4.2 Utvrđivanje i mjerenje ESG rizika

Kao dio minimalnih standarda za utvrđivanje i mjerenje ESG rizika, interni postupci institucija trebaju uključivati alate i metodologije za procjenu pokretača ESG rizika i njihovih kanala prijenosa u različite kategorije bonitetnog rizika i pokazatelje financijskog rizika koji utječu na izloženosti institucije, uključujući s perspektivom usmjerenom na budućnost.

Kako bi se osiguralo pravilno utvrđivanje ESG rizika i upravljanje tim rizicima, institucije trebaju razmotriti potencijalni učinak tih rizika u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. Razinom granularnosti i točnosti podataka, alata za kvantifikaciju, metoda i pokazatelja koje institucije upotrebljavaju trebaju se uzeti u obzir njihova procjena značajnosti te njihova veličina i složenost. Ta razina općenito treba biti viša za kratkoročno i srednjoročno razdoblje. Dugoročna razdoblja trebaju biti razmotrena barem iz kvalitativne perspektive te trebaju podržavati strateške procjene i donošenje odluka.

Kad je riječ o okolišnim rizicima, interne procedure i metodologije trebaju biti takve da je institucijama omogućeno sljedeće:

• a. kvantifikacija rizika povezanih s klimatskim promjenama, primjerice, procjenom vjerojatnosti utvrđivanja značajnosti i razmjera financijskih učinaka koji proizlaze iz klimatskih čimbenika
• b. postizanje ispravnog razumijevanja financijskih rizika koji mogu proizaći iz drugih vrsta okolišnih rizika, kao što su rizici koji proizlaze iz degradacije prirode, uključujući gubitak biološke raznolikosti i gubitak usluga ekosustava, odnosno neusklađenosti aktivnosti s mjerama usmjerenima na zaštitu, obnovu i/ili smanjenje negativnih učinaka na prirodu
• c. utvrđivanje ključnih pokazatelja rizika koji obuhvaćaju barem kratkoročna i srednjoročna razdoblja te opseg izloženosti i portfelja utvrđenih u skladu s rezultatima procjene značajnosti.

Kad je riječ o socijalnim i upravljačkim rizicima, ako u početku nedostaju kvantitativni podatci, internim postupcima institucija trebaju biti predviđene metode koje započinju kvalitativnom procjenom potencijalnih učinaka tih rizika na poslovanje institucije i financijske rizike s kojima se institucija suočava te se trebaju postupno razvijati naprednije kvalitativne i kvantitativne mjere. Institucije trebaju postupno poboljšavati svoje pristupe u skladu s regulatornim, znanstvenim i metodološkim napretkom te dostupnošću podataka.

Kad je riječ o interakcijama između različitih kategorija ESG rizika, internim postupcima institucija treba se osigurati da se svaka kategorija rizika prvo procjenjuje, uzimajući u obzir njezina specifična obilježja, nakon čega se razmatraju potencijalne međusobne poveznice i međuovisnosti u mjerenju tih rizika.

4.2.2. Podatkovni procesi

Internim postupcima institucija treba se predvidjeti provedba pouzdanih sustava upravljanja informacijama u svrhu utvrđivanja, prikupljanja, strukturiranja i analize podataka potrebnih za podršku procjeni, upravljanju i praćenju ESG rizika. Takvi se sustavi trebaju primjenjivati u cijeloj instituciji u okviru općeg upravljanja podatcima i IT infrastrukture. Institucije trebaju redovito preispitivati svoje prakse kako bi osigurale da su ažurne s obzirom na javna (npr. povećana dostupnost podataka zbog regulatornih inicijativa) i tržišna kretanja te trebaju imati uspostavljene mehanizme za procjenu i poboljšanje kvalitete podataka.

Interni postupci institucija trebaju osigurati da institucije prikupljaju i upotrebljavaju informacije potrebne za procjenu, upravljanje i praćenje postojećih i budućih ESG rizika kojima mogu biti izložene zbog svojih drugih ugovornih strana, s ciljem prikupljanja podataka na razini klijenta i imovine na prikladno granularnoj razini.

