5.1 Djelatnosti za koje je potrebno podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja za rad

U skladu s Direktivom 2013/36/EU, za zaštitu štednje i financijske stabilnosti potrebno je da obavljanje djelatnosti kreditne institucije podliježe prethodnom odobrenju za rad koje izdaje nadležno tijelo, koje može biti izdano tek nakon pozitivne procjene zahtjeva koji je podnijela kreditna institucija.

Nadležna tijela trebaju procijeniti ispunjava li podnositelj zahtjeva sve elemente definicije kreditne institucije utvrđene u članku 4. stavku 1. točki 1. podtočki (a) Uredbe o kapitalnim zahtjevima, odnosno je li podnositelj zahtjeva „društvo čija je djelatnost primanje depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti te odobravanje kredita za vlastiti račun”. Osobito trebaju procijeniti hoće li kreditna institucija koja podnosi zahtjev obavljati djel atnosti „primanja depozita i ostalih povratnih sredstava od javnosti” i „odobravanja kredita za vlastiti račun”.

Ovime se ne dovodi u pitanje mogućnost da kreditna institucija obavlja djelatnosti utvrđene u Prilogu I. Direktivi o kapitalnim zahtjevima te u skladu s nacionalnim pravom. Stoga procjena poslovnog plana koju provode nadležna tijela treba obuhvaćati sve djelatnosti koje je kreditna institucija koja podnosi zahtjev predvidjela u programu rada, uključujući djelatnosti koje nadilaze primanje depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti i odobravanje kredita za vlastiti račun, neovisno o tome jesu ili utvrđene u Prilogu I. Direktivi o kapitalnim zahtjevima, ili dodatne djelatnosti u skladu s nacionalnim pravom. Nadležna tijela trebaju ispitati dosljednost i podudarnost između predviđenih djelatnosti i unutarnje organizacije podnositelja zahtjeva, kao i nepostojanje elemenata koji bi mogli spriječiti učinkovito obavljanje supervizije. U skladu s navedenim, nadležna tijela trebaju pojasniti da će, nakon što dobije odobrenje za rad, kreditna institucija koja podnosi zahtjev podlijegati sveobuhvatnoj superviz iji svih djelatnosti koje obavlja isključivo u svrhu utvrđivanja učinka svih takvih djelatnosti na bonitetnu regulativu i nadzor nad kreditnom institucijom u cjelini.

Ako nadležna tijela ocijene da poslovni model kreditne institucije koja podnosi zahtjev ne i spunjava elemente definicije kreditne institucije iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (a) Uredbe o kapitalnim zahtjevima, trebaju odbiti u izdavanje odobrenja za rad.

S obzirom na nepostojanje zajedničkog poimanja, na razini EU - a, elemenata koji čine definiciju kreditne institucije iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (a) Uredbe o kapitalnim zahtjevima, ove smjernice nadležnim tijelima ukazuju na temeljne aspekte takvih elemenata, kao i područja koja zahtijevaju osobitu pozornost nadležnih tijela prilikom procjene zahtjeva.

Kada procjenjuju je li ispunjen izraz „čija je djelatnost”, nadležna tijela trebaju procijeniti hoće li se kombinacija djelatnosti „primanja depozita i ostalih povratnih sredstava od javnosti” i „odobravanja kredita za vlastiti račun” obavljati na redovnoj i sustavnoj osnovi.

U skladu s općim načelom zaštite štednje, kada procjenjuju je li ispunjen izraz „primanje depozita i ostalih povratnih sredstava od javnosti”, nadležna tijela među ostalim trebaju zajamčiti da su poslovnim modelom kreditne institucije koja podnosi zahtjev (a time i njezinom strukturom izvora financiranja) obuhvaćeni primanje i/ili držanje takvih depozita i ostalih povratnih sredstava do njihove potpune isplate. Potpuna isplata odnosi se na iznos glavnice s obr ačunatim kamatama, ako postoje.

Kada procjenjuju je li ispunjen izraz „depoziti”, nadležna tijela trebaju se usredotočiti barem na to da zajamče da ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

• a. predstavljaju zbroj papirne valute neovisno o obliku (npr. kovanice, novčanice, knjižni novac itd.);
• b. isplaćuju se na zahtjev ili u ugovorno utvrđenom trenutku te s kamata ili premijama odnosno bez njih;
• c. primljeni su od trećih strana (pravnih ili fizičkih osoba);
• d. primljeni su u okviru obavljanja poslovne djelatnosti.

