Testiranje otpornosti institucije na likvidnosni stres i stres specifičan za izvore financiranja

Nadležna tijela trebaju procijeniti je li institucija provela adekvatno testiranje otpornosti na likvidnosni stres, u skladu sa Smjernicama EBA-e za testiranje otpornosti institucija na stres⁴⁶ :

• a. kako bi se razumio utjecaj nepovoljnih događaja na izloženost riziku i moglo procijeniti adekvatnost likvidne imovine, kapaciteta likvidnosne pokrivenosti i strukture financiranja;
• b. kako bi se pokrili rizici koji se mogu realizirati tijekom različitih vrsta stresnih scenarija i/ili otklonili rizici koji proizlaze iz nedostataka u području kontrole, upravljanja ili drugih nedostataka.

⁴⁶ EBA/GL/2018/04

Nadležna tijela trebala bi uzeti u obzir omogućuje li okvir instituciji sljedeće:

• a. određivanje razdoblja preživljenja institucije s obzirom na njezin postojeći zaštitni sloj likvidnosti i stabilne izvore financiranja te uzimajući u obzir sklonost institucije preuzimanju rizika tijekom razdoblja ozbiljnog, ali mogućeg likvidnosnog stresa;
• b. analizu učinka stresnih scenarija na konsolidiranu likvidnosnu poziciju na razini grupe i na likvidnosnu poziciju pojedinačnih subjekata i poslovnih linija;
• c. razumijevanje toga gdje bi se rizici mogli pojaviti, bez obzira na njezinu organizacijsku strukturu i stupanj centraliziranog upravljanja likvidnosnim rizikom.

Nadležna tijela trebaju osigurati da institucija dostavi modelirani učinak različitih vrsta stresnih scenarija (kako je objašnjeno u Smjernicama EBA-e za testiranje otpornosti institucija na stres), kao i niz različitih vrsta testova osjetljivosti (na temelju načela proporcionalnosti). Scenariji stresa i šokovi koji su u njima simulirani ne bi se trebali temeljiti samo na prošlosti, već bi se trebali temeljiti i na hipotetskim scenarijima stresa na temelju stručne prosudbe. Nadležna tijela trebaju analizirati razmatraju li se barem sljedeći scenariji:

• a. kratkoročni i dugotrajniji;
• b. specifični za instituciju i oni na razini tržišta (odvijaju se istodobno na nizu tržišta);
• c. kombinacija scenarija iz točaka (a) i (b).

Važan aspekt koji nadležna tijela trebaju razmotriti pri procjeni okvira institucije za testiranje otpornosti na stres jest modeliranje učinka hipotetskih stresnih scenarija na novčane tokove institucije i na njezin kapacitet likvidnosne pokrivenosti i razdoblje preživljenja te odražava li modeliranje različite učinke koje ekonomski stres može imati na imovinu institucije i na njezine priljeve i odljeve.

Nadležna tijela također trebaju procijeniti primjenjuje li institucija konzervativan pristup određivanju pretpostavki za testiranje otpornosti na stres. Ovisno o vrsti i ozbiljnosti scenarija, nadležna tijela trebaju razmotriti, prema potrebi, primjerenost niza pretpostavki, a posebno:

• a. naglo smanjenje izvora financiranja od stanovništva;
• b. smanjenje osiguranog i neosiguranog financiranja na tržištu velikih klijenata;
• c. korelaciju između tržišta financiranja i diversifikacije na različitim tržištima;
• d. dodatne potencijalne izvanbilančne izloženosti;
• e. rokove dospijeća financiranja (npr. kad pružatelj financiranja ima opcije kupnje);
• f. učinak bilo kakvog pogoršanja kreditnog rejtinga institucije;
• g. konvertibilnost stranih valuta i pristup deviznim tržištima i računima u korespondentnim bankama;
• h. sposobnost prijenosa likvidnosti kroz subjekte, sektore i države;
• i. procjene budućeg rasta bilance;
• j. zbog reputacijskih rizika, implicitni zahtjev u skladu s kojim institucija mora obnoviti imovinu te produljiti ili održavati druge oblike likvidnosne potpore.