Interni postupci institucija trebaju bi se temeljiti na interno i vanjsko dostupnim ESG podatcima, među ostalim redovitim preispitivanjem i upotrebom informacija o održivosti koje su objavile njihove druge ugovorne strane, osobito u skladu s europskim standardima izvještavanja o održivosti izrađenima na temelju Direktive 2013/34/EU ili dobrovoljnim standardom izvještavanja za neuvrštena mala i srednja poduzeća (MSP - ovi) u skladu s Komunikacijom COM (2023) 535 o paketu olakšica za MSP - ove⁹ .

⁹ COM (2023) 535 - Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija - Paket olakšica za MSP - ove

Institucije trebaju procijeniti kojim bi se drugim izvorima podataka pružiti učinkovita podrška procjeni i praćenju ESG rizika i upravljanju tim rizicima, kao što su informacije dobivene suradnjom s klijentima i drugim ugovornim stranama u okviru novih i postojećih poslovnih odnosa ili podatci trećih strana. Ako se institucije koriste uslugama vanjskih pružatelja usluga kako bi dobile pristup ESG podatcima, trebaju osigurati da u dovoljnoj mjeri razumiju izvore, podatke i metodologije kojima se koriste pružatelji podataka, uključujući njihova moguća ograničenja.

Ako kvaliteta ili dostupnost podataka u početku nisu dostatni za ispunjavanje potreba u smislu upravljanja rizicima, institucije trebaju procijeniti te nedostatke i njihove moguće učinke. Institucije trebaju provoditi i dokumentirati korektivne mjere, uključujući upotrebu procjena ili referentnih vrijednosti, primjerice na temelju značajki na sektorskoj i/ili regionalnoj razini i, kada je to izvedivo, prilagodbi kako bi se uzeli u obzir aspekti specifični za drugu ugovornu stranu. Kako se dostupnost i kvaliteta podataka povezanih s ESG pitanjima budu poboljšavali, institucije trebaju nastojati postupno smanjivati upotrebu procjena i referentnih vrijednosti.

Za velike korporativne druge ugovorne strane kako su definirane u članku 3. stavku 4. Direktive 2013/34/EU institucije, ako je to potrebno, trebaju razmotriti prikupljanje ili pribavljanje sljedećih podataka:

• a. za okolišne rizike:
• i. podataka o zemljopisnom položaju ključne imovine (npr. lokacije proizvodnje) i izloženosti okolišnim opasnostima (kao što su opasnosti povezane s temperaturom, vjetrom, vodom i krutom masom) na razini granularnosti potrebnoj za odgovarajuću analizu fizičkog rizika i dostupnost osiguranja
• ii. podataka o postojećim i, ako su dostupne, ciljanim emisijama stakleničkih plinova iz opsega 1., 2. i 3.u apsolutnoj vrijednosti i, ako je to potrebno, u vrijednosti intenziteta
• iii. podataka o ovisnosti o fosilnim gorivima, u smislu ulaznih ekonomskih faktora ili osnovice prihoda
• iv. podataka o potražnji za i/ili potrošnji energije i vode, u smislu ulaznih gospodarskih čimbenika ili osnovice prihoda
• v. podataka o razini energetske učinkovitosti za izloženosti nekretninama i sposobnost servisiranja duga druge ugovorne strane
• vi. podataka o postojećim i očekivanim financijskim učincima okolišnih rizika i mogućnosti na financijski položaj, financijsku uspješnost i novčane tokove druge ugovorne strane
• vii. podataka o strateškim planovima povezanim s tranzicijom, uključujući tranzicijski plan za ublažavanje klimatskih promjena objavljen u skladu s člankom 19.a ili člankom 29.a Direktive (EU) 2022/2464, ako su dostupni
• b. za socijalne i upravljačke rizike:
• i. podataka o usklađenosti sa Smjernicama OECD - a za multinacionalna poduzeća, UN - ovim vodećim načelima o poslovanju i ljudskim pravima i Deklaracijom Međunarodne organizacije rada o temeljnim načelima i pravima na radu
• ii. podataka o negativnim materijalnim učincima na vlastite radnike, radnike u lancu vrijednosti, pogođene zajednice i potrošače/krajnje korisnike, uključujući informacije o naporima ili postupcima dužne pažnje koji se poduzimaju kako bi se takvi učinci izbjegli i otklonili.

