Glava I. – Primjena načela proporcionalnosti

Načelom proporcionalnosti nastoji se dosljedno uskladiti sustave upravljanja s pojedinačnim profilom rizičnosti i poslovnim modelom institucije te se njime uzima u obzir pojedinačna pozicija za koju se obavlja procjena kako bi se učinkovito ostvarili ciljevi regulatornih zahtjeva.

Institucije pri razvoju i provedbi politika i postupaka navedenih u ovim smjernicama trebaju uzeti u obzir svoju veličinu, internu organizaciju te vrstu, opseg i složenost svojih aktivnosti. Značajne institucije trebale bi imati naprednije politike i postupke, a male i manje složene institucije mogu provoditi jednostavnije politike i postupke. Institucije bi trebale imati na umu da veličina ili sistemska važnost institucije ne mogu same po sebi biti pokazatelji toga u kojoj je mjeri institucija izložena rizicima. Međutim, tim bi se politikama i postupcima trebala osigurati usklađenost s kriterijima navedenima u ovim smjernicama namijenjenima za procjenu primjerenosti članova upravljačkog tijela i nositelja ključnih funkcija te elementima na mijenjenima za osiguravanje raznolikosti pri zapošljavanju članova upravljačkog tijela i za pribavljanje dostatnih sredstava za njihovu uvodnu obuku i osposobljavanje.

Svi članovi upravljačkog tijela i nositelji ključnih funkcija trebaju, u svakom slučaju, imati dovoljno dobar ugled te biti iskreni i pošteni te svi članovi upravljačkog tijela trebaju imati neovisno mišljenje bez obzira na veličinu i unutarnju organizaciju institucije te na vrstu, opseg i složenost njezinih aktivnosti te dužnosti i odgovornosti konkretnog položaja, uključujući članstva u odborima upravljačkog tijela.

Za potrebe primjene načela proporcionalnosti i kako bi se osigurala odgovarajuća provedba zahtjeva u pogledu upravljanja iz Direktive 2013/36/EU i Direktive 2014/65/EU koji su dodatno razrađeni u smjernicama, institucije i nadležna tijela trebaju uzeti u obzir sljedeće kriterije:

• a. veličinu institucije u smislu ukupne bilance, imovine klijenata koja se drži ili kojom se upravlja i/ili obujma transakcija koje obrađuju institucija ili njezina društva kćeri u okviru bonitetne konsolidacije
• b. pravni oblik institucije, uključujući je li institucija dio grupe, i ako jest, procjenu proporcionalnosti za grupu
• c. činjenicu je li institucija uvrštena na tržište
• d. vrstu odobrenih aktivnosti i usluga koje pruža institucija (vidi i Prilog 1. Direktivi 2013/36/EU i Prilog 1. Direktivi 2014/65/EU)
• e. zemljopisnu prisutnost institucije i obujam aktivnosti u svakoj jurisdikciji
• f. temeljni poslovni model i strategiju, vrstu i složenost poslovnih aktivnosti te organizacijsku strukturu institucije
• g. strategiju rizika, sklonost preuzimanju rizika i stvarni profil rizičnosti institucije, uzimajući u obzir i rezultat godišnje procjene adekvatnosti kapitala
• h. ovlaštenje institucija za upotrebu internih modela za mjerenje kapitalnih zahtjeva, ako je to relevantno
• i. vrstu klijenata⁷ i
• j. vrstu i složenost proizvoda, ugovora ili instrumenata koje nudi institucija.

⁷ Direktivom 2014/65/EU klijent je definiran u članku 4. stavku 1. točki 9., profesionalni ulagatelj u članku 4. stavku 1. točki 10., a mali ulagatelj u članku 4. stavku 1. točki 11. U uvodnoj izjavi 103. Direktive 2014/65/EU navodi se i da bi se trebalo smatrati da kvalificiran nalogodavatelj nastupa u svojstvu klijenta, kako je opisano u članku 30. te direktive.