(ii) Ponderi za pokazatelje rizika i kategorije

Za svaku vrijednost pokazatelja rizika SOD treba dodijeliti ocjenu pojedinačnog rizika (IRS) u rasponu od 0 do 100, pri čemu 0 označava najniži rizik, a 100 najviši rizik. Za izračun svakog IRS - a SOD može primijeniti metodu „raspoređivanja po razredima” ili metodu „klizne ljestvice”.

SOD- ovi trebaju primijeniti stručnu prosudbu za kalibraciju pragova, ali u svakom slučaju trebaju poštovati sljedeće minimalne pragove:

• a. Za omjer financijske poluge, stopu redovnog osnovnog kapitala, koeficijent likvidnosne pokrivenosti i omjer neto stabilnih izvora financiranja, ako je vrijednost pokazatelja institucije članice niža od primjenjivog minimalnog regulatornog kapitalnog zahtjeva u skladu s člankom 92. stav kom 1. te člancima 412. i 413. Uredbe (EU) br. 575/2013, odgovarajući IRS treba biti 100.
• b. Za omjer kapitalne pokrivenosti, ako je vrijednost pokazatelja institucije članice manja od 100 %, tada odgovarajući IRS treba biti 100.
• c. Za omjer ukupnog iznosa izloženosti riziku/ukupne imovine i omjer osiguranih depozita/neopterećene imovine, ako je vrijednost pokazatelja institucije članice veća od 100 %, odgovarajući IRS treba biti 100.

Metoda „raspoređivanja po razredima” za IRS

U metodi „raspoređivanja po razredima”, za određeni pokazatelj rizika, SOD definira fiksni broj kategorija rizika (razreda), pri čemu trebaju postojati najmanje dva razreda. SOD treba definirati broj razreda koji odgovaraju različitim razinama rizika povezanim s institucijama članicama (na primjer, visoki, srednji, niski rizik), koje se procjenjuju na temelju odgovarajućih pokazatelja rizika.

Za svaki razred pokazatelja rizika „j” SOD treba odrediti gornju i donju granicu vrijednosti „A” pokazatelja rizika tako da se institucije članice sa sličnom razinom rizika svrstaju u isti razred. SOD treba odrediti granice razreda na relativnoj ili na apsolutnoj osnovi , pri čemu vrijedi sljedeće:

• a. Kada primjenjuje relativnu osnovu, SOD treba rasporediti institucije članice ravnomjerno po razredima. SOD određuje granice razreda nakon određivanja vrijednosti „A” pokazatelja rizika institucija članica u istom razredu.
• b. Kada upotrebljava apsolutnu osnovu, SOD treba odrediti granice razreda kako bi se odrazilo da sve vrijednosti „A” pokazatelja rizika unutar tih granica predstavljaju sličnu razinu rizika i da su sve institucije članice sa sličnom razinom rizika raspoređene u isti razred.

SOD treba odrediti broj i granice razreda kako bi se osiguralo dostatno i smisleno razlikovanje institucija članica. SOD treba izbjegavati kalibriranje broja i granica na takav način da institucije članice, unatoč tome što se znatno razlikuju s obzirom na razine rizika izmjerene s pomoću određenog pokazatelja rizika, budu razvrstane u isti razred.

SOD ne treba odrediti gornju granicu za najviši razred kao ni donju granicu za najniži razred.

Za svaki razred pokazatelja rizika SOD treba dodijeliti odgovarajući IRS. SOD dodjeljuje IRS od 100 za najrizičniji razred te IRS od 0 za najmanje rizičan razred. SOD može odstupiti od tog pravila za pokazatelje rizika koji mogu imati samo dvije moguće vrijednosti i od kojih jedna predstavlja prosječnu razinu rizika. Ako SOD odluči iskoristiti tu mogućnost, tada treba dodijeliti IRS od 50 razredu koji predstavlja prosječnu razinu rizika, dok IRS dodijeljen drugom razredu treba biti 100 ili 0.

