5.1 Zahtjevi za priznavanje materijalne kreditne zaštite

U skladu s člankom 181. stavkom 1. točkom (f) Uredbe (EU) br. 575/2013 za potrebe uspostave internih procedura za utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za ostvarivanje pravne sigurnost koje su općenito u skladu s onima navedenima u glavi II. poglavlju 4. odjeljku 3. trećeg dijela te uredbe, ako se u procjenama LGD - a uzima u obzir postojanje kolaterala, institucije trebaju osigurati da ugovor o kolateralu u skladu s kojim je kolateral pružen ima pravne učinke i da je provediv u svim relevantnim područjima pravne nadležnosti, čime se instituciji daje pravo da realizira ili preuzme kolateral u razumnom roku, među ostalim u slučaju statusa neispunjavanja obveza, stečaja ili nesolventnosti dužnika i, kada je to primjenjivo, osobe kod koje se nalazi kolateral.

U skladu s člankom 181. stavkom 1. točkom (f) Uredbe (EU) br. 575/2013, za potrebe uspostave internih procedura za vrednovanje kolaterala koje su općenito u skladu s onima navedenima u glavi II. poglavlju 4. odjeljku 3. trećeg dijela te uredbe, ako se u procjenama LGD - a uzima u obzir postojanje kolaterala, institucije trebaju osigurati da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

• (a) da su pravila koja uređuju revalorizaciju kolaterala, uključujući metode i učestalost praćenja vrijednosti kolaterala, dosljedna za svaku vrstu kolaterala te su utvrđena internim politikama institucije;
• (b) da institucije provode i češće praćenje ako su tržišni uvjeti podložni znatnim promjenama.

Za potrebe članka 55. RTS - a o metodologiji procjene za primjenu IRB pristupa te u svrhu osiguranja usklađenosti s općim načelima u pogledu pravne sigurnosti i vrednovanja kolaterala iz točaka 17 . i 18., interne procedure u pogledu pravne sigurnosti i vrednovanja kolaterala koje su institucije uspostavile u skladu s člankom 181. stavkom 1. točkom (f) Uredbe (EU) br. 575/2013 trebaju biti u potpunosti usklađeni sa sljedećim zahtjevima iz glave II. poglavlja 4. odjeljka 3. trećeg dijela te uredbe:

• (a) u pogledu financijskog kolaterala trebaju biti usklađeni s člankom 207. stavkom 3. i člankom 207. stavkom 4. točkom (d) te uredbe;
• (b) u pogledu kolaterala u obliku nekretnine te izloženosti na osnovi najma koje se tretiraju kao da su osigurane kolateralom, u slučajevima u kojima je nekretnina imovina koja je dana u najam , trebaju biti usklađeni s člankom 208. stavcima 2. i 3. te uredbe.

Za potrebe vrednovanja kolaterala u obliku nekretnine i ponovne procjene njezine vrijednosti u skladu s uvjetima utvrđenima člankom 208. stavkom 3. točkom (b) Uredbe, institucije se trebaju pobrinuti za sljedeće:

• (i) Kolateral u obliku nekretnine vrednuje neovisni procjenitelj u vrijednosti koja je jednaka ili niža od tržišne vrijednosti. Umjesto toga, u državama članicama koje su zakonima ili podzakonskim propisima utvrdile stroge kriterije za procjenu hipotekarne vrijednosti, nekretninu može vrednovati neovisni procjenitelj po vrijednosti jednakoj ili nižoj od hipotekarne vrijednosti. Institucije trebaju zahtijevati od neovisnog procjenitelja da ne uzima u obzir špekulativne elemente pri procjenjivanju hipotekarne vrijednosti.
• (ii) Neovisni procjenitelj evidentira tržišnu vrijednost ili hipotekarnu vrijednost na transparentan i jasan način.
• (iii) Vrijednost kolaterala je tržišna ili hipotekarna vrijednost prikladno umanjena kako bi odražavala rezultate dobivene praćenjem i uzela u obzir prethodne terete na toj nekretnini.
• (iv) Neovisni procjenitelj treba posjedovati kvalifikacije, sposobnosti i iskustvo potrebno za utvrđivanje vrijednosti te treba biti neovisan o postupku donošenja odluke o izloženosti. Pod uvjetom da određeni zaposlenik zadovoljava sve prethodno navedene uvjete, taj se zaposlenik može smatrati neovisnim procjeniteljem.
• (c) U pogledu potraživanja trebaju biti usklađeni s člankom 209. stavkom 2. te uredbe. Vrijednost potraživanja treba biti jednaka iznosu potraživanja.
• (d) S obzirom na kolateral u obliku ostale materijalne imovine te izloženosti na osnovi najma koje se tretiraju kao da su osigurane kolateralom, u slučajevima u kojima imovina dana u najam nije nekretnina, trebaju biti usklađeni s člankom 210. točkama (a) i (g) te uredbe. Za potrebe provedbe vrednovanja i revalorizacije kolaterala u skladu s člankom 210. točkom (g) te uredbe, institucije trebaju vrednovati kolateral u obliku materijalne imovine po njezinoj tržišnoj vrijednosti, koja treba biti procijenjeni iznos za koji bi kolateral mogao biti razmijenjen na datum vrednovanja između voljnog kupca i voljnog prodavatelja u transakciji pod uobičajenim tržišnim uvjetima.
• (e) U pogledu druge materijalne kreditne zaštite trebaju biti usklađeni s člankom 212. stavkom 1. točkom (a) i člankom 212. stavkom 2. točkom (f) te uredbe.

