4.4 Nadzorno ocjenjivanje praksi povezanih s kreditnim rizicima, računovodstvom očekivanih kreditnih gubitaka i adekvatnošću kapitala

Nadležna tijela trebaju se uvjeriti da su kreditne institucije usvojile dobre prakse povezane s kreditnim rizicima opisane u ovim smjernicama, te da ih se pridržavaju. Ocjenjivanje koje provode nadležna tijela treba uključivati, između ostalog, sljedeće:

• a. je li funkcija kreditne institucije za interno provjeravanje kreditnih rizika robusna i obuhvaća li sve izloženosti u obliku financiranja,
• b. je li kvaliteta postupaka i sustava kreditne institucije za pravovremeno identificiranje, klasificiranje, praćenje i odgovarajuće rješavanje promjena kreditnog rizika, za sve izloženosti u obliku financiranja, adekvatna; uzima li rukovodstvo u iskustvenoj kreditnoj prosudbi u obzir postojeće uvjete i podatke o budućim događajima, uključujući makroekonomske čimbenike; te je sve navedeno i dokumentirano na zadovoljavajući način,
• c. odražavaju li postupci kreditne institucije sklonost kreditne institucije za preuzimanje rizika na način kojim se osigurava brzo identificiranje i odgovarajuće praćenje izloženosti u obliku financiranja kod kojih se kreditni rizik povećao od kreiranja (stvaranja) ili kupnje do razine koja premašuje sklonost kreditne institucije za preuzimanje rizika i odražavaju li ocjene rezervacija ECL-a pravilno povećanja kreditnih rizika tih izloženosti, kako se predmetna povećanja identificiraju. Kada kreditna institucija kreira (stvori) ili kupi izloženost u obliku financiranja kod koje kreditni rizik pri stjecanju premašuje sklonost institucije za preuzimanje rizika i koja stoga predstavlja odstupanje od politike kreditiranja i standarda, nadležna tijela trebaju ocijeniti je li institucija uspostavila i pridržava li se odgovarajućih postupaka i kontrola za: početno identificiranje, provjeravanje, odobravanje i dokumentiranje takvih izloženosti; izvještavanje o takvim iznimkama od politike višem rukovodstvu i, kod pojedinačno znatnih izloženosti, upravljačkom tijelu; i pravilno praćenje takvih izloženosti nakon početnog priznavanja. Nadležna tijela također trebaju ocijeniti: identificiraju li postupci i kontrole kreditne institucije procjene rezervacija za ECL odvojeno u vezi s izloženostima dosljednima sa sklonošću kreditne institucije za preuzimanje rizika i onima povezanima s rizičnijim izloženostima u obliku financiranja;
• d. osiguravaju li se upravljačkom tijelu i višem rukovodstvu kreditne institucije redovito odgovarajući podatci o kreditnom riziku izloženosti u obliku financiranja, promjenama kreditnog rizika, povezanim rezervacijama ECL-a i promjenama u procjenama rezervacija (na primjer, jednom tromjesečno ili, ako je to opravdano, češće);
• e. jesu li prognoze uključene u procjene i mjerenja kreditnih rizika ne samo razumne i utemeljene, već i dosljedne s prognozama koje kreditna institucija koristi za druge svrhe i sve one su stavljene na raspolaganje nadležnim tijelima; i
• f. jesu li politike i procedure kreditne institucije za provjeru točnosti i dosljednosti njezinih internih modela ocjenjivanja kreditnih rizika robusne.

Pri izradi tih ocjena, nadležna tijela mogu tražiti da kreditne institucije osiguraju dodatne podatke, koji nisu javno objavljeni, putem redovitog nadzornog izvještavanja, ad hoc izvještaja ili neposrednog nadzora. Nadležna tijela također mogu koristiti te pristupe za pribavljanje dodatnih podataka prilikom provedbe ocjenjivanja na temelju načela u nastavku.

4.4.2 Načelo 2. – procjenjivanje mjerenja ECL-a

Nadležna tijela trebaju se uvjeriti da metode koje koristi kreditna institucija radi određivanja računovodstvenih rezervacija dovode do odgovarajućeg mjerenja ECL-a u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom.

