4.1 Kriteriji za utvrđivanje iznimnih slučajeva iz članka 396. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013

Prekoračenje ograničenja utvrđenih u članku 395. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 uvijek bi se trebalo smatrati iznimnim slučajem.

Kako bi procijenilo situaciju u kojoj je institucija prekoračila ograničenja iz članka 395. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, nadležno tijelo bi trebalo ocijeniti barem sljedeće:

• a. učestalost i broj prekoračenja;
• b. predvidljivost prekoračenja;
• c. razloge izvan kontrole institucije koji su doveli do nemogućnosti sprječavanja prekoračenja.

Učestalost i broj prekoračenja

Nadležno tijelo bi trebalo procijeniti predstavlja li prekoračenje ograničenjâ iz članka 395. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 koje je počinila institucija rijedak događaj. Ako postoje, pri procjeni bi trebalo uzeti u obzir prethodna prekoračenja institucije do kojih je došlo zbog istog razloga, koja su potaknuta istim događajem ili koja se odnose na istog klijenta ili grupu povezanih osoba.

Ako institucija izvijesti o drugom prekoračenju tijekom posljednjih 12 mjeseci koje se odnosi na istog klijenta ili grupu povezanih osoba kao i prvo prekoračenje, nadležno tijelo može zaključiti da se događaj ne može smatrati rijetkim. Isto tako, ako institucija izvijesti o drugom prekoračenju tijekom posljednjih 12 mjeseci koje potječe iz istog izvora kao i prvo prekoračenje, nadležno tijelo može odlučiti da se događaj ne može smatrati rijetkim.

Ako je institucija tijekom posljednjih 12 mjeseci već izvijestila o dvama prekoračenjima ograničenjâ velike izloženosti koja se odnose na druge osobe ili grupe povezanih osoba i koja su nastala zbog drugih razloga ili su potaknuta drugim događajem, nadležno tijelo može odlučiti da se svako daljnje prekoračenje (ili više njih), iako nepovezano, ne može smatrati rijetkim.

Predvidljivost prekoračenja

Nadležno tijelo bi trebalo procijeniti bi li prekoračenje predstavljalo predvidljivi događaj da je institucija primijenila prikladne i učinkovite mjere upravljanja rizikom u skladu sa svojim obvezama na temelju članka 393. Uredbe (EU) br. 575/2013 i Smjernicama EBA-e o internom upravljanju.²

² Smjernice EBA- e o internom upravljanju EBA/GL/2021/05.

Nadležno tijelo također bi trebalo razmotriti je li institucija mogla biti u situaciji da predvidi prekoračenje primjenom dostupnih informacija.

U slučajevima kad nastanu istovjetna ili slična prekoračenja koja su počinile druge institucije, a koja bi se mogla pripisati istom razlogu, nadležno tijelo može zaključiti da je prekoračenje prouzročeno nepredvidljivim događajem.

Razlozi izvan kontrole institucije koji su doveli do nemogućnosti sprječavanja prekoračenja

Nadležno tijelo bi trebalo procijeniti je li prekoračenje uzrokovano razlozima koji su izvan kontrole institucije. To bi se moglo pretpostaviti barem u sljedećim slučajevima:

• a. neočekivanog i značajnog smanjenja regulatornog kapitala institucije, uključujući slučajeve uzrokovane događajima koji predstavljaju značajan operativan rizik, kao što su vanjska prijevara, prirodna katastrofa ili pandemija, koji nisu povezani s neučinkovitošću mehanizama unutarnje kontrole institucije;
• b. kada (potpuno ili djelomično) izuzeta izloženost više ne ispunjava uvjete za primjenu takvog izuzeća zbog odluke treće strane koju institucija nije mogla predvidjeti ili spriječiti;
• c. donošenja sudske presude ili upravne odluke koja dovodi do različitog tumačenja primjenjivog regulatornog okvira za velike izloženosti ako institucija nije imala dovoljno vremena za njezinu provedbu kako bi spriječila prekoračenje ograničenjâ iz članka 395. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;
• d. spajanja drugih ugovornih strana/klijenata ili stjecanja između drugih ugovornih strana/klijenata, ali samo u slučajevima kad institucija nije znala ili nije mogla predvidjeti to spajanje ili stjecanje kako bi spriječila prekoračenje.

Prekoračenje prouzročeno neodgovarajućom primjenom ili netočnim tumačenjem okvira za velike izloženosti općenito se ne bi trebalo smatrati razlogom izvan kontrole institucije.

Općenito, ako nadležno tijelo zaključi da prekoračenje ne ispunjava kriterije utvrđene u ovom odjeljku, nadležno tijelo ne bi trebalo dodijeliti rok dulji od tri mjeseca za ponovno usklađivanje s ograničenjima velike izloženosti.