4.3 Politike i procedure u vezi s kreditnim rizikom

Institucije bi u svojim politikama i procedurama za kreditni rizik trebale utvrditi kriterije za utvrđivanje, procjenu, odobravanje, praćenje, izvješćivanje i smanjenje kreditnog rizika te kriterije za mjerenje ispravaka vrijednosti u svrhe računovodstva i adekvatnosti kapitala. Institucije bi trebale dokumentirati okvir i redovito ga ažurirati.

Cilj koji se slijedi u politikama i procedurama za kreditni rizik trebao bi biti promicanje proaktivnog pristupa praćenju kreditne kvalitete, utvrđivanju pogoršanja kredita u ranoj fazi i upravljanju cjelokupnom kreditnom kvalitetom i povezanim profilom rizičnosti portfelja, uključivo i putem novih aktivnosti za odobravanje kredita.

Politike i procedure kreditnog rizika trebale bi obuhvaćati sve aktivnosti davanja kredita, razrede imovine, segmente klijenata, proizvode i posebne kreditne proizvode, prakse upravljanja kreditnim rizicima te povezane odgovornosti i kontrole.

Politike i procedure za kreditni rizik trebale bi uključivati posebne politike i procedure davanja kredita s dovoljno granularnosti kako bi se obuhvatile posebne poslovne linije institucije, za različite sektore, u skladu s njihovim različitim složenostima i veličinom te rizike različitih tržišnih segmenata povezanih s kreditnim proizvodom.

U okviru politika i procedura kreditnog rizika trebalo bi navesti:

• a. politike i procedure te pravila za odobrenje dodjele kredita i donošenje odluka, uključujući odgovarajuće razine autorizacije utvrđene u skladu sa sklonošću preuzimanju rizika i ograničenjima kreditnog rizika;
• b. kriterije za odobravanje kredita, uzimajući u obzir stavke iz Priloga 1.;
• c. zahtjeve za upravljanje informacijama i podatcima potrebnim za procjenu kreditne sposobnosti, kao što je određeno u odjeljku 5.1.;
• d. zahtjeve za procjenu kreditne sposobnosti, uključujući analizu osjetljivosti, kao što je navedeno u odjeljku 5.2.;
• e. zahtjeve za zbrajanje izloženosti i ograničenja kreditnog rizika te upravljanje koncentracijama kreditnog rizika;
• f. zahtjeve i procedure u pogledu prihvaćanja i uporabe kolaterala i mjera za smanjenje kreditnog rizika kako bi se utvrdila njihova učinkovitost u minimiziranju inherentnog rizika kreditnog proizvoda — takvi zahtjevi i procedure trebali bi biti specifični za određeni razred imovine i za određeni proizvod te bi trebali uzeti u obzir vrstu, veličinu i složenost kreditnog proizvoda koji se odobrava;
• g. uvjete za primjenu automatiziranog postupka donošenja odluka u procesu odobravanja kredita, uključujući prepoznavanje proizvoda, segmenata i ograničenja za koje je dopušteno automatizirano donošenje odluka;
• h. pristup koji se temelji na riziku i kojim se rješavaju moguća odstupanja od standardnih kreditnih politika i procedura te kriterija za odobravanje kredita, uključujući:
• i. uvjete kojima se utvrđuje postupak odobravanja odstupanja i iznimaka te posebni zahtjevi u pogledu dokumentacije, uključujući revizijski trag;
• ii. kriterije odbijanja i kriterije za povećanje odstupanja/iznimaka na više razine tijela nadležnog za donošenje odluka (uključujući prekoračenja, poništenja, izloženosti koje su eventualno odobrene kao iznimka od općih kreditnih standarada i druge nestandardne oblike poslovanja u okviru posebnog postupka s raznim tijelima za odobrenja);
• iii. zahtjeve za praćenje okolnosti i uvjeta za donošenje izvanrednih odluka o odobrenju kredita, uključujući zahtjeve za njihovo preispitivanje koje podnose relevantne funkcije tijekom redovitog preispitivanja primjene i usklađenosti s politikama i ograničenjima;
• i. zahtjeve koji se odnose na ono što bi se trebalo dokumentirati i zabilježiti kao dio postupka odobravanja kredita, uključujući potrebe uzorkovanja i revizije — to bi trebalo uključivati barem zahtjeve za ispunjavanje zahtjeva za kredit, kvalitativnu i kvantitativnu odluku/analizu i svu popratnu dokumentaciju koja je služila kao osnova za odobravanje ili odbijanje kreditnog proizvoda;
• j. zahtjeve za praćenje postupaka odobravanja kredita — okvir unutarnje kontrole trebao bi osigurati obuhvaćanje svih faza nakon odobravanja kredita;
• k. kada je primjenjivo, kriterije kako su određeni u odjeljcima 4.3.2., 4.3.3., 4.3.4., 4.3.5. i 4.3.6.;
• l. kriterije kako su određeni u odjeljcima 4.3.1. i 4.3.7.

