4.2. Utvrđivanje područja na koja treba usmjeriti analizu poslovnog modela

U skladu s modelom angažmana koji je utvrđen u glavi 2., nadležna tijela trebala bi svoju analizu usmjeriti na najznačajnija područja procjene poslovnog modela institucije. Opseg i dubina analize poslovnog modela mogu se razlikovati ovisno o broju i vrsti nadzornih pregleda koji su već provedeni nad tom institucijom. Tom bi se procjenom nadležnim tijelima u svakom slučaju trebalo omogućiti da donesu mišljenje o općoj održivosti i provedivosti poslovnog modela institucije.

Nadležna tijela trebaju zauzeti stav o materijalnosti promjena u poslovnom modelu institucije u usporedbi s prethodnim nadzornim pregledom, kako bi odlučila o opsegu i dubini svoje procjene te o tome u kojoj mjeri se prethodna nadzorna procjena može koristiti kao polazna osnova za novu. Pri zauzimanju takvog stava nadležna tijela trebaju posebno razmotriti jesu li se dogodile relevantne promjene u sljedećim područjima institucije:

• a. prethodno priopćenom i procijenjenom strateškom planu;
• b. strukturi i sastavu bilance, uključujući promjene izvora dobiti i njihove koncentracije, rast imovine, promjene strukture obveza ili promjene relevantnih financijskih pokazatelja i pokazatelja rizika te uzeti u obzir rezultate praćenja pokazatelja iz glave 3.;
• c. upravljanju i poslovanju, uključujući preuzimanja, spajanja ili prodaje drugih subjekata, otvaranje ili napuštanje poslovnih linija ili geografskih tržišta, kao i promjene IT infrastrukture. Utvrđivanje najvažnijih poslovnih linija

Nadležna tijela trebaju provesti procjenu materijalnosti poslovnih linija institucije kako bi utvrdila ključna područja na koja se analiza poslovnog modela treba usredotočiti. Pri toj procjeni nadležna tijela trebala bi u obzir uzeti sljedeće:

• a. relevantnost poslovnih linija u smislu stvaranja dobiti/gubitaka, uključujući geografska područja, društva kćeri/podružnice i linije proizvoda koje su najznačajnije na temelju njihova doprinosa ukupnim prihodima/troškovima u računu dobiti i gubitka, riziku (npr. na temelju TREA-e ili drugih mjera rizika) i/ili organizacijskim/zakonskim prioritetima (npr. posebne obveze za banke javnog sektora u pogledu ponude posebnih proizvoda);
• b. prethodne nadzorne nalaze, uključujući one proizašle iz izravnih nadzora, kada ti nalazi mogu pružiti pokazatelje o poslovnim linijama koje zahtijevaju daljnju istragu, kao i nalaze i zapažanja iz izvješća unutarnjih ili vanjskih revizora – primjerice li je funkcija unutarnje revizije utvrdila specifična pitanja u vezi s održivosti ili isplativosti određenih poslovnih linija;
• c. rezultate tematskih nadzornih provjera – je li analiza provedena na razini sektora otkrila zajedničke temeljne probleme zbog kojih je potrebna dodatna analiza institucije;
• d. važnost za strateške planove – postoje li poslovne linije koje institucija želi značajno razvijati ili smanjivati;
• e. usporedbe s usporedivim institucijama – je li u usporedbi s usporedivim institucijama poslovna linija ostvarila netipičan rezultat (odskače li od grupe usporedivih institucija), ako su te informacije dostupne nadležnim tijelima. Kako bi utvrdila relevantne usporedive institucije za potrebe analize poslovnog modela, nadležna tijela trebaju razmotriti konkurentne linije proizvoda/poslovanja usmjerene na isti izvor dobiti/klijenata, regulatorne režime i geopolitičke rizike u pogledu lokacije poslovanja, kao i druge čimbenike primjerene sektoru u kojem institucija posluje.