Za izloženosti prema drugim vrstama drugih ugovornih strana koje nisu velike korporacije, institucije trebaju:

• a. utvrditi podatkovne točke potrebne za utvrđivanje i mjerenje ESG rizika i upravljanje tim rizicima, uzimajući u obzir popis iz točke 28. za podršku toj procjeni
• b. ako je potrebno za dopuniti podatke koji nedostaju, upotrijebiti stručnu prosudbu, kvalitativne podatke, procjene na razini portfelja i referentne vrijednosti u skladu s točkom 27.

4.2.3. Glavne značajke referentnih metodologija za utvrđivanje i mjerenje ESG rizika

Interni postupci institucija trebaju biti takvi da omogućuju kombiniranje metodologija za procjenu rizika, uključujući metodologije utemeljene na izloženosti, sektoru, portfelju i scenariju, kako je navedeno u točkama od 31. do 42. Kombinaciju metodologija treba objediniti tako da se institucijama omogući sveobuhvatna procjena ESG rizika u svim relevantnim vremenskim razdobljima. Konkretno, institucije trebaju upotrebljavati barem metode koje se temelje na izloženosti kako bi stekle kratkoročan uvid u način na koji ESG rizici utječu na profil rizičnosti i profitabilnost njihovih drugih ugovornih strana; trebaju upotrebljavati metode koje se temelje na sektoru, portfelju i scenarijima kako bi podržale srednjoročni proces planiranja i definiranje ograničenjâ rizika i sklonosti preuzimanju rizika kako bi usmjerile instituciju prema njezinim strateškim ciljevima te, primjenom metoda koje se temelje na scenarijima, trebaju procijeniti njihovu osjetljivost na ESG rizike u različitim vremenskim razdobljima, uključujući dugoročna razdoblja.

• a. Metode koje se temelje na izloženosti

Na razini izloženosti, u skladu s odredbama iz točaka 126. i 146. EBA- ine smjernice o odobravanju i praćenju kredita, institucije trebaju uspostaviti interne postupke za procjenu izloženosti djelatnosti i ključne imovine njihovih drugih ugovornih strana ESG čimbenicima, osobito okolišnim čimbenicima i učinku klimatskih promjena, kao i za procjenu primjerenosti strategija ublažavanja. U tu svrhu institucije trebaju osigurati da se ESG čimbenici, osobito okolišni čimbenici, pravilno odražavaju u njihovim internim postupcima klasifikacije rizika, da se uzimaju u obzir u sveukupnoj procjeni rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza dužnika te da su, u slučajevima u kojima je to opravdano njihovom značajnošću, ugrađeni u pokazatelje rizika, interne modele za ocjenjivanje kreditne sposobnosti ili rejting, kao i u vrednovanje kolaterala.

Kad je riječ o procjeni okolišnih rizika na razini izloženosti, interni postupci institucija trebaju uključivati skup čimbenika i kriterija rizika kojima su obuhvaćeni pokretači tranzicijskih i fizičkih rizika. Kad je riječ o velikim institucijama, to uključuje, ako je to primjenjivo, barem sljedeće:

• a) stupanj osjetljivosti na okolišne opasnosti, uzimajući u obzir zemljopisnu lokaciju ključne imovine drugih ugovornih strana i jamaca ili fizičkog kolaterala kojim se osiguravaju izloženosti, uzimajući u obzir bilančne i izvanbilančne izloženosti
• b) stupanj osjetljivosti na tranzicijske rizike, uzimajući u obzir relevantni tehnološki razvoj, učinak primjenjivih ili budućih propisa u području zaštite okoliša koji utječu na sektor djelatnosti druge ugovorne strane, postojeće i, ako postoje, ciljane emisije stakleničkih plinova u apsolutnoj vrijednosti te, ako je to potrebno, vrijednosti intenziteta druge ugovorne strane, učinak promjenjivih tržišnih sklonosti i razinu energetske učinkovitosti u slučaju izloženosti koje se odnose na stambene ili poslovne nekretnine zajedno sa sposobnošću servisiranja duga drugih ugovornih strana
• c) izloženost poslovnog modela druge ugovorne strane i/ili lanca opskrbe ključnim poremećajima zbog okolišnih čimbenika, kao što su utjecaj gubitka biološke raznolikosti, nedostatka vode ili onečišćenja
• d) izloženost druge ugovorne strane reputacijskim rizicima i rizicima od sudskih sporova, uzimajući u obzir dovršene ili predstojeće sudske postupke povezane s okolišnim pitanjima
• e) (predviđeno) dospijeće ili vremensku strukturu izloženosti ili imovine
• f) čimbenike smanjenja rizika, kao što su privatno ili javno osiguranje, primjerice, na temelju primjenjivih nacionalnih programa upravljanja rizicima od katastrofa ili sličnim okvirima, te sposobnost druge ugovorne strane da osigura otpornost na tranzicijske i fizičke rizike, među ostalim putem planiranja tranzicije usmjerenog na budućnost.

Ako podatci potrebni za procjenu određenih kriterija još nisu dostupni, primjerice za manje korporativne druge ugovorne strane, institucije trebaju slijediti korake navedene u točkama 26., 27. i 29.

Kad je riječ o procjeni socijalnih i upravljačkih rizika na razini izloženosti, institucije trebaju provesti postupke dubinske analize u svrhu procjene financijskih učinaka koji proizlaze iz socijalnih i upravljačkih čimbenika i osjetljivosti poslovnog modela drugih ugovornih strana na te čimbenike, uzimajući u obzir usklađenost korporativnih drugih ugovornih strana sa socijalnim i upravljačkim standardima kao što su oni navedeni u točki 28. podtočki (b) alineji i., izloženost druge ugovorne strane riziku od sudskih sporova koji je potaknut socijalnim ili upravljačkim pitanjima, kao i primjenjivo zakonodavstvo u državi u kojoj druga ugovorna strana posluje.

• b. Metode na temelju sektora i portfelja te metode usklađivanja portfelja

Internim postupcima institucija trebaju biti predviđene metodologije utemeljene na sektorima i portfeljima, osobito toplinske karte u kojima su istaknuti ESG rizici pojedinačnih gospodarskih (pod)sektora kroz grafički prikaz ili sustav skaliranja, kako je navedeno u točkama 127. i 149. EBA- inih smjernica o odobravanju i praćenju kredita. Primijenjenim metodologijama institucije trebaju omogućiti kartiranje njihovih portfelja u skladu s pokretačima ESG rizika i utvrđivanje koncentracije prema jednoj ili više vrsta ESG rizika, ako postoji.

Kad je riječ o ESG čimbenicima koji nisu povezani s klimom velike institucije trebaju pripremiti:

• a) metode za utvrđivanje sektora koji u velikoj mjeri ovise o uslugama ekosustava ili imaju znatan učinak na njih, kao i alate za mjerenje financijskog učinka degradacije prirode i postupke usmjerene na zaštitu, obnovu i/ili smanjenje negativnih učinaka na prirodu
• b) pristupe za mjerenje pozitivnih ili negativnih učinaka njihovih portfelja na postizanje UN - ovih ciljeva održivog razvoja i procjenu mogućih povezanih financijskih rizika.

Kad je riječ o rizicima povezanima s klimom, internim postupcima institucija treba biti predviđena primjena barem jedne metodologije za usklađivanje portfelja kako bi se na sektorskoj osnovi procijenio stupanj usklađenosti portfelja institucije s postupcima povezanima s klimom i/ili scenarijima referentnih vrijednosti. Institucije također trebaju razmotriti procjenu usklađenosti na razini druge ugovorne strane, primjerice, usporedbom intenziteta emisija stakleničkih plinova određene druge ugovorne strane s primjenjivom sektorskom referentnom vrijednošću.