Pri procjenjivanju metoda koje koristi kreditna institucija za procjenjivanje rezervacija, nadležna tijela trebaju se uvjeriti pridržava li se kreditna institucija politika i praksi dosljednih s načelima mjerenja ECL-a, navedenima u ovim smjernicama uključujući, između ostalog, sljedeće:

• a. da su procedure koje kreditna institucija koristi za mjerenje ECL-a robusne i pravovremene te da uzimaju u obzir kriterije kao što su ažurirana vrednovanja čimbenika koji smanjuju kreditne rizike (i posebno: sredstva osiguranja, preostali rizik nakon uzimanja u obzir čimbenika koji smanjuju rizike, korelaciju tih rizika s kreditnom sposobnošću dužnika i potencijalan utjecaj uvjeta učinkovitosti zaštite), procjene novčanih tokova temeljene na procjenama čimbenika specifičnih za dužnika te postojećim i budućim makroekonomskim uvjetima, zajedno s ostalim relevantnim podatcima o budućim događajima koji utječu na očekivanu naplativost izloženosti u obliku financiranja kreditne institucije;
• b. da su okvir i metodologija za formiranje rezervacija robusne, bez obzira određuju li se skupno ili pojedinačno;
• c. da su ukupne rezervacije za izloženosti u obliku financiranja u skladu s, relevantnim računovodstvenim zahtjevima, i u odnosu na izloženost kreditnim rizicima portfelja kreditne institucije;
• d. da se nenaplativosti, u odgovarajućem razdoblju, priznaje kroz rezervacija za umanjenja ili otpise; i
• e. da se, bez obzira na metodu korištenu za određivanje ECL-a, u internim postupcima kreditne institucije za mjerenje ECL-a uzimaju u obzir kreditni rizici, koje je kreditna institucija preuzela, te promjena kreditnih rizika za izloženosti u obliku financiranja kreditne institucije.

Nadležna tijela trebaju kritički razmatrati korištenje praktičnih rješenja navedenih u točki 4.3. kako bi odredila prikladnost mjerenja ECL-a.

Prilikom nadzora funkcija kreditne institucije za procjenjivanje kreditnih rizika i mjerenje ECL-a, nadležna tijela mogu koristiti rad koji su izvršili unutarnji i vanjski revizori¹⁹ .

4.4.3 Načelo 3. – Procjena adekvatnosti kapitala

Nadležna tijela također trebaju razmotriti prakse kreditne institucije, povezane s kreditnim rizicima, kada procjenjuju sveukupnu adekvatnost kapitala kreditne institucije.

¹⁹ EBA-ine smjernice o internom upravljanju (GL44) i smjernice o komuniciranju između nadležnih tijela i zakonskih revizora (EBA/GL/2016/05) (niti u eng verziji nije naveden puni naziv potonjih smjernica)

Pri procjenjivanju prikladnosti razine rezervacija za izloženosti u obliku financiranja kao elementa sveukupne adekvatnosti kapitala kreditne institucije, nadležna tijela trebaju pregledati prakse povezane s kreditnim rizicima i uzeti u obzir da postupci, metodologija i temeljne pretpostavke kreditne institucije, povezane s ECL-om, zahtijevaju primjenu značajne mjere iskustvene kreditne prosudbe.

Prilikom provođenja procjene, nadležna tijela trebaju razmotriti da li kreditna institucija:

• a. održava učinkovite sustave i kontrole za pravovremeno identificiranje, mjerenje, praćenje i kontroliranje razine kreditnog rizika, znatnih povećanja kreditnog rizika i problema povezanih s kvalitetom imovine;
• b. analizira sve značajne relevantne čimbenike koji utječu na kreditni rizik i naplativost portfelja i
• c. ima uspostavljen prihvatljiv postupak procjenjivanja rezervacija koji zadovoljava barem načela navedena u ovim smjernicama, uključujući relevantne računovodstvene zahtjeve.

Prilikom procjenjivanja adekvatnosti kapitala, nadležna tijela trebaju razmotriti kako računovodstveno i politika procjenjivanja kreditnih rizika kreditne institucije utječu na imovinu i zaradu kreditne institucije, te posljedično na njezin kapital .

Kada nadležna tijela identificiraju nedostatke prilikom procjenjivanja praksi kreditne institucije povezanih s kreditnim rizicima, trebaju razmotriti način na koji ti nedostatci utječu na razinu rezervacija za umanjenje, prikazanu u izvještajima i, ako ukupan iznos navedenih rezervacija za umanjenje nije odgovarajući, temeljem primjenjivog računovodstvenog okvira, nadležno tijelo treba o tome raspraviti s višim rukovodstvom i upravljačkim tijelom kreditne institucije, te treba poduzeti dodatne odgovarajuće nadzorne aktivnosti, kada je to potrebno.

Posebice, u mjeri u kojoj su nedostatci kod procjenjivanja kreditnih rizika ili mjerenja ECL- a značajni ili nisu pravovremeno otklonjeni, nadležna tijela trebaju razmotriti nametanje dodatnih kapitalnih zahtjeva temeljem članka 104. u skladu s III. odjeljkom, 2. poglavljem, VII. glavom Direktive 2013/36/EU.