Ciljevi

Iako ove zajedničke smjernice ne obuhvaćaju testiranje otpornosti financijskog sektora na stres na razini cijelog sustava, nadležna tijela trebaju se, ako je to moguće, koordinirati među financijskim sektorima kako bi se osigurao dosljedan pristup procjeni ESG rizika i, prema potrebi, olakšala razmjena podataka. Regulatorna tijela za bankarstvo, osiguranje i vrijednosne papire trebaju surađivati kako bi pomogla u utvrđivanju i modeliranju kanala prijenosa (na primjer, utjecaj osiguranja na kolaterale bankov nih kredita), uskladila pretpostavke scenarija i spriječila regulatorne nedostatke.

Nadležna tijela trebaju osigurati, u mjeri u kojoj je to moguće, da se u testiranjima otpornosti na stres u odnosu na ESG rizike uzimaju u obzir međusobna povezanost i učinci prelijevanja među financijskim sektorima. Trebaju razmotriti kako se rizici povez ani s okolišnim, socijalnim i upravljačkim čimbenicima mogu širiti kroz financijski sustav, čime se povećavaju osjetljivosti u bankarskom i osiguravateljskom sektoru te sektoru upravljanja imovinom i drugim financijskim sektorima.

Pri utvrđivanju načela i metodoloških razmatranja nadležna tijela trebaju odlučiti o najprikladnijem obliku i značajkama testiranja otpornosti na stres na temelju njegovih predviđenih ciljeva.

Područje primjene

Nadležna tijela trebaju jasno definirati pokrivenost u smislu portfelja, sektora, geografskih područja i aktivnosti kako bi se osigurao uravnotežen i pragmatičan pristup koji odražava zrelost dostupnih metodologija i podataka.

Kad je riječ o prekograničnim financijskim grupama, nadležna tijela trebaju osigurati da svi relevantni subjekti budu uključeni u procjenu.

Na temelju cilja i vremenskog okvira nadležna tijela trebaju osigurati da je ravnoteža između kvantitativnih i kvalitativnih informacija primjerena svrsi postupka⁶ .

Vremenski okvir

Odabir vremenskog okvira trebao bi biti usklađen s predviđenim ciljem postupka:

• ▪ Pri procjeni financijske otpornosti na nepovoljne, ali moguće šokove treba primijeniti kratkoročno razdoblje (npr. do pet godina), u skladu s tradicionalnim praksama testiranja otpornosti na stres
• ▪ Pri procjeni otpornosti poslovnog modela i strategije financijskih subjekata trebalo bi primijeniti dugoročnije razdoblje (najmanje 10 godina, ovisno o poslovnoj aktivnosti i u skladu s dugoročnim obvezama financijskih subjekata).

Definiranje scenarija

Nadležna tijela trebaju utvrditi i odabrati scenarije testiranja otpornosti na stres na temelju ciljeva testiranja. Trebaju razmotriti primjenu scenarija koji se temelje na najnovijim znanstvenim spoznajama i koje su izradile općepriznate međunarodne ili r egionalne organizacije⁷ . Potiču se i da iskoriste sektorske i regionalne trendove kako bi financijskim subjektima bila dostupna odgovarajuća razrada makroekonomskih varijabli, pri čemu bi se zadržala opća unutarnja dosljednost scenarija.

Kad god je to moguće, nadležna tijela trebaju razmotriti uključivanje složenih rizika, tj. dodatnog učinka koji proizlazi iz istodobne ili uzastopne pojave višestrukih šokova (bilo da je riječ o šokovima povezanima s okolišnim, socijalnim i upravljačkim čimbenicima ili širim makroekonomskim šokovima). Osim toga, i prema potrebi, trebaju nastojati procijeniti sekundarne učinke, odnosno neizravne i pojačane posljedice koje proizlaze iz početnih okolišnih, socijalnih i upravljačkih šokova, bilo njihovim izravnim uključivanjem u scenarije bilo u okviru dopunske analize.

Radi uključivanja značajnih ESG rizika u kratkoročna testiranja otpornosti na stres, ako je to izvedivo i primjereno, nadležna tijela trebaju se oslanjati na definiranje scenarija koji se upotrebljava u tradicionalnim testiranjima otpornosti na stres, trebaju ga prilagoditi kako bi odražavao kanale prijenosa specifične za ESG rizike te uključiti nove varijable relevantne za ESG rizike.

Pri provedbi dugoročnijeg testiranja otpornosti na stres u odnosu na ESG rizike nadležna tijela trebaju razmotriti nekoliko različitih scenarija koji obuhvaćaju širok spektar mogućih budućih ishoda i razina težine (npr. uključujući prijelomne točke). Referentni scenarij može se temeljiti na središnjem scenariju financijskog subjekta, koji može poslužiti kao referentna vrijednost za testiranje učinaka alternativnih, značajno različitih kretanja na otpornost strategije i poslovnog modela (npr. na temelju proc jena profitabilnosti prilagođenih riziku).

(⁶ ) S obzirom na pretpostavku potrebnu za kalibraciju scenarija i pitanja modeliranja, kao opće načelo vrijedi da što je vremenski okvir dulji, to je veće oslanjanje na kvalitativne nego na kvantitativne informacije (npr. ne očekuje se točan ponovni izračun pokazatelja kapitala i solventnosti u dugoročnom razdoblju).

(⁷ ) Npr. za klimatske rizike: Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC), Mreža za ozelenjivanje financijskog sustava (NGFS), Međunarodna agencija za energiju (IEA), Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), Zajednički istraživački centar Komisije EU-a (EU JRC) ili nacionalna vlada ili nevladina tijela