Nadležna tijela trebaju procijeniti je li upravljački okvir institucije za testiranje otpornosti na likvidnosni stres primjeren te je li pravilno integriran u sveukupnu strategiju upravljanja rizicima. U obzir treba uzeti sljedeće:

• a. odgovaraju li opseg i učestalost testiranja otpornosti na stres vrsti i složenosti institucije, njezinim izloženostima likvidnosnom riziku i njezinu relativnom značaju u financijskom sustavu;
• b. jesu li rezultati testiranja otpornosti na stres ugrađeni u proces strateškog planiranja institucije za likvidnost i izvore financiranja te upotrebljavaju li se za povećanje učinkovitosti upravljanja likvidnošću u kriznim slučajevima, uključujući plan postupanja u kriznim situacijama i oporavka u pogledu likvidnosti;
• c. primjenjuje li institucija adekvatan postupak za utvrđivanje odgovarajućih čimbenika rizika za provedbu testiranja otpornosti na stres, s obzirom na sve značajne ranjivosti koje mogu narušiti likvidnosnu poziciju određene institucije;
• d. preispituju li se i ažuriraju pretpostavke i scenariji dovoljno često;
• e. pri procjeni upravljanja likvidnošću grupe, posvećuje li institucija odgovarajuću pozornost mogućim zaprekama prijenosu likvidnosti unutar grupe.

Okvir unutarnje kontrole likvidnosnog rizika i rizika izvora financiranja

Nadležna tijela trebaju procijeniti ima li institucija snažan i sveobuhvatan okvir unutarnjih limita i kontrola te pouzdane zaštitne mjere za smanjenje likvidnosnog rizika i rizika izvora financiranja u skladu sa sklonošću preuzimanju rizika i kako bi osigurala dostupnost diversificirane strukture financiranja. Trebaju uzeti u obzir je li okvir za limite i kontrolu primjeren složenosti, veličini i poslovnom modelu institucije te odražava li različite značajne pokretače likvidnosnog rizika i rezultate testiranja otpornosti na likvidnosni stres.

Nadležna tijela trebaju razmotriti ima li institucija uspostavljene limite kako bi osigurala usklađenost između valute u kojoj je nominirana njezina likvidna imovina i raspodjele svojih neto likvidnosnih odljeva po valutama u skladu s člankom 8. stavkom 6. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/61.

Nadležna tijela trebaju procijeniti odobravaju li nadležna tijela institucije limite i preispituju li ih redovito te obavješćuju li o njima sve relevantne poslovne linije. Ovaj proces, zajedno s načinom na koji institucija nadzire poštovanje ograničenja i postupkom eskalacije kršenja, treba biti jasno dokumentiran u njezinim procedurama.

Nadležna tijela trebaju procijeniti je li institucija uvela adekvatan sustav određivanja transfernih cijena kao dio okvira za kontrolu likvidnosnog rizika, koji uključuje sve relevantne troškove likvidnosti, koristi i rizike. Nadležna tijela trebaju uzeti u obzir omogućuje li mehanizam određivanja transfernih cijena rukovodstvu da daje odgovarajuće poticaje za upravljanje likvidnosnim rizikom te preispituju li se i ažuriraju sustav i njegova kalibracija na odgovarajući način s obzirom na veličinu i složenost institucije. Osim toga, nadležna tijela trebaju ocijeniti upotrebljava li se politika institucije o uključenju metodologije određivanja transfernih cijena izvora financiranja u interni okvir za određivanje cijena za procjenu transakcija s klijentima i odlučivanje o njima (to uključuje obje strane bilance, npr. odobravanje kredita i primanje depozita).

Nadležna tijela trebaju procijeniti ima li institucija primjerene kontrole u pogledu zaštitnog sloja likvidne imovine, uključujući ograničenja koncentracije i odgovarajuće kontinuirano praćenje primjerenosti zaštitnog sloja te promjene tržišnih uvjeta koje bi mogle utjecati na sposobnost institucije da brzo unovči svoju imovinu.

