6.2. Procjena kreditnog rizika i rizika druge ugovorne strane

Pri procjeni okvira upravljanja kreditnim rizikom nadležna tijela trebaju procijeniti usklađenost institucije s pravnim aktima koji su zasebno objavljeni na mrežnom mjestu EBA-e kako je navedeno u točki 12.

Nadležna tijela trebaju procijeniti kreditni rizik koji proizlazi iz svih izloženosti u knjizi pozicija kojima se ne trguje (uključujući izvanbilančne stavke). Trebaju procijeniti i kreditni rizik druge ugovorne strane i rizik namire koji bi mogli biti obuhvaćeni i knjigom pozicija kojima se ne trguje i knjigom trgovanja. Kako bi provela takvu procjenu nadležna tijela trebaju razmotriti sve elemente kojima se određuju mogući kreditni gubitci, a posebno:

• a. vjerojatnost nastanka kreditnog događaja (odnosno nastanka statusa neispunjavanja obveza) ili povezanih kreditnih događaja, koji se uglavnom tiču dužnika i njihove sposobnosti otplate relevantnih obveza;
• b. veličinu izloženosti koje podliježu kreditnom riziku;
• c. stopu naplate za kreditne izloženosti u slučaju da dužnici ne ispune svoje obveze.

Nadležna tijela trebala bi uzeti u obzir mogućnost da s vremenom može doći do pogoršanja i degradacije tih elemenata u usporedbi s očekivanim ishodom.

Nadležna tijela trebaju procijeniti utjecaj ESG rizika na inherentni kreditni rizik, kao i adekvatnost kontrola kreditnog rizika povezanih s ESG rizicima, dajući prednost okolišnim rizicima. Nadležna tijela naročito bi trebala uzeti u obzir rizik okolišne tranzicije i fizičke rizike pri provedbi procjene rizika kreditne koncentracije i rizika ulaganja u nekretnine, kao i pri procjeni kreditnog rizika u određenim portfeljima ili klasama izloženosti koje se smatraju značajno izloženima okolišnim rizicima.

Osim toga, nadležna tijela trebaju obratiti pozornost i na razmatranje rizika od pranja novca i financiranja terorizma u kontekstu postupka odobravanja kredita, uključujući pitanje ima li institucija uspostavljene sustave i kontrole kako bi osigurala da sredstva koja se upotrebljavaju za otplatu kredita potječu iz legitimnih izvora.

6.2.2. Procjena inherentnog kreditnog rizika

Utvrđivanje značajnih izvora kreditnog rizika

Nadležna tijela trebaju procijeniti kreditni rizik iz trenutačne i anticipativne perspektive tako da integriraju analizu kreditnog rizika trenutačnog portfelja s procjenom strategije kreditnog rizika institucije, sklonosti preuzimanju rizika i granica rizika (moguće kao dio šire procjene strategije koja se provodi u okviru analize poslovnog modela). Nadležna tijela trebaju razmotriti i kako bi očekivana makroekonomska kretanja, kao i makroekonomska kretanja u stresnim uvjetima, mogla utjecati na te elemente.

Kako bi procijenila inherentni kreditni rizik institucije, nadležna tijela trebaju prvo utvrditi njezinu izloženost kreditnom riziku. Kako bi se to postiglo i osiguralo dosljedno utvrđivanje izvora kreditnog rizika kojem institucija jest ili bi mogla biti izložena, trebaju razmotriti sljedeće izvore informacija:

• a. obrasce za regulatorno izvještavanje, kao što su COREP i FINREP, uzimajući u obzir relevantne regulatorne klase izloženosti na temelju pristupa institucije kapitalnim zahtjevima (tj. standardizirani ili IRB);
• b. uvide dobivene procjenom drugih elemenata SREP-a (kao što je analiza poslovnog modela) i iz prethodnih nadzornih aktivnosti;
• c. usporedbe položaja institucije s usporedivim institucijama, ako su dostupne. Konkretno, kad je riječ o institucijama koje primjenjuju pristup zasnovan na internim rejting sustavima, nadležna tijela trebala bi razmotriti rezultat nadzornog ocjenjivanja u odnosu na referentne vrijednosti provedenog u skladu s člankom 78. Direktive 2013/36/EU.