U okviru svojih politika i procedura za kreditni rizik te jačanja strategije kreditnog rizika, institucije bi također trebale uzeti u obzir načela odgovornog kreditiranja. Osobito:

• a. bi trebale razmotriti posebnu situaciju zajmoprimca, kao što je pravedno postupanje prema dužnicima koji se nalaze u teškoj ekonomskoj situaciji;
• b. bi trebale osmisliti kreditne proizvode koji se potrošačima nude na odgovoran način.

Za kreditne proizvode koji se nude potrošačima, institucije bi trebale osigurati da se kriterijima za odobravanje kredita ne potiču prekomjerne teškoće i prezaduženost dužnika i njihovih kućanstava.

U svojim politikama i procedurama za kreditni rizik koji se odnose na donošenje odluka o kreditima iz stavka 38. točke (a) i procjene kreditne sposobnosti kako je navedeno u stavku 38. točki (d), institucije bi također trebale navesti upotrebu bilo kakvih automatiziranih modela u procjeni kreditne sposobnosti i procesu donošenja kreditnih odluka na način koji odgovara veličini, vrsti i složenosti kreditnog proizvoda i vrsti dužnika. Institucije bi posebno trebale odrediti prikladna upravljačka rješenja u pogledu dizajna i uporabe takvih modela te upravljanja povezanim rizikom modela, uzimajući u obzir kriterije koji su određeni u odjeljku 4.3.4., a za rizikom povezane aspekte modela smjernice EBA-e o zajedničkim postupcima i metodologijama za postupak nadzorne provjere i ocjene (SREP)¹⁴ .

¹⁴ EBA/GL/2014/13.

Institucije bi trebale osigurati da su politike i procedure kreditnog rizika osmišljeni tako da u procesu odobravanja kredita svedu na najmanju moguću mjeru rizik od unutarnjih ili vanjskih prijevara. Institucije bi trebale imati uspostavljene odgovarajuće procese za praćenje svakog sumnjivog ponašanja ili prijevara.

Institucije bi trebale redovito preispitivati politike i procedure u vezi s kreditnim rizikom te bi u tu svrhu trebale jasno utvrditi funkcije i zaposlenike zaduženo za održavanje konkretnih politika i postupaka važećima te njihove uloge i odgovornosti u tom pogledu.

4.3.1 Politike i postupci za suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma

Institucije bi također trebale u svojim politikama odrediti na koji će način identificirati, procijeniti i upravljati rizicima pranja novca i financiranja terorizma (ML/TF) kojima su izložene uslijed aktivnosti odobravanja kredita.¹⁵ Institucije bi posebno trebale:

• a. na razini svojeg poslovanja utvrditi, procijeniti i upravljati rizikom pranja novca i financiranja terorizma povezanim s vrstom klijenata kojima pružaju usluge, kreditnim proizvodima koje nude, geografskim područjima kojima su izložene te distribucijskim kanalima koje upotrebljavaju;
• b. na razini pojedinačnog odnosa utvrditi, procijeniti i upravljati rizikom pranja novca i financiranja terorizma povezanim s tim odnosom — kao dio toga, institucije bi trebale:
• i. razmotriti svrhu kredita;
• ii. razmotriti u kojoj mjeri udruženje fizičke ili pravne osobe koja nije ni dužnik ni institucija s kreditnim proizvodom uzrokuje porast rizika pranja novca i financiranja terorizma;
• iii. konkretno, u situacijama u kojima je utvrđen rizik pranja novca i financiranja terorizma koji je povezan s pojedinačnim odnosom, institucije bi trebale na koristiti rizikom osjetljive mjere kako bi se utvrdile dolaze li sredstva upotrijebljena za otplatu kredita, uključujući gotovinu ili ekvivalente dane kao kolateral, iz zakonitih izvora. Pri razmatranju zakonitosti izvora financiranja, institucije bi trebale uzeti u obzir aktivnosti iz kojih su sredstva proizašla i je li ta informacija vjerodostojna i u skladu sa poznavanjem klijenta i klijentove profesionalne aktivnosti.