Planovi postupanja u kriznim situacijama u pogledu likvidnosti

Nadležna tijela trebaju procijeniti propisuju li se na adekvatan način planom institucije za postupanje u kriznim situacijama u pogledu likvidnosti (eng. liquidity contingency plan, LCP) politike, postupci i akcijski planovi za reagiranje na potencijalne ozbiljne poremećaje u sposobnosti institucije da ispuni svoje likvidnosne potrebe i sama se financira. Trebaju uzeti u obzir sadržaj i obuhvat mjera financiranja u kriznim situacijama uključenih u navedeni plan, a posebno sljedeće čimbenike:

• a. objašnjavaju li se u LCP-u adekvatno mehanizmi upravljanja za njegovu aktivaciju i održavanje;
• b. odražava li LCP na primjeren način profil rizičnosti institucije u vezi s likvidnosnim rizikom i rizikom povezanim s izvorima financiranja te rizicima općenito;
• c. ima li institucija okvir za znakove ranog upozorenja u pogledu likvidnosti, uključujući, među ostalim, pokazatelje koji su utvrđeni kao pokazatelji likvidnosti u Smjernicama EBA-e o pokazateljima plana oporavka, koji će vjerojatno biti učinkoviti u omogućavanju instituciji da pravodobno utvrdi pogoršanje okolnosti na tržištu i da brzo odredi koje radnje treba poduzeti;
• d. je li u LCP-u jasno opisano da je zaštitni sloj likvidnosti LCR-a namijenjen za upotrebu u slučaju stresa, čak i ako to dovodi do vrijednosti LCR-a manje od 100 %, uključujući činjenicu da je to dio očekivanog upravljanja likvidnosnim rizikom u stresnim uvjetima i da dolazi do naknadne komunikacije višem rukovodstvu ako se dosegnu utvrđene niže vrijednosti LCR-
• a. LCP bi trebao jasno odražavati i u njemu bi trebalo biti jasno opisano kako treba upravljati likvidnosnim rizikom u stresnim uvjetima kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri dostigle ciljane razine LCR-a;
• e. određuju li se u LCP-u jasno svi značajni (potencijalni) izvori financiranja, uključujući procijenjene iznose dostupne iz različitih izvora likvidnosti i očekivano vrijeme koje je potrebno kako bi se sredstva pribavila;
• f. jesu li mjere u skladu s ukupnom strategijom rizika i sklonošću institucije preuzimanju likvidnosnog rizika;
• g. primjerenost pretpostavki u LCP-u institucije koje se odnose na ulogu financiranja koje pruža središnja banka. Primjeri čimbenika koje nadležna tijela mogu razmotriti mogli bi uključivati stajališta institucije o:

I. trenutačnoj i budućoj dostupnosti potencijalnih alternativnih izvora financiranja povezanih s programima kreditiranja središnje banke; II. vrstama kreditnih linija, prihvatljivom kolateralu i operativnim postupcima za pristup sredstvima središnje banke; III. okolnostima koje bi zahtijevale financiranje središnje banke, potrebnom iznosu i razdoblju tijekom kojeg bi takva financijska sredstva središnje banke vjerojatno bila potrebna.

Nadležna tijela trebaju procijeniti jesu li mjere opisane u LCP-u provedive s obzirom na stresne scenarije u kojima ih treba poduzimati. Pri tome bi trebala uzeti u obzir čimbenike kao što su:

• a. razina dosljednosti i interakcije između testiranja otpornosti institucije na likvidnosni stres, njezina LCP-a, znakova ranog upozorenja u pogledu likvidnosti i, ako je primjenjivo, njezina plana oporavka povezanog s likvidnošću;
• b. čini li se da mjere definirane u LCP-u omogućuju instituciji da adekvatno reagira na niz mogućih scenarija značajnog likvidnosnog stresa, uključujući stres specifičan za instituciju i stres na razini tržišta, kao i na njihovu moguću međusobnu interakciju; te jesu li mjere definirane u LCP-u razborito kvantificirane u pogledu sposobnosti generiranja likvidnosti u uvjetima stresa i vremena potrebnog za njihovu provedbu, uzimajući u obzir operativne zahtjeve kao što je zalog kolaterala u središnjoj banci.

Nadležna tijela trebaju procijeniti primjerenost okvira upravljanja institucije s obzirom na njezin LCP. Pri tome bi trebala uzeti u obzir čimbenike kao što su:

• a. primjerenost postupaka eskalacije i prioritizacije koji propisuju kada i kako se svaka od mjera može i treba aktivirati;
• b. ima li institucija adekvatne politike i postupke za komunikaciju unutar institucije i s vanjskim stranama;
• c. stupanj dosljednosti između LCP-a⁴⁷ i planova kontinuiteta poslovanja institucije.