Nadležna tijela trebala bi usmjeriti svoju procjenu prvenstveno na najznačajnije utvrđene izvore kreditnog rizika, ocjenjujući njihovu materijalnost za instituciju iz bonitetne perspektive. Kako bi provela tu procjenu, trebala bi razmotriti sljedeće elemente:

• a. strategiju kreditnog rizika i sklonost preuzimanju kreditnog rizika te relevantne limite;
• b. iznos vrijednosti izloženosti za razmatrani portfelj, u usporedbi s ukupnom vrijednošću izloženosti kreditnih izloženosti, uključujući njegov rast tijekom vremena;
• c. iznos kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik za razmatrani portfelj u usporedbi s ukupnim kapitalnim zahtjevom, uključujući njegov rast tijekom vremena;
• d. prema potrebi, interni kapital koji je institucija dodijelila za kreditni rizik za razmatrani portfelj u usporedbi s ukupnim internim kapitalom;
• e. sastav i kvalitetu bilančnih i izvanbilančnih stavki institucije koje su povezane s kreditima u prihodujućem (uključujući restrukturiranu izloženost) i neprihodujućem portfelju, uključujući razinu umanjenja vrijednosti i otpisa i njihovu promjenu tijekom vremena, kao i stope statusa neispunjavanja obveza u kreditnom portfelju i njihovu promjenu tijekom vremena.

Nadležna tijela trebaju procijeniti značajnost rizika u odnosu na trenutačni portfelj, kao i iz povijesne i anticipativne perspektive (prethodne promjene tih brojki i prognoza, gdje su dostupne).

Kao dodatni izvor informacija za procjenu značajnosti, nadležna tijela bi – gdje je to dostupno i prikladno – trebala uzeti u obzir interne parametre kreditnog rizika koje koristi institucija. To uključuje procjenu njihove adekvatnosti u točnom kvantificiranju izloženosti kreditnom riziku u različitim portfeljima, s posebnim naglaskom na dokaze iz godišnjeg izvještaja koji izrađuje funkcija za validaciju institucije, a osobito na rezultate retroaktivnog testiranja – odnosno usporedbu procijenjenih parametara s opaženim ishodima kako ih provodi institucija. Nadležna tijela trebala bi staviti naglasak na portfelje u kojima su procijenjeni parametri podcijenili opažene ishode.

Nadležna tijela trebala bi u obzir uzeti rezultate testiranja otpornosti na stres koje provodi institucija kako bi utvrdila bilo koje prethodno neutvrđene izvore kreditnog rizika, kao što su oni koji nastaju iz promjena u kvaliteti kredita, koncentracijama kredita, vrijednosti kolaterala i kreditnoj izloženosti tijekom razdoblja stresnih uvjeta.

Na temelju procjene značajnosti provedene u prethodnim stavcima, kao i veličine i složenosti kreditnog rizika i kreditnog portfelja institucije, nadležna tijela trebaju odabrati odgovarajuću razinu pojedinosti za procjenu.

Priroda, veličina i struktura kreditnog portfelja institucije (bilančnih i izvanbilančnih stavki koje su povezane s kreditima)

Nadležna tijela trebaju procijeniti vrstu kreditnih izloženosti (tj. vrste dužnika i izloženosti) i analizirati strukturu kreditnog portfelja institucije. Pri provedbi te procjene nadležna tijela trebaju razmotriti i način na koji vrsta izloženosti kreditnom riziku može utjecati na veličinu izloženosti (npr. kreditne linije / neiskorišteni iznosi po obvezujućoj kreditnoj liniji dužnika, nominacija u stranoj valuti) uzimajući pritom u obzir pravnu sposobnost institucije da jednostrano otkaže neiskorištene iznose odobrenih obvezujućih kreditnih linija.

Kako bi procijenila vrstu kreditnog rizika, nadležna tijela trebaju razmotriti barem sljedeće potkategorije kreditnog rizika provođenjem detaljnije procjene onih potkategorija koje se smatraju najrelevantnijima za instituciju²⁸ :

• a. rizik kreditne koncentracije;
• b. kreditni rizik druge ugovorne strane i rizik namire i isporuke;
• c. rizik države;
• d. kreditni rizik sekuritizacije;
• e. valutno inducirani kreditni rizik;
• f. rizik ulaganja u nekretnine;
• g. rizik vlasničkih instrumenata u knjizi banke;
• h. razrjeđivački rizik;
• i. rizik modela za modele koje su odobrila regulatorna tijela.