Metoda „klizne ljestvice” za IRS

U ovoj metodi, za svaku instituciju „I” i za svaki pokazatelj rizika „j”, SOD treba izračunati IRS na temelju vrijednosti „A” pokazatelja rizika. SOD treba odrediti gornju granicu „ ” i donju granicu „ ” za svaki pokazatelj. Ako je vrijednost pokazatelja između utvrđenih granica, 𝑛𝑛 𝑗𝑗 SOD treba dodijeliti 𝑏𝑏 𝑗𝑗 vrijednost IRS - a između 0 i 100 u skladu sa sljedećim dvjema formulama:

• a. Ako veća vrijednost pokazatelja upućuje na viši rizik i pokazatelj je iznad gornje granice „ ”, SOD treba odrediti da je vrijednost IRS - a 100. Isto tako, ako je vrijednost pokazatelja ispod 𝑛𝑛 𝑗𝑗 donje granice „ ”, SOD treba odrediti da je vrijednost IRS - a 0. Odgovarajuća formula je: 𝑏𝑏 𝑗𝑗

pri čemu j = 𝐼𝐼𝐶𝐶𝐼𝐼 pokazatelj 𝑖𝑖𝑗𝑗 = ⎩ ⎧ ⎪ ⎨ ⎪ „j”, u 𝐴𝐴 100 𝑛𝑛 0 rasponu 𝑖𝑖𝑗𝑗 𝑗𝑗 −𝑏𝑏 −𝑏𝑏 𝑗𝑗 𝑗𝑗 ∗ od 100, 1 do „m”. 𝑛𝑛𝑓𝑓𝑝𝑝 𝑛𝑛𝑓𝑓𝑝𝑝 𝑛𝑛𝑓𝑓𝑝𝑝𝑏𝑏 𝐴𝐴 𝐴𝐴 𝑗𝑗 𝑖𝑖𝑗𝑗 𝑖𝑖𝑗𝑗 ≤ < > 𝐴𝐴 𝑏𝑏 𝑛𝑛 𝑖𝑖𝑗𝑗 𝑗𝑗 𝑗𝑗 ≤ 𝑛𝑛 𝑗𝑗

• b. Po analogiji, ako niži pokazatelj upućuje na viši rizik, a pokazatelj je ispod donje granice „ ”, SOD treba odrediti da je vrijednost IRS - a 100. U skladu s time, ako je vrijednost pokazatelja 𝑏𝑏 𝑗𝑗 iznad gornje granice „ ”, SOD treba utvrditi da je vrijednost IRS - a 0. Odgovarajuća formula je: 𝑛𝑛 𝑗𝑗

Za svaki pokazatelj rizika 𝐼𝐼𝐶𝐶𝐼𝐼 𝑖𝑖𝑗𝑗 SOD = ⎩ ⎧ ⎪ ⎨ ⎪ treba prilagoditi 𝑛𝑛 0 𝑛𝑛 100 𝑗𝑗 𝑗𝑗 −𝐴𝐴 −𝑏𝑏 𝑖𝑖𝑗𝑗 𝑗𝑗 ∗ gornju 100, granicu 𝑛𝑛𝑓𝑓𝑝𝑝 𝑛𝑛𝑓𝑓𝑝𝑝 𝑛𝑛𝑓𝑓𝑝𝑝𝑏𝑏 𝐴𝐴 𝐴𝐴 𝑗𝑗 𝑖𝑖𝑗𝑗 𝑖𝑖𝑗𝑗 „ ≤ > < 𝐴𝐴 ” 𝑛𝑛 𝑏𝑏 𝑖𝑖𝑗𝑗 i 𝑗𝑗 𝑗𝑗 donju ≤ 𝑛𝑛 𝑗𝑗 granicu „ ” kako bi

se osiguralo dostatno i smisleno razlikovanje institucija članica. 𝑛𝑛 𝑗𝑗 SOD treba 𝑏𝑏 izbjegavati 𝑗𝑗 ′ kalibriranje gornjih i donjih granica na takav način da sve institucije članice, unatoč značajnim razlikama u području izmjerenom s pomoću određenog pokazatelja rizika, stalno završavaju ili ispod donje ili iznad gornje granice.