA.

Drugi relevantni ulazni parametri trebali bi potaknuti nadležna tijela da ponovno procijene primjerenost/pouzdanost izračuna na temelju ICAAP-a / nadzornog ocjenjivanja u odnosu na referentne vrijednosti za određeni rizik, i/ili da prilagode rezultat ako postoje sumnje u njegovu točnost.

Kako bi osigurala dosljednost u određivanju P2R-a, nadležna tijela trebala bi se koristiti istim grupama usporedivih institucija kako su uspostavljene za potrebe analize rizika za kapital, kako je navedeno u glavi 6.

Kada nadležna tijela pri utvrđivanju P2R-a uzmu u obzir nadzorno ocjenjivanje u odnosu na referentne vrijednosti i druge relevantne ulazne parametre, ona u okviru dijaloga s institucijom trebaju objasniti logiku i temeljna opća načela vezana za te ulazne parametre.

7.2.2. Određivanje regulatornog kapitala ili drugih mjera za pokriće nedostataka regulatornog modela koji nisu obuhvaćeni činjenicom da je institucija obvezna poštovati minimalnu donju granicu

Ako tijekom tekuće revizije internih pristupa za izračun kapitalnih zahtjeva nadležna tijela utvrde nedostatke modela koji bi mogli dovesti do podcjenjivanja P1R-a, trebala bi odrediti P2R samo tamo gdje se to smatra prikladnijim od drugih nadzornih mjera. Nadležna tijela trebaju utvrditi P2R samo za pokriće tih nedostataka:

• a. ako ih nije moguće otkloniti na temelju P1R-a putem drugih nadzornih mjera, kao što je zahtjev institucijama da prilagode svoje modele ili primijene odgovarajuću maržu konzervativnosti na svoje procjene;
• b. uzimanjem u obzir činjenice je li institucija postala vezana minimalnom donjom granicom u skladu s člankom 92. Uredbe (EU) br. 575/2013 i, ako je to slučaj, postupiti kako je objašnjeno u sljedećoj točki.

Takav P2R trebalo bi odrediti samo kao privremenu mjeru dok se otklanjaju nedostatci.

Kada za instituciju postane obvezujuća minimalna donja granica kako je utvrđeno u članku 92. stavku 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, nadležna tijela trebala bi:

• a. osigurati da nominalni iznos P2R-a ne raste automatski kao rezultat obveze institucije na minimalnu donju granicu („privremeno ograničenje”), u skladu s člankom 104a. stavkom 6. točkom (a) Direktive 2013/36/EU. U tu će se svrhu primjenjivi postotak P2R-a o kojem je nadležno tijelo prethodno obavijestilo instituciju nakon posljednjeg ciklusa SREP-a primijeniti na neograničenu TREA-u (U-TREA) institucije, kako je utvrđeno u članku 92. stavku 4. Uredbe (EU) br. 575/2013. Taj će pristup ostati na snazi do provedbe preispitivanja opisanog u točki (b);
• b. bez odgode, a najkasnije do datuma završetka sljedećeg SREP-a, provjeriti P2R koji je uveden za instituciju u skladu s člankom 104. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2013/36/EU. Nadležna bi tijela u sklopu tog preispitivanja trebala:
• i. ukloniti svaki dio P2R-a koji bi mogao pokrivati nedostatke regulatornog modela za izračun kapitalnih zahtjeva, a koji je već obuhvaćen minimalnom donjom granicom, kako bi se uklonili svi potencijalni učinci dvostrukog obračunavanja;
• ii. razmotriti postoje li aritmetički učinci (tj. ako povećanje nominalnog iznosa P2R-a nije posljedica povećanja rizika, već je rezultat toga što je P2R izražen kao postotak TREA-
• e) na nominalni iznos P2R-a koji proizlazi iz automatskog povećanja TREA-e zbog činjenice da je institucija postala obvezna primjenjivati minimalnu donju granicu i ukloniti ih prema potrebi;
• c. obavijestiti institucije o primjenjivim kapitalnim zahtjevima nakon preispitivanja iz točke (b), s naglaskom, osobito, na nalaze koji se odnose na elemente dvostrukog obračunavanja. Nadležna tijela također mogu zahtijevati od institucija da u sklopu izvještavanja u trećem stupu objave utjecaj privremenog ograničenja ili revizije dvostrukog obračunavanja prijavljenog P2R-a, ovisno o tome što je primjenjivo na referentni datum.

