6.1. Testiranje otpornosti na stres

Institucije trebaju uključiti okolišne čimbenike u svoj okvir za testiranje otpornosti na stres, izrađen u skladu s EBA - inim Smjernicama za testiranje otpornosti institucija na stres.

U skladu s člankom 177. stavcima 2. i 2.a Uredbe (EU) br. 575/2013, institucije koje primjenjuju IRB pristup obvezne su redovito provoditi testiranja otpornosti na stres za kreditni rizik, kojima se uzimaju u obzir učinci ozbiljnih, ali mogućih scenarija recesije, i koja obuhvaćaju „pokretače ESG rizika, osobito pokretače fizičkog rizika i tranzicijskog rizika koji proizlaze iz klimatskih promjena” . Metodologija za provedbu testiranja otpornosti na stres u skladu s ovim člankom trebala bi biti usklađena, u mjeri u kojoj je to primjereno, s metodama navedenima u odjeljku 4.7.1. EBA- inih Smjernica za testiranje otpornosti institucija na stres i u ovom odjeljku.

Za potrebe testiranja otpornosti na stres, institucije bi trebale koristiti osnovni scenarij te skup nepovoljnih scenarija koji su definirani kao ozbiljni (tj. scenariji ekstremnog rizika), ali vjerojatni (tj. razumno mogući) scenariji.

Pri definiranju svojeg osnovnog scenarija institucije trebaju pretpostaviti nastavak postojećih uvjeta i trendova, uključujući očekivane trendove okolišnih rizika, bez pretpostavke ekstremnih šokova ili promjena politike. U osnovnom scenariju treba uzeti u obzir, ako je vjerojatno da će imati značajne učinke, politike koje su donesene ili će biti donesene tijekom razmatranog razdoblja.

U okviru nepovoljnih scenarija, institucije bi, među ostalim, trebale uzeti u obzir i okolišne šokove. Kada postoje šokovi različitog podrijetla, institucije trebaju detaljno analizirati posljedice takvih složenih rizika koji bi mogli pojačati učinke izvan okvira jednostavnog zbrajanja učinaka klimatskih, okolišnih i makroekonomskih scenarija razmatranih zasebno.

Pri uključivanju okolišnih varijabli u svoj postojeći okvir testiranja otpornosti na stres, institucije bi trebale provesti temeljitu analizu nedostataka svojih modela testiranja otpornosti na stres kako bi utvrdile područja u kojima je potrebno poboljšati postojeće sposobnosti modeliranja kako bi se na odgovarajući način uzeli u obzir okolišni rizici. Budući da ekonomske varijable ne obuhvaćaju prvenstveno okolišne rizike, institucije bi trebale razmotriti temeljitu reviziju svojih pristupa, umjesto višest rukih ad hoc prilagodbi.

Radi lakše integracije okolišnih varijabli, institucije bi možda trebale zasebno testirati nove pristupe ili module za okolišne rizike prije njihove potpune integracije. Tijekom faze testiranja, institucije bi trebale oprezno koristiti rezultate testiranja otpornosti na stres pri donošenju odluka.

Institucije bi trebale osigurati da s u obilježja industrijskog sektora i zemlje ili zemljopisnog područja na odgovarajući način uzeta u obzir u njihovim modelima testiranja otpornosti na stres. Pri razvoju novih modela ili povećanju razine detaljnosti postojećih modela, institucije bi trebale uvesti varijable osjetljive na okolišne rizike u vezi s identifikacijom kanala prijenosa navede nih u odjeljku 5.1.

Ako je to moguće i uzimajući u obzir njihovu procjenu značajnosti, institucije trebaju izravno primjenjivati ekološke šokove povezane s nepovoljnim scenarijima na razini izloženosti. Za rizike čija je značajnost uglavnom posljedica učinka koncentracije, institucije bi trebale primijeniti šokove na skupine drugih ugovornih strana sa sličnim profilom izloženosti okolišnim rizicima.

Institucije mogu primijeniti pretpostavku statičke bilance, ali se potiču da, u najvećoj mogućoj mjeri, obuhvate značajne promjene u sastavu svojih portfelja koje proizlaze iz odobrene strategije, ako se te promjene trebaju dogoditi tijekom razdoblja testiranja otpornosti na stres. Kao dopuna, institucije mogu primijeniti pristup potpune dinamičke bilance u skladu sa svojim praksama i potrebama.

Institucije bi trebale postupno dodavati okolišne čimbenike u svoje modele testiranja otpornosti na stres, počevši od modela kreditnog rizika, s ciljem postupnog obuhvaćanja učinaka okolišnih promjena na druge tradicionalne kategorije rizika, uključujući tržišni, operativni i likvidnosni rizik u svim relevantnim portfeljima, sektorima i zemljopisnim područjima.

Odstupajući od stavka 15. Smjernica EBA- e za testiranje otpornosti institucija na stres, institucije nisu obvezne obuhvaćati okolišne rizike u svojem povratnom testiranju otpornosti na stres. To mogu učiniti na dobrovoljnoj osnovi ako to smatraju korisnim.