Nadležna tijela također trebaju imati na umu da depoziti mogu imati različite oblike, da mogu biti prenosivi ili da mogu biti drugi depoziti, uključujući štedne depozite, oročene depozite ili neprenosive potvrde o depozitu.

Nadležna tijela među ostalim također trebaju zajamčiti da isključenje pojma prihvatljivog depozita i obveze isplate u okviru sustava osiguranja depozita, kako je utvrđeno člankom 5. stavkom 1. Direktive 2014/49/EU o sustavima osiguranja depozita, ne utječe na pojam „depozitâ” za potrebe izdavanja odobrenja za rad kao kreditna institucija.

Kada procjenjuju je li ispunjen posebni izraz „ostala povratna sredstva”, nadležna tijela trebaju upućivati na „financijske instrumente koji posjeduju specifičnu značajku otplativosti”, kao i na „one koji, iako ne posjeduju tu značajku, podliježu ugovornoj obvezi otplate plaćenih sredstava” [neslužbeni prijevod]⁷ . Također trebaju uzeti u obzir činjenicu da bi takav pojam trebao obuhvaćati obveznice i ostale usporedive vrijednosne papire, kao što su prenosive po tvrde (nenominativne) o depozitu, pod uvjetom da ih kreditna institucija kontinuirano izdaje⁸ .

⁷ Sud Europske unije, 12. veljače 1999., C -366 /97, Romanelli .

⁸ Uvodna izjava 14. Direktive o kapitalnim zahtjevima glasi: „Opseg mjera trebao bi stoga biti što širi i obuhvaćati sve institucije čija je djelatnost primanje povratnih sredstava od javnosti u obliku depozita ili u drugim oblicima, kao što je kontinuirano izdavanje obveznica i drugih usporedivih vrijednosnih papira […]” (isticanje dodano).

Kada procjenjuju jesu li depoziti i ostala povratna sredstva uzeti „od javnosti”, nadležna tijela osobito se trebaju usredotočiti na to jesu li „depoziti i ostala povratna sredstva” primljeni u okviru poslovanja od pravnih ili fizičkih osoba osim kreditne institucije.

Kada procjenjuju je li ispunjen izraz „odobravanje kredita”, nadležna tijela osobito se trebaju usredotočiti na to hoće li kreditna institucija koja podnosi zahtjev sklopiti ugovore za pružanje određenog novčanog iznosa za utvrđenu ili neutvrđenu svrhu, tijekom vremenskog razdoblja koje će biti dogovoreno, te koji će se otplaćivati u skladu s utvrđenim uvjetima, najčešće uz naknadu. Što se tiče izraza „za vlastiti račun”, nadležna tijela trebaju procijeniti predviđa li kreditna institucija koja podnosi zahtjev da će biti vjerovnik za odobreno financiranje.

U okviru procjene zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad kao kreditna institucija, nadležna tijela također trebaju procijeniti je li izdavanje odobrenja za rad kao kreditna institucija potrebno zbog postojeće situacije i trenutačnih okolnosti kreditne institucije koja podnosi zahtjev. Trebaju procijeniti prikladnost i nužnost odobrenja za rad kao kreditna institucija, s obzirom na djelatnosti koje kreditna institucija koja podnosi zahtjev namjerava obavljati.

Ako, na temelju informacija podnesenih u okviru zahtjeva, nije posve jasno da je poslovanje u svojstvu kreditne institucije stvarna namjera kreditne institucije koja podnosi zahtjev u pogledu njezina poslovanja, nadležna tijela trebaju povećati intenzitet nadzora nad zahtjevom. To je osobito slučaj kad utvrde da postoji ograničena ili formalna usklađenost s pojedinim dijelovima definicije kreditn e institucije.

U takvim okolnostima nadležna tijela trebaju ispitati moguće dodatne poslovne motive kreditne institucije koja podnosi zahtjev na kojima se temelji podnošenje zahtjeva, kao što su ostvarivanje koristi od statusa kreditne institucije u smislu ugleda, pristupa platnom sustavu i sustavu namire te jeftiniji izvori financiranja. Nadležna tijela među ostalim trebaju staviti osobiti naglasak na razinu rizika predviđenih djelatnosti i održivost poslovnog modela, također imajući na umu, među ostalim, moguće negativne učinke na sustave osiguranja depozita te količinu i kvalitetu kolaterala koji se drži u središnjim bankama.