¹⁵ Direktiva (EU) 2015/849 od institucija zahtijeva uvođenje i održavanje učinkovitih politika i postupaka u svrhu suzbijanja pranja novca i financiranja terorizma te prepoznavanja i odvraćanja ukoliko se pojave. Institucije bi također trebale konzultirati smjernice europskih nadzornih tijela o zajedničkim čimbenicima rizika (JC 2017 37) za dodatne informacije o tim točkama.

Institucije bi trebale imati interne procese kako bi osigurale da su informacije dobivene za potrebe procjene kreditne sposobnosti, kao što su informacije navedene u odjeljku 5.1. i Prilogu 2. ovih Smjernica, također raspoložive u njihovim procesima protiv pranja novca i financiranja terorizma (AML/CFT).

Institucije bi trebale imati uspostavljene politike i postupke kako bi osigurale da se krediti isplaćuju u skladu s odlukom o kreditu i ugovorom o kreditu. Također bi trebale osigurati da postoje prikladne provjere za prepoznavanje, procjenu i upravljanje rizicima za pranje novca i financiranje terorizma te da se čuva relevantna dokumentacija u skladu s obvezama institucije u pogledu borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma u skladu s Direktivom (EU) 2015/849.

4.3.2 Transakcije s financijskom polugom

Institucije bi kao dio svojih politika i procedura trebale imati sveobuhvatnu definiciju transakcija s financijskom polugom koja u obzir uzima stupanj financijske poluge dužnika i svrhu transakcije. Tom definicijom bi se trebale obuhvatiti sve poslovne linije i jedinice koje nose kreditni rizik.

Trebalo bi redovito preispitivati opseg i provedbu definicije transakcija s financijskom polugom koju provodi neka institucija kako bi se osiguralo da ne dođe do neopravdanog isključenja.

Institucije bi trebale definirati svoju sklonost i strategiju za transakcije s financijskom polugom na način koji obuhvaća sve relevantne poslovne jedinice uključene u takve operacije. Institucije bi trebale odrediti koje su vrste transakcija s financijskom polugom spremne sklopiti, kao i prihvatljive vrijednosti za parametre, kao što su ocjena rejtinga, vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza, razina osiguranja kolateralom i razina financijske poluge, uključujući na sektorskoj razini, kada je to primjenjivo.

Institucije bi trebale definirati svoju sklonost preuzimanju rizika za sindicirane transakcije s financijskom polugom i izdvojiti sveobuhvatni okvir za ograničenja, uključujući zasebna ograničenja za preuzeti rizik i granularni skup podograničenja, detaljno navodeći maksimalna ograničenja i prirodu transakcija u kojima je institucija spremna sudjelovati.

Institucije bi trebale uspostaviti valjanu strukturu upravljanja za transakcije s financijskom polugom, što će omogućiti sveobuhvatni i dosljedni nadzor svih transakcija s financijskom polugom, koje te institucije odobravaju, sindiciraju ili kupuju, uključujući, gdje je primjenjivo, rješenja „best efforts’ deal“ i „club deal“ kao i standardne bilateralne kredite mikropoduzećima, malim i srednjim te velikim poduzećima.

Institucije bi trebale osigurati da su sve transakcije s financijskom polugom na primjeren način preispitane, u skladu sa njihovom sklonošću preuzimanju rizika, strategijama i politikama te da su ih odobrili relevantni donositelji odluke o kreditu. Za transakcije koje uključuju sindiciranje i preuzimanje rizika bilo bi potrebno uspostaviti zasebne zahtjeve i procese za odobravanje.