U svrhu prethodnog stavka nadležna tijela trebaju poticati institucije da ih u ranoj fazi obavijeste kada predviđaju (na temelju procjena) da bi mogle biti obvezane minimalnom donjom granicom. Time se u najvećoj mogućoj mjeri olakšava pregled elemenata dvostrukog obračunavanja opisanih u prethodnoj točki.

Nadležna tijela trebaju provesti pregled opisan u točki 317., u trenutku kada institucija prvi put podliježe minimalnoj donjoj granici. Nakon dovršetka tog pregleda ne primjenjuje se privremeno ograničenje P2R-a, a P2R koji su dostavila nadležna tijela primjenjuje se na TREA- u s minimalnom donjom granicom. Nadležna tijela trebaju uzeti u obzir činjenicu da, sve dok je institucija obvezna poštovati minimalnu donju granicu, ne smiju joj se nametnuti dodatni kapitalni zahtjevi koji bi dvostruko obračunavali rizike koji su već u potpunosti pokriveni time što je institucija obvezna poštovati minimalnu donju granicu, u skladu s člankom 104a. stavkom 8. Direktive 2013/36/EU i u skladu s točkom 294.

7.2.3. Određivanje regulatornog kapitala ili drugih mjera za pokriće drugih nedostataka

Nadležna tijela trebaju utvrditi P2R za pokriće nedostataka, utvrđenih na temelju procjene rizika iz glava od 4. do 6., ako druge nadzorne mjere nisu bile djelotvorne ili se smatraju nedostatnima za otklanjanje utvrđenih nedostataka. Nadležna tijela trebala bi takav P2R odrediti samo kao privremenu mjeru dok se otklanjaju nedostatci.

Nadležna bi tijela trebala, u slučaju kada se to smatra primjerenijim od ostalih nadzornih mjera, utvrditi P2R za pokriće rizika izvora financiranja utvrđenog tijekom procjene rizika opisane u glavi 8.

Ako institucija opetovano ne uspije uspostaviti ili održavati odgovarajuću razinu regulatornog kapitala za P2G-a, nadležna tijela trebaju odrediti P2R za pokriće tog dodatnog rizika najkasnije dvije godine nakon kršenja preporuke. Nadležna tijela mogu odgoditi tu odluku ako dopuste institucijama da posluju ispod razine iz preporuke zbog gospodarskih ili tržišnih uvjeta ili okolnosti specifičnih za instituciju, u skladu s točkama 452. i 453.

7.2.4. Određivanje sastava zahtjeva u sklopu drugog stupa

Gdje je to potrebno i uzimajući u obzir specifične okolnosti institucije, nadležna tijela mogu odlučiti zahtijevati od institucije da P2R pokrije kapitalom više kvalitete od onog navedenog u članku 104a. stavku 4. Direktive 2013/36/EU⁴² . Ta bi odluka trebala biti jasno obrazložena te bi se u njoj trebale istaknuti posebne okolnosti koje su do nje dovele. U svojim obrazloženjima nadležna tijela trebaju upućivati na elemente kao što su:

• a. specifična priroda institucije, njezina dioničarska struktura i, prema potrebi, struktura grupe, što može utjecati na mogućnost prikupljanja kapitala;
• b. specifična vrsta rizika s kojim se suočava institucija, što može dovesti do iznimno brzog iscrpljivanja redovnog osnovnog kapitala.

⁴² Najmanje 56,25 % CET1 i najmanje 75 % osnovnog kapitala.