Za potrebe točke 37. institucije trebaju primjenjivati scenarije koji su znanstveno utemeljeni, relevantni za sektore gospodarske djelatnosti i zemljopisni položaj njihovih izloženosti, koji su ažurni i koji potječu od nacionalnih, europskih ili međunarodnih organizacija, kao što su nacionalne agencije za zaštitu okoliša, Zajednički istraživački centar Europske komisije, Međunarodna agencija za energiju, Mreža za ozeljenjivanje financijskog sustava i Međunarodni panel o klimatskim promjenama. Postupci sektorske dekarbonizacije trebaju biti usklađeni s primjenjivim ciljem politike, kao što je cilj EU - a prema kojem se nulta neto stopa emisija stakleničkih plinova želi postići do 2050. te cilja prema kojem se smanjenje emisija za 55 % u odnosu na razinu iz 1990. želi postići do 2030. ili bilo koji nacionalni cilj, ako je to primjenjivo.

Za potrebe točke 37., institucije trebaju odrediti odgovarajući opseg procjena usklađenosti portfelja i stupanj sofisticiranosti primijenjenih metodologija na temelju značajki njihovih portfelja, rezultata procjene značajnosti te njihove veličine i složenosti. Velike institucije s vrijednosnim papirima kojima se trguje na uređenom tržištu u Uniji trebaju uzeti u obzir popis sektora navedenih u obrascu 3. iz Priloga I. Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2022/2453¹⁰ . Male i jednostavne institucije i druge institucije koje nisu velike institucije mogu upotrebljavati reprezentativne uzorke izloženosti u svojim portfeljima za provedbu procjena usklađenosti portfelja.

¹⁰ Provedbena uredba Komisije (EU) 2022/2453 od 30. studenoga 2022. o izmjeni provedbenih tehničkih standarda utvrđenih u Provedbenoj uredbi (EU) 2021/637 u vezi s objavom okolišnih, socijalnih i upravljačkih rizika (SL L 324, 19.12.2022., str. 1.)

Institucije trebaju opravdati i dokumentirati svoje izbore u pogledu metodologije, uključujući odabir scenarija i referentne godine, odabir sektorâ te, za male i jednostavne institucije i druge institucije koje nisu velike institucije, utvrđivanje reprezentativnog uzorka izloženosti, kao i sve značajne metodološke promjene tijekom vremena. Ako nedostaju podatci potrebni za mjerenje usklađenosti, institucije trebaju slijediti korake utvrđene u točkama 26., 27. i 29.

Institucije trebaju uzeti u obzir spoznaje stečene na temelju metodologija za usklađivanje klimatskih portfelja kako bi:

• a. procijenile i pratile tranzicijske rizike povezanih s klimom koji proizlaze iz neusklađenosti drugih ugovornih strana i/ili portfelja s regulatornim ciljevima i postupcima EU - a, država članica ili zemalja izvan EU - a koji su u skladu s primjenjivim klimatskim ciljevima i potencijalnim povezanim financijskim rizicima
• b. stekle informacije koje će primjenjivati u svojim postupcima donošenja odluka o oblikovanju i provedbi sklonosti preuzimanju rizika, poslovne strategije i planiranja tranzicije, uključujući u pogledu određivanja prioriteta suradnje s određenim drugim ugovornim stranama.
• c. Metode na temelju scenarija

Osim metoda na temelju izloženosti, sektora i portfelja te metoda usklađivanja portfelja, internim postupcima institucija treba predvidjeti upotrebu analiza na temelju scenarija za ispitivanje njihove otpornosti na ESG rizike, počevši s rizicima povezanima s klimom, u različitim scenarijima¹¹ .

¹¹ Točka (d) ovlasti iz članka 87.a stavka 5. Direktive 2013/36/EU rješavat će se izradom dopunskih EBA - inih smjernica o analizi scenarijâ kako bi se ispitala otpornost institucija na ESG čimbenike.