Pokazatelji kapitala

Pokazateljima kapitala trebalo bi se utvrditi svako značajno stvarno i vjerojatno buduće pogoršanje količine i kvalitete kapitala u društvu koje trajno posluje, uključujući povećanje razine financijske poluge.

Prilikom odabira pokazatelja kapitala institucija bi trebala razmotriti načine za rješavanje pitanja koja proizlaze iz činjenice da sposobnost tih pokazatelja za omogućavanje pravodobne reakcije može biti manja nego za drugu vrstu pokazatelja te da određene opcije za obnavljanje kapitalne pozicije institucije mogu biti podložne duljim razdobljima izvršenja ili većoj osjetljivosti na tržišne i druge uvjete. To se posebno može postići uspostavljanjem anticipativnih projekcija, kojima bi se trebali uzeti u obzir značajni ugovorni rokovi dospijeća koji se odnose na instrumente kapitala.

Pokazatelji kapitala također bi trebali biti uključeni u postupak procjene adekvatnosti internog kapitala (ICAAP) institucije u skladu s člankom 73. Direktive 2013/36/EU.

Pragove za pokazatelje koji se temelje na regulatornim kapitalnim zahtjevima institucija bi trebala kalibrirati na odgovarajući način kako bi se osiguralo da institucija neće kršiti primjenjive kapitalne zahtjeve (uključujući minimalne kapitalne zahtjeve određene u članku 92. Uredbe (EU) 575/2013 i dodatne kapitalne zahtjeve koji se primjenjuju u skladu s člankom 104. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2013/36/EU).

U skladu s ciljem postupka oporavka te fleksibilnosti koju institucija uživa u smislu neovisnog djelovanja prilikom aktivacije pokazatelja, pokazatelji regulatornog kapitala trebali bi biti utvrđeni na razini višoj od razine pokazatelja koji će omogućiti nadzornu intervenciju.

Općenito, pokazatelji kapitala trebali bi biti kalibrirani na razini višoj od zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj kapitala. Ako institucija kalibrira svoje pokazatelje kapitala unutar zaštitnih slojeva, u svojem planu oporavka treba jasno pokazati da se njezine opcije oporavka mogu provoditi u situaciji u kojoj su zaštitni slojevi u potpunosti ili djelomično iskorišteni.

Pragovi za pokazatelje povezane sa zahtjevima utvrđenim u člancima 45.c i 45.d Direktive 2014/59/EU (minimalni zahtjevi za regulatorni kapital i prihvatljive obveze – MREL, engl. minimum requirement for own funds and eligible liabilities ) i člancima 92.a ili 92.b Uredbe (EU) br. 575/2013 (ukupna sposobnost pokrivanja gubitaka (engl. total loss-absorbing capacity , TLAC)), izraženi kao postotci ukupnog iznosa izloženosti riziku (engl. total risk exposure amount , TREA) i mjere ukupne izloženosti (engl. total exposure measure , TEM), trebali bi biti usklađeni s kalibracijom pokazatelja plana oporavka koji se odnose na regulatorni kapital te bi trebali biti utvrđeni na razini iznad razine koja omogućuje intervenciju sanacijskog tijela u skladu s člankom 16.a Direktive 2014/59/EU [kako je uvedena Direktivom (EU) 2019/879] i člankom 128. Direktive 2013/36/EU [kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2019/878]. Općenito govoreći, institucija bi trebala kalibrirati prag na razini iznad zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj kada se uzima u obzir uz i. minimalni zahtjev za ukupnu sposobnost pokrivanja gubitaka i ii. konačni MREL ili obvezujuće prijelazne ciljne razine MREL - a (ako se razlikuju) izražene kao postotci TREA - e. Institucija bi također trebala uzeti u obzir sve dodatne elemente koji se smatraju relevantnima prilikom utvrđivanja tih zahtjeva, uključujući zahtjev podređenosti, ako je to primjenjivo. Ako institucija odluči da će kalibrirati pokazatelje povezane s MREL - om i TLAC - om unutar zaštitnih slojeva, u svojem planu oporavka treba jasno pokazati da se njezine opcije oporavka mogu provoditi u situaciji u kojoj su zaštitni slojevi u potpunosti ili djelomično iskorišteni.

Prag pokazatelja treba odrediti uzimajući u obzir profil dospijeća prihvatljivih obveza i sposobnost institucije da ih obnavlja. Za grupe sa sanacijskom strategijom s višestrukim točkama pristupanja (engl. multiple point of entry , MPE), ako se bonitetna i sanacijska područja primjene razlikuju, institucija bi trebala kalibrirati pokazatelje MREL - a/TLAC - a na konsolidiranoj razini za svaki sanacijski subjekt/grupu.

Nadležno tijelo trebalo bi se prilikom procjene plana oporavka složiti s kalibracijom praga za MREL na temelju savjetovanja sa sanacijskim tijelom . Nakon što od institucije primi obavijest o aktivaciji pokazatelja MREL - a, nadležno tijelo trebalo bi obavijestiti sanacijsko tijelo i surađivati s njime s obzirom na važnost MREL - a za ciljeve sanacije u skladu s člankom 31. Direktive 2014/59/EU.