6.1. Opća razmatranja

Nadležna tijela trebaju procijeniti i ocijeniti rizike za kapital koji su utvrđeni kao značajni za instituciju.

Svrha je ove glave pružiti zajedničke metodologije koje je potrebno uzeti u obzir pri procjeni pojedinačnih rizika, upravljanja rizicima i kontrola rizika. Namjera nije dati sveobuhvatan pregled i nadležna tijela imaju slobodu u obzir uzeti i dodatne kriterije koje mogu smatrati relevantnima na temelju vlastitog iskustva i posebnih obilježja institucije.

U ovoj glavi nadležnim se tijelima daju smjernice za procjenu i ocjenjivanje sljedećih rizika za kapital:

• a. kreditni rizik i rizik druge ugovorne strane;
• b. tržišni rizik;
• c. operativni rizik;
• d. kamatni rizik koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje (IRRBB).

U ovoj je glavi utvrđen i niz potkategorija unutar svake gore navedene kategorije rizika, koje je potrebno uzeti u obzir pri procjeni rizika za kapital. Ovisno o značajnosti bilo koje od tih potkategorija za određenu instituciju, moguće ih je procijeniti i ocijeniti pojedinačno. Prilozi I.

• – IV. sadrže neisključive popise potkategorija za kreditni rizik, tržišni rizik, operativni rizik i IRRBB koje nadležna tijela trebaju uzeti u obzir, kada je to primjenjivo.

Odluka o značajnosti ovisi o prosudbi nadzornih tijela. Međutim, za valutno inducirani kreditni rizik, s obzirom na Preporuku ESRB-a o kreditiranju u stranim valutama²⁷ , značajnost bi se trebala utvrditi uzimajući u obzir sljedeći prag: krediti nezaštićenim dužnicima nominirani u stranoj valuti čine najmanje 10 % ukupnog kreditnog portfelja neke institucije (ukupni krediti nefinancijskim poduzećima i stanovništvu) kada taj sveukupni kreditni portfelj čini najmanje 25 % ukupne imovine institucije.

²⁷ Preporuka Europskog odbora za sistemske rizike od 21. rujna 2011. o kreditiranju u stranim valutama (ESRB/2011/1) (SL C 342, 22.11.2011., str. 1.).

Nadležna tijela trebaju procijeniti i druge rizike koji nisu prethodno navedeni, ali su za određenu instituciju utvrđeni kao značajni (npr. mirovinski rizik, strateški i poslovni rizik, rizik od pružanja financijske potpore (eng. step-in risk), koncentracija unutar rizika i koncentracija između rizika). U postupku utvrđivanja mogu pomoći sljedeće točke:

• a. pokretači TREA-e;
• b. rizici u okviru ICAAP-a institucije;
• c. rizici koji proizlaze iz poslovnog modela institucije (uključujući one koje su utvrdile druge institucije sa sličnim poslovnim modelom);
• d. informacije koje proizlaze iz praćenja ključnih pokazatelja;
• e. nalazi i opažanja iz izvješća unutarnjih ili vanjskih revizora;
• f. preporuke i smjernice koje je objavila EBA, kao i upozorenja i preporuke koje su izdala makrobonitetna tijela ili ESRB.

Nadležna tijela također bi trebala uzeti u obzir prethodno navedene elemente pri planiranju intenziteta svojih nadzornih aktivnosti u pogledu procjene konkretnog rizika.

Kad je riječ o kreditnom, tržišnom i operativnom riziku, nadležna tijela trebaju, među ostalim, ocijeniti usklađenost institucije s pravnim aktima koji su zasebno objavljeni na mrežnom mjestu EBA-e kako je navedeno u točki 12. Međutim, ovim se smjernicama proširuje područje primjene procjene u odnosu na te minimalne zahtjeve kako bi se nadležnim tijelima omogućio sveobuhvatan pregled rizika za kapital.

Pri procjeni rizika za kapital nadležna tijela trebaju razmotriti i mogući utjecaj rizika troška izvora financiranja u skladu s metodologijom iz glave 8. i odlučiti o nužnosti poduzimanja mjera za smanjenje tog rizika.

U provedbi metodologija navedenih u ovoj glavi nadležna tijela trebaju utvrditi relevantne kvantitativne pokazatelje i druge parametre, koji bi se mogli upotrijebiti i za praćenje ključnih pokazatelja, kako je navedeno u glavi 3 te, kad je prikladno, trebaju uzeti u obzir i interne mjere za upravljanje rizicima institucija.

Za svaki značajni rizik nadležna tijela trebaju procijeniti i u ocjeni rizika uzeti u obzir:

• a. inherentni rizik (izloženosti riziku);
• b. kvalitetu i učinkovitost upravljanja rizicima i kontrola rizika.

Tijek procjene prikazan je na slici 2.

Slika 2 Tijek procjene rizika za kapital

Pri provedbi procjena nadležna tijela trebaju upotrebljavati dostupne izvore informacija, uključujući regulatorno izvještavanje, interne pokazatelje i izvješća institucije (npr. izvješće unutarnje revizije, izvješća o upravljanju rizicima, informacije iz ICAAP-a), izvješća o izravnom nadzoru i vanjska izvješća (npr. informacije koje institucija dostavlja investitorima, izvješća agencija za kreditni rejting). U skladu s člankom 104. stavkom 2. drugim podstavkom CRD-a nadležna tijela trebaju primijeniti ad hoc izvještavanje ako je to strogo potrebno i razmjerno za obavljanje njihovih nadzornih zadaća i ako informacije nisu udvostručene ili na drugi način dostupne. Iako bi procjena trebala biti specifična za pojedinu instituciju, trebalo bi razmotriti usporedbu s usporedivim institucijama kako bi se utvrdila moguća izloženost rizicima za kapital. Za takve potrebe usporedive institucije trebalo bi utvrditi na osnovi pojedinačnog rizika i one se mogu razlikovati od onih utvrđenih za potrebe analize poslovnog modela ili drugih analiza.

Pri procjeni rizika za kapital nadležna tijela isto tako trebaju procijeniti točnost i razboritost izračuna minimalnih kapitalnih zahtjeva kako bi utvrdila okolnosti u kojima se izračunima minimalnog regulatornog kapitala može podcijeniti stvarna razina rizika. Ta procjena činila bi temelj za određivanje zahtjeva u sklopu drugog stupa na način predviđen odjeljkom 7.2.3.

Rezultat procjene svakog značajnog rizika trebao bi se uključiti u sažetak nalaza u kojem su objašnjeni glavni pokretači rizika te u ocjeni rizika, kao što je navedeno u odjeljcima u nastavku.