Planovi financiranja

⁴⁷ Ako je LCP u potpunosti integriran u plan oporavka, to će biti uključeno u ocjenu likvidnosti u okviru ORC-a. U slučaju da LCP nije uključen u plan oporavka i da su ta dva dokumenta odvojena, LCP treba analizirati zasebno.

Nadležna tijela trebaju procijeniti je li plan financiranja provediv i primjeren s obzirom na vrstu, opseg i složenost institucije, njezine trenutačne i projicirane aktivnosti te njezin profil likvidnosti i financiranja. Pri tome bi trebala uzeti u obzir čimbenike kao što su:

• a. obuhvaćaju li se planom financiranja alternativni scenariji. Nadležna tijela trebaju obratiti posebnu pozornost na pouzdanost plana za pružanje podrške predviđenim poslovnim aktivnostima u nepovoljnim scenarijima;
• b. očekivana promjena u profilu izvora financiranja institucije koja proizlazi iz provedbe plana financiranja te je li to prikladno s obzirom na aktivnosti i poslovni model institucije;
• c. podupiru li se planom financiranja bilo kakva potrebna ili željena poboljšanja u profilu izvora financiranja institucije;
• d. vlastiti stav o tržišnoj aktivnosti (i promjenama u toj aktivnosti) koju institucije u njihovoj nadležnosti planiraju na skupnoj razini te što to znači za provedivost pojedinačnih planova financiranja; i
• e. je li plan financiranja:

I. integriran u ukupni strateški plan institucije;

II. usklađen s njezinim poslovnim modelom;

III. usklađen s njezinom sklonošću preuzimanju likvidnosnog rizika.

Osim toga, nadležna tijela mogu razmotriti:

• a. analizira li institucija na adekvatan način i je li svjesna primjerenosti i adekvatnosti plana financiranja s obzirom na trenutačnu likvidnosnu poziciju i poziciju izvora financiranja institucije te na njihov projicirani razvoj. U okviru toga nadležna tijela mogu razmotriti može li više rukovodstvo institucije objasniti zašto je plan financiranja provediv i koje su njegove slabosti;
• b. politiku institucije za određivanje toga koje su dimenzije izvora financiranja i koja su tržišta značajna za instituciju (i jesu li adekvatni);
• c. vremensko razdoblje koje je institucija predvidjela za migraciju na drugi profil izvora financiranja, ako je to potrebno ili poželjno, imajući na umu da mogu postojati rizici ako migracija postane prebrza ili prespora;
• d. sadržava li plan financiranja različite strategije i jasne postupke upravljanja za pravodobnu provedbu strateških promjena.

Nadležna tijela trebaju procijeniti primjenjuje li se plan financiranja institucije na primjeren način. Pri tome trebaju uzeti u obzir barem sljedeće:

• a. je li plan financiranja jasno dokumentiran i priopćen relevantnim članovima osoblja;
• b. je li plan financiranja uključen u svakodnevno poslovanje institucije, posebno u postupku donošenja odluka o izvorima financiranja.

Osim toga, nadležna tijela mogu razmotriti je li institucija u mogućnosti uskladiti plan financiranja s podatcima dostavljenima nadležnim tijelima u obrascu plana financiranja.

Nadležna tijela trebaju razmotriti kvalitetu postupaka institucije za praćenje provedbe plana financiranja i njezinu sposobnost pravodobnog reagiranja na odstupanja. Pri toj procjeni nadležna tijela trebaju u obzir uzeti čimbenike kao što su:

• a. kvaliteta podataka koji se priopćavaju (višem) rukovodstvu u vezi s trenutačnim statusom provedbe plana financiranja;
• b. predviđa li plan financiranja alternativne rezervne mjere koje će se provesti ako dođe do promjene tržišnih uvjeta i
• c. politike i prakse institucije u pogledu redovitog preispitivanja retroaktivnog testiranja i ažuriranja plana financiranja u slučaju da se stvarni iznos prikupljenih sredstava značajno razlikuje od plana financiranja.