²⁸ Vidjeti Prilog I. za neisključiv pregled potkategorija kreditnog rizika i dodatne pojedinosti o njihovoj procjeni.

Ako se izloženosti specijaliziranom kreditiranju smatraju značajnima, nadležna tijela trebala bi procijeniti takve izloženosti zasebno od drugih aktivnosti kreditiranja jer je rizik takvih izloženosti povezan s profitabilnošću imovine ili projekta koji se financira (npr. poslovne nekretnine, energetska postrojenja, brodarstvo, roba itd.), a ne s dužnikom (najčešće je riječ o subjektu posebne namjene). Tijekom te procjene nadležna bi tijela trebala razmotriti sljedeće:

• a. profitabilnost projekata i konzervativnost temeljnih pretpostavki poslovnih planova (uključujući kreditni rizik glavnih klijenata);
• b. utjecaj izmjena propisa, posebno za sektore koji se subvencioniraju, na buduće novčane tokove;
• c. utjecaj nestalne tržišne potražnje, kada je to relevantno, i postojanje tržišta za moguću buduću prodaju financiranog objekta;
• d. postojanje sindikata ili drugih zajmodavaca koji dijele kreditni rizik;
• e. bilo koji oblik jamstva sponzora;
• f. potencijalno povećanje koncentracijskog rizika koje ove aktivnosti mogu podrazumijevati.

Kvaliteta kreditnog portfelja

Pri procjeni kvalitete kreditnog portfelja nadležna tijela trebala bi posebno obratiti pozornost na primjerenost klasifikacije kreditnih izloženosti i procijeniti utjecaj moguće pogrešne klasifikacije na odgodu izdvajanja rezervacija i priznavanje gubitaka od strane institucije.

Nadležna tijela trebala bi provesti analizu kako bi razlikovala kategorije prihodujućih, neprihodujućih i restrukturiranih izloženosti, uzimajući u obzir broj dužnika i relevantne iznose/količine. Kako bi utvrdila ukupni kreditni rizik institucije, nadležna tijela trebaju procijeniti ukupnu kreditnu kvalitetu na razini portfelja i različite razrede kvalitete unutar svake od prethodno navedenih kategorija. U okviru te procjene nadležna tijela trebala bi analizirati rizik od nastanka statusa neispunjavanja obveza i migracijski rizik prema kategorijama izloženosti, uzimajući u obzir trendove u kreditnoj kvaliteti tijekom vremena, te bi trebala razmotriti je li stvarna kvaliteta kreditnog portfelja u skladu s iskazanom sklonošću preuzimanju rizika kao i utvrditi razloge za bilo kakva odstupanja.

To bi trebalo dovesti do ukupne procjene kreditnog ciklusa institucije od početka do kraja, od odobravanja izloženosti kroz praćenje svake kategorije izloženosti i upravljanje njome. Pri provedbi tih analiza nadležna tijela trebala bi, prema potrebi i u skladu s mogućnostima, provesti analizu usporedivih institucija i referentnih portfelja (tj. portfelja dužnika koji su zajednički grupi institucija). Tu analizu treba provesti uzimajući u obzir:

• a. pokazatelje kvalitete imovine, povijesne trendove i stope rasta po vrstama dužnika, sektorima i proizvodima, distribuciju dužnika po kreditnim razredima, povijesne stope migracije između kreditnih razreda, stope kašnjenja u plaćanju i stope statusa neispunjavanja obveza u različitim razdobljima;
• b. postotak neprihodujućih izloženosti i pokrivenost po portfelju, sektoru, zemljopisnom području i promjenama tijekom vremena, uzimajući u obzir i relevantne priljeve/odljeve iz svakog relevantnog portfelja, raspodjelu izloženosti po kategorijama neprihodujućih izloženosti (tj. dospjele, sumnjive), razinu umanjenja vrijednosti i otpisa i njihovu promjenu tijekom vremena za svaki relevantni čimbenik, povijesne stope naplate i trajanje postupka naplate, oduzetu imovinu i promjene tijekom vremena, kao i vrijeme od klasifikacije izloženosti kao neprihodujućih.

