9.3.2 Očekivani budući novčani tokovi

Kreditne institucije trebaju procijeniti diskontirani novčani tok s dužnom pažnjom i u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardima.

Pri izračunu diskontiranog novčanog toka trebalo bi uzeti u obzir sljedeće slučajeve:

• a) operativni novčani tok dužnika nastavlja se i može se upotrijebiti za plaćanje financijskog duga, a kolateral se može realizirati do mjere u kojoj to ne utječe na operativni novčani tok; i
• b) operativni novčani tok dužnika prekida se i kolateral se realizira.

Ako se procjena temelji na pretpostavci da će se operativni novčani tok dužnika nastaviti, uključujući novčani tok stečen iz kolaterala, potrebne su ažurirane i pouzdane informacije o novčanom toku.

Ako se procjena temelji na pretpostavci da će se operativni novčani tok dužnika prekinuti, prihodi buduće prodaje od realizacije kolaterala trebaju se prilagoditi da bi se uzeli u obzir odgovarajući troškovi likvidacije i faktor umanjenja tržišne cijene.

Osim prethodno navedenih troškova likvidacije, na ažuriranu procjenu vrijednosti trebalo bi, prema potrebi, primijeniti i faktor umanjenja tržišne cijene kako je opisano u nastavku.

Cijena imovine u trenutku likvidacije trebala bi uključivati trenutačne i očekivane uvjete na tržištu.

Trebalo bi uk ljučiti i pretpostavke u pogledu trenutka prodaje povezana s raspolaganjem imovinom pod hipotekom, na temelju praksi prisilne naplate dugova i iskustava iz sudskih postupaka provedenih na državnoj razini te empirijskih dokaza, a trebalo bi ih i na odgovarajući način retroaktivno testirati. Te pretpostavke trebale bi uključivati sve operativne troškove ili kapitalna ulaganja koji će se realizirati prije trenutka prodaje.

Realizacija kolaterala može uključivati strategiju likvidacije uz suglasnost i bez suglasnosti (prisilna likvidacija).

Faktor umanjenja cijene s osnove troška likvidacije trebao bi odraziti način realizacije kolaterala, odnosno je li kolateral realiziran uz suglasnost ili prisilno.

Faktor umanjenja tržišne cijene trebao bi odraziti likvidnost tržišta i strategiju likvidacije. Ne bi trebao odražavati uvjete prodaje po vrlo niskim cijenama, osim ako očekivana strategija likvidacije zapravo uključuje takvu prodaju.

Kreditne institucije trebaju primjenjivati odgovarajuće faktore umanjenja tržišnih cijena za potrebe MSFI- ja 9, za izračun regulatornog kapitala i za potrebe provođenja kontrole rizika. Faktor umanjenja tržišne cijene može biti blizu nule samo u slučaju vrlo likvidnih vrsta kolaterala koje nisu u poteškoćama i na njih ne utječu značajni korelacijski rizici.

Sve kreditne institucije trebaju razviti vlastite pretpostavke o trošku likvidacije i faktorima umanjenja tržišnih cijena na temelju utvrđenih empirijskih dokaza. Ako nisu dostupni dostatni empirijski dokazi, pretpostavke o faktorima umanjenja trebaju se temeljiti najmanje na likvidnosti imovine, proteklom vremenu i kvaliteti/starosti procjene vrijednosti. Ako je kreditna institucija suočena s tržištem nelikvidne imovine te je samo mali broj nekretnina prodan ili se povijest prodaja smatra nedostatnom, trebalo bi primjenjivati konzervativnije faktore umanjenja tržišnih cijena.