Glava IV. – Zahtjevi za institucije inicijatore

Institucije inicijatori trebale bi osigurati nadležnom tijelu sve tražene informacije o sekuritizacijama kod kojih namjeravaju dokazati SRT kako bi nadležna tijela mogla provesti procjenu SRT- a na treće strane kako je utvrđeno u Glavama od I. do III. ovih Smjernica.

Institucije inicijatori trebale bi barem obavijestiti mjerodavno nadležno tijelo o sekuritizacijama kod kojih namjeravaju dokazati SRT koje po strukturi i sastavu portfelja nisu slične prethodnim transakcijama o kojima je institucija izvijestila.

12. Upravljanje i politike povezane s procjenama SRT -a

Institucije inicijatori trebale bi uspostaviti postupak upravljanja za procjenu transakcija u kojima se zahtijeva SRT. Taj postupak trebao bi se sastojati od pojedinosti o nadležnim odborima, unutarnjeg postupka odobrenja i dokaza o sudjelovanju odgovarajućih zainteresiranih strana, kao i odgovarajuće dokumentacije podložne reviziji.

Institucije inicijatori trebale bi imati odgovarajuće sustave i kontrole za SRT kroz sekuritizaciju, uključujući kontinuirani nadzor zahtjeva za SRT barem tromjesečno tijekom razdoblja dospijeća odgovarajućih transakcija.

Institucije inicijatori trebale bi imati politike i metodologije koje osiguravaju kontinuiranu usklađenost sa svim zahtjevima za SRT u skladu s člancima 243. i 244. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Ins titucije inicijatori trebale bi imati politike i metodologije kojima se osigurava da je moguće smanjenje kapitalnih zahtjeva koje institucija inicijator ostvaruje sekuritizacijom opravdano razmjernim prijenosom kreditnog rizika na treće strane.

Politike institucija inicijatora o SRT - u trebale bi biti dijelom njihove šire strategije raspoređivanja kapitala. U politikama institucija inicijatora o prijenosu kreditnog rizika i SRT -a na treće strane trebalo bi se osobito navesti kako su transakcije u kojima se zahtijeva SRT usklađene s općim strategijama za upravljanje rizicima i internim raspoređivanjem kapitala.

Institucije inicijatori trebale bi provesti procjenu rizika svih potencijalnih transakcija u kojima se zahtijeva SRT, uključujući procjenu rizika odnosne imovine, procjenu same strukture sekuritizacije s obzirom na kreditni rizik tranši i drugih odgovarajućih čimbenika koji utječu na svojstva prijenosa kreditnog rizika.

Prilikom procjene SRT - a institucije inicijatori trebale bi također razmotriti je li moguće smanjenje kapitalnih zahtjeva usklađeno s ostvarenim ekonomskim prijenosom kreditnog rizika, primjerice usporedbom učinaka sekuritizacije na ekonomski kapital institucija inicijatora i kapitalne zahtjeve institucija inicijatora.

Institucije inicijatori trebale bi analizirati mogu li si razborito priuštiti plaćanje premija odgovarajućih transakcija s obzirom na svoju dobit, kapital i opće financijsko stanje.

14. Ostali zahtjevi

Institucije inicijatori trebale bi upotrebljavati odgovarajuće metode i postupke procjene i dokazivanja SRT -a.

Institucije inicijatori trebale bi procijeniti očekivani gubitak (OG) i neočekivani gubitak (NG) sekuritizirane imovine tijekom razdoblja dospijeća transakcije prilikom procjene SRT -a.

Institucije inicijatori trebale bi razmotriti strukturu transakcije i strukturna obilježja sekuritizacije, primjerice, je li transakcija gotovinska ili sintetska te postoje li tehnike zaštite ili ročne neusklađenosti.

Da bi utvrdile čimbenike koji mogu ugroziti prijenos kreditnog rizika i SRT - a na treće strane, institucije inicijatori trebale bi procijeniti stupanj smanjenja kreditnog rizika ili prijenosa kreditnog rizika u transakciji uzimajući u obzir među ostalim sljedeće čimbenike, ako su primjenjivi:

• a. usporedbu sadašnje vrijednosti premija i drugih troškova koji još nisu priznati u kapitalu u odnosu na gubitke zaštićenih izloženosti u nizu stresnih scenarija;
• b. određivanje cijene transakcije u odnosu na tržišne cijene, uključujući odgovarajuće razmatranje plaćanja premije;
• c. vremenski raspored plaćanja u transakciji, uključujući moguće razlike u vremenskom rasporedu između rezervacija ili privremenog smanjenja zaštićenih izloženosti institucija inicijatora i naplate pružatelja zaštite;
• d. pregled primjenjivih datuma kupnje radi procjene vjerojatnog trajanja ostvarene kreditne zaštite u odnosu na mogući vremenski raspored budućih gubitaka po zaštićenoj izloženosti;
• e. procjenu kreditnog rizika druge ugovorne strane, posebice analizu mogućnosti da određene okolnosti dovedu do povećanog oslanjanja institucije inicijatora na drugu ugovornu stranu koja pruža kreditnu zaštitu u vrijeme kada je oslabljena mogućnost druge ugovorne strane da ispuni svoje obveze;
• f. prirodu veze među različitim tijelima uključenim u transakciju (inicijator, organizator, ulagatelji, pružatelj zaštite itd.);
• g. postojanje implicitnih oblika kreditnog poboljšanja;
• h. gustoću mezaninskih i podređenih tranši u odnosu na profil kreditne rizičnosti odnosnih izloženosti; i
• i. procjenu kreditnog rizika odnosne imovine: to se može postići primjenom stresa na odnosnu imovinu, procjenom profila plaćanja izloženosti kreditnom riziku odnosne imovine, procjenom ključnih čimbenika kreditnog rizika (npr. gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza (LGD), vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza (PD), izloženost u trenutku neispunjenja obveza (EAD) itd.).