Nadležna tijela trebaju procijeniti je li razina rezervacija za kreditne gubitke i prilagodbe kreditnom vrednovanju primjerena kvaliteti izloženosti te, gdje je to relevantno, razini kolaterala, a osobito treba utvrditi je li razina rezervacija za kreditne gubitke u skladu s razinom rizika u različitim portfeljima tijekom vremena i u odnosu na relevantne usporedive institucije, kao i relevantna makroekonomska kretanja, te odražavaju li prilagodbe kreditnom vrednovanju na tržišne vrijednosti izvedenica kreditnu sposobnost relevantnih drugih ugovornih strana. Kada to ocijene potrebnim, nadležna tijela trebaju provesti izravan nadzor ili druge primjerene nadzorne aktivnosti kako bi procijenila adekvatnost razine rezervacija za kreditne gubitke i pokriće rizika, na primjer procjenom uzorka kredita. Pri provođenju takve procjene nadležna tijela također bi trebala uzeti u obzir sve nalaze unutarnjih i vanjskih revizora, ako su dostupni.

Pri procjeni inherentnog kreditnog rizika određene institucije nadležna tijela trebala bi u obzir uzeti rezultate testiranja otpornosti na stres koje provodi institucija kako bi utvrdila bilo koje prethodno neutvrđene izvore kreditnog rizika, kao što su oni koji nastaju iz promjena u kvaliteti kredita, koncentracijama kredita, vrijednosti kolaterala i kreditnoj izloženosti tijekom razdoblja stresnih uvjeta.

Razina i kvaliteta okvira za ublažavanje kreditnog rizika

Nadležna tijela također trebaju razmotriti razinu i kvalitetu jamstava (uključujući kreditne izvedenice) i raspoloživog kolaterala kojima bi se smanjili kreditni gubitci u slučaju nastanka kreditnih događaja, uključujući one koji nisu prihvaćeni kao priznate tehnike smanjenja kreditnog rizika za izračun regulatornog kapitala. Pri provedbi te procjene nadležna bi tijela trebala razmotriti sljedeće:

• a. pokriće kolateralom i jamstvima po portfelju, vrsti dužnika, rejtingu, sektoru i drugim relevantnim aspektima;
• b. vrijednosti kolaterala za prihodujuće i neprihodujuće izloženosti;
• c. povijesne pokazatelje naplate prema vrsti i iznosu kolaterala i jamstava;

Nadležna tijela također bi trebala procijeniti značajnost rezidualnog rizika (kako je navedeno u članku 80. Direktive 2013/36/EU), a osobito adekvatnost i provedivost ugovora o kolateralu i jamstava, rokove i mogućnost realizacije kolaterala i izvršenja jamstava u skladu s nacionalnim pravnim okvirom, likvidnost i volatilnost vrijednosti imovine koja služi kao kolateral te vrijednosti kolaterala koja se može realizirati na temelju bilo kojih prisilnih mjera naplate po kreditu. Nadležna tijela također trebaju procijeniti koncentraciju davatelja jamstava i kolaterala, kao i povezanost s kreditnom sposobnošću dužnika (tj. povratni rizik) i mogući utjecaj s obzirom na učinkovitosti zaštite.

ESG čimbenici

Pri procjeni učinka ESG rizika i okolišnih rizika, posebno na inherentni kreditni rizik, nadležna tijela trebaju nastojati uzeti u obzir posebne značajke tih rizika, kao što su njihova anticipativna priroda i različiti učinci u različitim vremenskim razdobljima, prepoznajući nesigurnosti povezane s dugoročnim projekcijama, istodobno razvijajući svoju sposobnost da u svojoj procjeni uzmu u obzir te značajke.