4.3.3 Tehnološke inovacije kod odobravanja kredita

Pri upotrebi tehnoloških inovacija u svrhu odobravanja kredita, institucije bi trebale učiniti sljedeće:

• a. U svojim okvirima za upravljanje i kontrolu rizika, na primjeren način obuhvatiti inherentne rizike povezane s uporabom tehnoloških inovacija. To bi trebalo biti razmjerno poslovnom modelu, izloženosti kreditnom riziku, složenosti metoda i opsegu uporabe tehnoloških inovacija.
• b. Osigurati da upravljačko tijelo ima dovoljno razumijevanja o primjeni inovacija koje se temelje na tehnologiji, njihovim ograničenjima i utjecaju na procedure odobravanja kredita.
• c. Razumjeti temeljne modele koji se upotrebljavaju, uključujući njihove sposobnosti, pretpostavke i ograničenja, zajedno s osiguravanjem njihove sljedivosti, mogućnosti revizije te čvrstoće i otpornosti.
• d. Osigurati da su modeli primjereni svrsi, uzimajući u obzir utvrđene zadaće i druge kriterije, kao što su njihov učinak i uporaba. Ako su tijekom upotrebe modela potrebna objašnjenja, trebalo bi razmotriti razvoj interpretativnog modela.
• e. Razumjeti kvalitetu podataka i ulaznih podataka za model te otkriti i suzbijati pristranosti u procesu donošenja odluka o kreditu, osiguravajući da su uspostavljene odgovarajuće zaštitne mjere za osiguranje povjerljivosti, cjelovitosti i dostupnosti informacija i sustava.
• f. Osigurati kontinuirano praćenje funkcioniranja modela, uključujući valjanost i kvalitetu njegovih rezultata, te pravodobno poduzimanje odgovarajućih korektivnih mjera u slučaju otkrivanja problema (npr. pogoršanja ili odstupanja od očekivanog ponašanja).

4.3.4 Modeli za procjenu kreditne sposobnosti i donošenje odluka o kreditu

Institucije bi pri upotrebi automatiziranih modela za procjenu kreditne sposobnosti i donošenje odluka o kreditu trebale razumjeti modele koje koriste i njihovu metodologiju, ulazne podatke, pretpostavke, ograničenja i rezultate te bi trebale uspostaviti sljedeće:

• a. unutarnje politike i procedure kojima se otkriva i suzbija pristranost te osigurava kvaliteta ulaznih podataka;
• b. mjere za osiguranje sljedivosti, mogućnosti revizije te čvrstoće i otpornosti ulaznih i izlaznih vrijednosti;
• c. unutarnje politike i procedure kojima se osigurava redovito ocjenjivanje kvalitete modela rezultata, primjenom mjera prikladnih za upotrebu modela, uključujući retroaktivno ispitivanje uspješnosti modela;
• d. kontrolne mehanizme, korekcije modela i eskalacijske procedure unutar redovnog okvira donošenja odluka o kreditu, uključujući kvalitativne pristupe, kvalitativne alate za procjenu rizika (uključujući stručnu prosudbu i kritičku analizu) te kvantitativna ograničenja.

Institucije bi trebale imati odgovarajuću dokumentaciju modela koja obuhvaća:

• a. metodologije, pretpostavke i ulazne podatke kao i pristup otkrivanju i suzbijanju pristranosti te osiguravanju kvalitete ulaznih podataka;
• b. upotrebu izlaznih rezultata modela u postupku odlučivanja i praćenje tih automatiziranih odluka na ukupnu kvalitetu portfelja ili proizvoda u kojima se ti modeli upotrebljavaju.

4.3.5 Okolišni, socijalni i upravljački faktori

Institucije bi trebale uključiti okolišne, socijalne i upravljačke faktore i povezane rizike u svoje politike o sklonosti preuzimanju rizika i o upravljanju rizikom, te u politike i procedure kreditnog rizika u kojima se primjenjuje holistički pristup.

Institucije bi trebale uzeti u obzir rizike povezane s okolišnim, socijalnim i upravljačkim faktorima na financijske uvjete dužnika i posebno o mogućem utjecaju okolišnih faktora i klimatskih promjena, u njihovoj sklonosti preuzimanju kreditnog rizika, te politikama i procedurama. Rizici klimatskih promjena za financijske rezultate dužnika ponajprije se mogu manifestirati kao fizički rizici, kao što su rizici za dužnika koji proizlaze iz fizičkih učinaka klimatskih promjena, uključujući rizike od odgovornosti za doprinos klimatskim promjenama ili rizike tranzicije, npr. rizike za dužnika koji proizlaze iz prijelaza na niskougljičnu ekonomiju otpornu na klimatske promjene. Osim toga, mogu nastati i drugi rizici, kao što su promjene u tržišnom natjecanju i sklonosti potrošača te pravni rizici koji mogu utjecati na učinkovitost odnosne imovine.