Institucije trebaju ishoditi pravno mišljenje kojim se potvrđuje pravna učinkovitost i provedivost ugovora o kolateralu u svim relevantnim područjima pravne nadležnosti za potrebe točke 17 . To pravno mišljenje treba zadovoljavati sljedeće uvjete:

• (a) sastavljeno je najmanje za svaku vrstu ugovora o kolateralu; i
• (b) u pisanom je obliku te ga je izradio pravni stručnjak. Ako je pravni stručnjak zaposlenik institucije, taj pravni stručnjak treba biti neovisan o postupku donošenja odluke o izloženosti kojim se odlučuje o odobravanju ili obnavljanju razmatranih izloženosti.

Za potrebe točke 20., institucije se mogu osloniti na jedno pravno mišljenje u vezi s više ugovora

• o kolateralu pod uvjetom da se oni odnose na isto primjenjivo pravo. Institucije trebaju ishoditi dodatno pravno mišljenje u slučaju bilo kakvih bitnih razlika u uvjetima ugovora o kolateralu koje mogu utjecati na pravnu učinkovitost i provedivost određenog ugovora o kolateralu. Slučajevima bitnih razlika u uvjetima ugovora o kolateralu treba uvijek smatrati barem promjene u pravnom okviru primjenjivom na ugovore o kolateralu i primjenu ugovora o kolateralu na druge vrste izloženosti ili na dužnike koji pripadaju drugoj kategoriji izloženosti ili na druge vrste dužnika, što podrazumijeva fizičke osobe i pravne subjekte.

Za potrebe točke 20., institucije se mogu osloniti na jedno pravno mišljenje koje obuhvaća nekoliko područja pravne nadležnosti. Konkretno, ako postoje međunarodni propisi u obliku međunarodnog ugovora ili nekog drugog oblika međunarodnog sporazuma, pravno mišljenje može obuhvaćati neka ili sva područja pravne nadležnosti u kojima su ti propisi doneseni. U tom slučaju u pravnom mišljenju treba barem:

• (a) razmotriti osigurava li se propisima pravna učinkovitost i provedivost kolaterala u svim područjima pravne nadležnosti u kojima se propisi primjenjuju;
• (b) jasno utvrditi sva područja pravne nadležnosti u kojima su propisi primjenjivi;
• (c) jasno utvrditi sve oblike kolaterala koji podliježu tim propisima.

Institucije se trebaju pobrinuti da ishode jedno ili više pravnih mišljenja u skladu s točkom 20., kojima se potvrđuje da ugovor o kolateralu u skladu s kojim se pruža kolateral u obliku ostale materijalne imovine ima pravne učinke i provediv je barem u sljedećim područjima pravne nadležnosti:

• (a) u području pravne nadležnosti čije je pravo mjerodavno za ugovor o kolateralu;
• (b) ako postoji javni registar za tu vrstu kolaterala, u području pravne nadležnosti u kojem se nalazi registar u koji je kolateral upisan; u protivnom, u području pravne nadležnosti u kojem je osnovan vlasnik kolaterala ili u kojem se nalazi njegovo mjesto prebivališta u slučaju da je vlasnik kolaterala fizička osoba;
• (c) ako se to smatra relevantnim za određeni kolateral, u područjima pravne nadležnosti u kojima su osnovani institucija i dužnik, a ako je dužnik fizička osoba, u svakom slučaju u području pravne nadležnosti u kojem se nalazi njegovo prebivalište;
• (d) u području pravne nadležnosti u kojem bi se najvjerojatnije realizirala naplata iz kolaterala ako to bude potrebno;
• (e) u bilo kojem drugom području pravne nadležnosti ako se ono smatra relevantnim za određeni kolateral.