6.2.3. Procjena okvira upravljanja kreditnim rizikom i kontrole kreditnog rizika

Kako bi u potpunosti razumjela profil kreditnog rizika institucije, nadležna tijela trebaju preispitati okvir upravljanja kreditnim rizikom i kontrole kreditnog rizika te njegovu adekvatnost u odnosu na izloženosti inherentnom kreditnom riziku. Pri toj procjeni nadležna tijela trebaju se osloniti i na ishod koji proizlazi iz procjene drugih elemenata SREP-a (kao što su analiza poslovnog modela i područja upravljanja). Kad je riječ o institucijama koje podliježu primjeni strategija za (smanjenje) neprihodujućih izloženosti i povezanih smjernica u pogledu upravljanja i operativnih smjernica, nadležna tijela trebaju procijeniti i ispunjavaju li institucije posebne zahtjeve navedene u relevantnim Smjernicama EBA-e za takve strategije i njihovu operacionalizaciju, uključujući u pogledu ispunjavanja obveza povezanih sa zaštitom potrošača.

Strategija kreditnog rizika i sklonost preuzimanju kreditnog rizika

Nadležna tijela trebaju procijeniti ima li institucija pouzdanu, jasno formuliranu i dokumentiranu sklonost preuzimanju kreditnog rizika, strategiju kreditnog rizika i limite povezane s kreditnim rizikom koje je odobrilo upravljačko tijelo. Pri toj procjeni nadležna tijela trebaju, među ostalim, uzeti u obzir ulogu upravljačkog tijela u određivanju, odobravanju i preispitivanju strategije i sklonosti preuzimanju kreditnog rizika, pravilne provedbe te strategije od strane višeg rukovodstva, kao i njezinu primjerenost za instituciju s obzirom na njezin poslovni model, ukupnu sklonost preuzimanju rizika, postojeće i buduće tržišno okruženje i financijsko stanje.

Organizacijski okvir i okvir interne kontrole

Nadležna tijela trebaju procijeniti ima li institucija primjeren organizacijski okvir i mehanizme upravljanja kako bi omogućila učinkovito preuzimanje kreditnog rizika, upravljanje njime, njegovo mjerenje i kontrolu, uz dostatne (kvantitativne i kvalitativne) ljudske i tehničke resurse za provedbu potrebnih zadataka. Posebno trebaju procijeniti razumiju li upravljačko tijelo i više rukovodstvo institucije pretpostavke na kojima se temelji sustav mjerenja kreditnog rizika. Za ovu procjenu nadležna tijela trebaju uzeti u obzir adekvatnost linija odgovornosti, kao i vještine i iskustvo osoblja za obavljanje njihovih zadataka pri preuzimanju, mjerenju, praćenju i izvještavanju o kreditnom riziku, uključujući upravljanje neprihodujućim izloženostima, a osobito oporavak neprihodujućih izloženosti, te naposljetku postojanje jasne razdvojenosti između onih koji preuzimaju rizik i onih koji njime upravljaju.

Nadležna tijela trebaju procijeniti ima li institucija odgovarajuće politike i postupke za odobravanje kredita, utvrđivanje, mjerenje kreditnog rizika, izvještavanje o kreditnom riziku i kontrolu kreditnog rizika te jesu li oni u skladu sa strategijom kreditnog rizika institucije i obuhvaćaju li sva glavna poslovanja i postupke. To uključuje procjenu jesu li te politike jasno formalizirane, komunicirane i dosljedno primjenjivane unutar institucije i bankarske skupine kojoj ona pripada. Za ovu procjenu nadležna tijela trebaju uzeti u obzir odobrava li upravljačko tijelo te politike te raspravlja li redovito o njima i pregledava ih u skladu sa strategijama upravljanja rizicima, kao i je li više rukovodstvo odgovorno za izradu i provedbu politika i postupaka, kako ih je definiralo upravljačko tijelo.

Nadležna bi tijela trebala procijeniti ima li institucija primjeren okvir za utvrđivanje, razumijevanje, mjerenje, praćenje i izvještavanje o kreditnom riziku, u skladu sa veličinom i složenošću institucije. U tom pogledu nadležna tijela trebaju razmotriti ima li institucija odgovarajuću podatkovnu infrastrukturu i jesu li analitičke tehnike primjerene kako bi se instituciji omogućilo da na odgovarajući način upravlja svojim kreditnim rizikom te da ispuni zahtjeve nadzornog izvještavanja te da otkrije, mjeri i redovito prati kreditni rizik svojstven svim bilančnim i izvanbilančnim aktivnostima (prema potrebi na razini grupe).