4.3.6 Okolišno održivo kreditiranje

Institucije koje odobravaju ili planiraju odobravati okolišno održive kreditne proizvode trebale bi u okviru svojih politika i procedura kreditnog rizika razviti posebne pojedinosti svojih politika i procedura za okolišno održivo kreditiranje, koje obuhvaćaju odobravanje i praćenje takvih kreditnih proizvoda. Te politike i procedure trebale bi posebno:

• a. Omogućiti popis projekata i aktivnosti, kao i kriterije koje institucija smatra prihvatljivima za okolišno održivo kreditiranje ili upućivanje na relevantne postojeće standarde za okolišno održivo kreditiranje kojim se definira koja se vrsta kredita smatra okolišno održivom;
• b. Navesti proces kojim institucije ocjenjuju da se prihodi od okolišno održivih kreditnih proizvoda koje su odobrile, upotrebljavaju za okolišno održive djelatnosti. U slučaju davanja zajmova poduzećima, proces bi trebao uključivati:
• i. prikupljanje informacija o klimatskim i okolišnim ili na drugi način održivim poslovnim ciljevima dužnika;
• ii. procjenu sukladnosti projekata kojima se financira dužnika s kvalificiranim okolišno održivim projektima ili aktivnostima te njima povezanim kriterijima;
• iii. osiguravanje da dužnici posjeduju spremnost i kapacitete da na odgovarajući način nadziru i izvještavaju o raspodjeli prihoda za okolišno održive projekte ili aktivnosti;
• iv. redovito praćenje da se prihodi primjereno raspodjeljuju (što se može sastojati od zahtjeva da dužnici dostave ažurirane informacije o upotrebi sredstava do otplate odgovarajućeg kreditnog proizvoda).

Institucije bi svoje okolišno održive politike i procedure kreditiranja trebale postaviti u kontekstu svojih sveobuhvatnih ciljeva, strategije i politika povezanih s održivim financiranjem. Institucije bi posebno trebale uspostaviti kvalitativne i, prema potrebi, kvantitativne ciljeve za potporu razvoju i integritetu svojih okolišno održivih aktivnosti kreditiranja te procijeniti u kojoj je mjeri taj razvoj u skladu s vlastitim ukupnim klimatskim i okolišno održivim ciljevima ili u kojoj im mjeri doprinosi. 4.3.7 Podatkovna infrastruktura

Institucije bi trebale imati odgovarajuću podatkovnu infrastrukturu, kao i relevantne politike i procedure za potporu procesu odobravanja kredita te za upravljanje kreditnim rizikom i praćenje cijelog životnog ciklusa kreditnih proizvoda (npr. odobravanje kredita i procjena kreditne sposobnosti, procjena rizika, provjera kredita i praćenje). Podatkovna infrastruktura trebala bi osigurati kontinuitet, cjelovitost i sigurnost informacija o izloženosti, dužniku i kolateralu, od trenutka odobravanja i tijekom cijelog životnog ciklusa kreditnog proizvoda.

Podatkovna infrastruktura trebala bi biti detaljna i dovoljno granularna kako bi, na razini pojedinačnog kredita, obuhvatila specifične informacije , posebno stvarne kriterije odobravanja kredita koji su primijenjeni u vrijeme odobravanja, omogućujući pritom da se podatci koji se odnose na dužnika povežu s podatcima koji se odnose na kolateral te da se tako podrži učinkovito praćenje kreditnog rizika (vidjeti odjeljak 8) i omogući učinkoviti revizijski trag, mjerenje operativnih i kreditnih performansi i djelotvornosti, kao i praćenje odstupanja od politike, iznimaka i prekoračenja (uključujući korekcije rejtinga kredita/transakcije ili prekoračenja ocjena koju je dodijelio model).

U svrhe dizajniranja i održavanja te podatkovne infrastrukture, institucije bi trebale uzeti u obzir uporabu relevantnih podatkovnih polja prema predlošcima danima u EBA NPL transakcijskim tablicama¹⁶ .

¹⁶ https://eba.europa.eu/risk-analysis-and-data/eba-work-on-npls