Nadležna tijela trebaju procijeniti razumiju li upravljačko tijelo i više rukovodstvo institucije temeljne pretpostavke sustava mjerenja kreditnog rizika i jesu li svjesni stupnja rizika relevantnog modela. Trebaju procijeniti je li institucija provela testiranje otpornosti na stres kako bi razumjela utjecaj nepovoljnih događaja na svoje izloženosti kreditnom riziku i na adekvatnost svojih rezervacija za kreditni rizik, uzimajući u obzir učestalost testiranja otpornosti na stres, utvrđene relevantne čimbenike rizika, pretpostavke na kojima se temelji stresni scenarij i internu upotrebu rezultata testiranja otpornosti na stres za planiranje kapitala i strategije kreditnog rizika.

Nadležna tijela trebaju procijeniti je li institucija definirala i primijenila kontinuirano i učinkovito praćenje izloženosti kreditnom riziku (uključujući kreditnu koncentraciju) u cijeloj instituciji, među ostalim putem posebnih pokazatelja i relevantnih okidača kako bi omogućila učinkovite znakove ranog upozorenja. Nadležna tijela trebaju procijeniti je li institucija uvela redovito izvješćivanje upravljačkog tijela, višeg rukovodstva i relevantnih osoba koje upravljaju kreditnim rizikom o izloženostima kreditnom riziku kao i o rezultatima testiranja otpornosti na stres.

Nadležna tijela trebaju procijeniti je li institucija uspostavila snažan i sveobuhvatan okvir interne kontrole kao i dobre zaštitne mjere za smanjenje kreditnog rizika u skladu sa svojom strategijom za kreditni rizik i sklonošću preuzimanja kreditnog rizika. Pri toj procjeni nadležna tijela trebaju posebno obratiti pozornost na odgovarajući opseg koji su pokrile kontrolne funkcije institucije (uključujući sve konsolidirane subjekte, geografske lokacije i kreditne aktivnosti), na postojanje operativnih ograničenja i drugih praksi usmjerenih na održavanje izloženosti kreditnom riziku unutar razina prihvatljivih instituciji u skladu s njezinom sklonošću preuzimanju rizika i ograničenjima. U tu svrhu nadležna tijela trebaju obratiti posebnu pozornost na to ima li institucija odgovarajuće interne kontrole i prakse kako bi se osiguralo da se kršenja (ili iznimke od) politika, postupaka i ograničenja pravodobno prijavljuju odgovarajućoj razini upravljanja radi poduzimanja mjera, uključujući provjere za otkrivanje, procjenu i upravljanje rizicima od pranja novca i financiranja terorizma kojima je institucija izložena kao posljedica aktivnosti odobravanja kredita.

Pri provođenju ove procjene nadležna tijela trebaju razmotriti je li sustav limita primjeren složenosti institucije i njezinoj sposobnosti mjerenja i upravljanja kreditnim rizikom. To uključuje procjenu toga jesu li utvrđeni limiti apsolutni ili može doći do njihova prekoračenja. U potonjem slučaju politike institucije trebale bi sadržavati jasan opis vremenskih razdoblja i posebnih okolnosti u kojima je moguće prekoračiti takve limite. Nadalje, nadležna tijela trebala bi procijeniti primjerenost postupaka koji su uspostavljeni kako bi se upravitelje kredita informiralo o njihovim ograničenjima, kao i o tome podliježu li takva ograničenja redovitom preispitivanju i ažuriranjima (npr. kako bi ostala usklađena s promjenama strategije).

Nadležna tijela također trebaju procijeniti funkcionalnost funkcije unutarnje revizije u smislu prikladnosti, opsega i učestalosti unutarnjih revizija okvira upravljanja kreditnim rizikom. Ove revizije trebaju obuhvatiti pregled glavnih elemenata okvira upravljanja kreditnim rizikom, mjerenja i kontrola unutar institucije te usklađenost internih politika i postupaka s relevantnim vanjskim propisima, kao i sva odstupanja od njih.

Za institucije koje primjenjuju pristup zasnovan na internim rejting sustavima za utvrđivanje minimalnih kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik, nadležna tijela također bi trebala procijeniti je li interni postupak validacije pouzdan i učinkovit u preispitivanju pretpostavki modela i u otkrivanju svih potencijalnih nedostataka u sustavu upravljanja kreditnim rizikom. Ta bi se procjena trebala temeljiti – ako je dostupno – na informacijama koje proizlaze iz već provedenih nadzornih aktivnosti povezanih s internim modelima (kao što su izravni nadzori) i uzimajući u obzir nadzorne prakse opisane u EBA-inu Priručniku o nadzoru za validaciju internih sustava temeljenih na rejtingu²⁹ .

6.2.4. Sažetak nalaza, ocjena i nadzorne mjere

²⁹ EBA/REP/2023/29.

Nakon provedbe prethodno opisane procjene nadležna tijela trebaju donijeti mišljenje o kreditnom riziku i riziku druge ugovorne strane institucije. Mišljenje bi se trebalo odraziti u sažetku nalaza i poduprijeti ocjenom rizika utemeljenom na razmatranjima navedenima u Tablici 6. Ako na temelju značajnosti određenih potkategorija rizika nadležno tijelo odluči te potkategorije procijeniti i ocijeniti na pojedinačnoj osnovi, potrebno je analogijom primijeniti razmatranja iz ove tablice u mjeri u kojoj je to moguće.

Tablica 6. Razmatranja nadzornih tijela za dodjelu ocjene kreditnog rizika i rizika druge ugovorne strane

U tablici u nastavku prikazan je neisključiv popis nadzornih mjera koje nadležna tijela mogu poduzeti u slučaju utvrđenih nedostataka u okviru upravljanja kreditnim rizikom institucije i rizikom druge ugovorne strane. Nadležna tijela trebaju odlučiti o vrsti mjere na temelju njezine učinkovitosti u odnosu na određeni utvrđeni nedostatak. Nadležna tijela mogu primijeniti dodatne nadzorne mjere (uključujući kvantitativne mjere u skladu s člankom 104. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2013/36/EU) ili njihovu kombinaciju ako se to smatra prikladnijim za otklanjanje utvrđenih nedostataka.

Tablica 7. Potencijalne i neisključive nadzorne mjere za kreditni rizik i rizik druge ugovorne strane Potencijalne nadzorne mjere za nadležna tijela u skladu s člankom 104. stavkom 1. točkama (b), (d), (e), (f), (j), (l), (m) i (n) Direktive 2013/36/EU – Nadležna tijela mogu zahtijevati od institucije da: A. aktivnije uključi upravljačko tijelo ili njegove odbore u relevantne kreditne odluke; B. unaprijedi sustave za mjerenje kreditnog rizika; C. poboljša kontrole kreditnih postupaka, uključujući odobravanje kredita, praćenje i naplatu; D. unaprijedi upravljanje kolateralom, procjenu i praćenje kolaterala; E. poveća kvalitetu i učestalost izvještavanja o kreditnom riziku za upravljačko tijelo i više rukovodstvo; F. primijeni specifičnu politiku rezerviranja i, ako to dopuštaju računovodstvena pravila i propisi, poveća ispravke vrijednosti i rezervacije; G. prilagodi interne parametre rizika i/ili pondere rizika koji se upotrebljavaju za izračunavanje iznosa izloženosti riziku za određene proizvode, sektore ili vrste dužnika; H. primijeni veće korektivne faktore na vrijednost kolaterala; I. smanji velike izloženosti ili druge izvore rizika kreditne koncentracije; J. postroži kriterije za odobravanje kredita za sve ili neke kategorije proizvoda ili dužnika; Potencijalne nadzorne mjere za nadležna tijela u skladu s člankom 104. stavkom 1. točkama (b), (d), (e), (f), (j), (l), (m) i (n) Direktive 2013/36/EU – Nadležna tijela mogu zahtijevati od institucije da: K. smanji svoju izloženost ili pribavi zaštitu za određene vrste instrumenata (npr. hipoteke, financiranje izvoza, poslovne nekretnine, sekuritizacije itd.), kategorije dužnika, sektore, države itd.; L. primijeni odgovarajuću strategiju za smanjenje iznosa ili udjela neprihodujućih izloženosti; M. poboljša upravljanje kreditnim rizicima povezanima s ESG rizicima, posebno okolišnim rizicima, koji se mogu temeljiti na jednoj ili više prethodno navedenih mjera.