6.3. Procjena tržišnog rizika

Pri procjeni okvira upravljanja tržišnim rizikom nadležna tijela trebaju, među ostalim, ocijeniti usklađenost institucije s pravnim aktima koji su zasebno objavljeni na mrežnom mjestu EBA-e kako je navedeno u točki 12.

U ovim smjernicama, upućivanja na „tržišni rizik” obuhvaćaju sve sljedeće rizike koje bi nadležna tijela trebala procijeniti:

• a. tržišni rizik koji proizlazi iz svih bilančnih i izvanbilančnih pozicija koje su podložne gubicima koji proizlaze iz kretanja cijena na tržištu, tj. rizici u pozicijama iz knjige trgovanja kao i valutni rizik i robni rizik u knjizi pozicija kojima se ne trguje;
• b. rizik gubitaka koji proizlazi iz promjene iznosa prilagodbe kreditnom vrednovanju kao odgovor na promjene kreditnih marži druge ugovorne strane i/ili tržišnih cijena, što utječe na fer vrijednost transakcija izvedenicama i, ako je primjenjivo, transakcija financiranja vrijednosnih papira;
• c. rizik povezan s vrednovanjem instrumenata po fer vrijednosti u smislu članka 105. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Nadležna tijela mogu provesti manje granularnu analizu za institucije koje ispunjavaju uvjete za mali obujam poslova iz knjige trgovanja kako je utvrđeno u članku 94. Uredbe (EU) br. 575/2013. Kad je riječ o institucijama s izloženostima koje nisu značajne, procjena bi se trebala usredotočiti na primjerenost strukture upravljanja rizicima i upravljanja te kvalitete i učinkovitosti sustava i kontrola.

Nadležna tijela trebaju uzeti u obzir utjecaj ESG rizika na inherentni tržišni rizik, kao i na adekvatnost okvira upravljanja tržišnim rizikom i kontrola povezanih s ESG rizicima, dajući prednost okolišnim rizicima.

6.3.2. Procjena inherentnog tržišnog rizika

Procjenom inherentnog tržišnog rizika nadležna tijela trebaju utvrditi glavne pokretače izloženosti institucije tržišnom riziku i ocijeniti rizik od značajnog bonitetnog učinka na instituciju. Kako bi stekla takvo razumijevanje, nadležna tijela prvo trebaju utvrditi tržišne rizike kojima institucija jest ili bi mogla biti izložena i usmjeriti svoju pozornost na potkategorije i pokretače koji se smatraju najznačajnijima za instituciju.

Kako bi potkrijepila tu analizu, nadležna tijela trebaju razmotriti barem proizvode, aktivnosti i poslovne linije institucije. Trebala bi usporediti kapitalne zahtjeve za tržišni rizik i rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju te dodatnu prilagodbu vrednovanja koja se odbija od regulatornog kapitala institucije, u odnosu na ukupne kapitalne zahtjeve. Prema potrebi, trebaju usporediti interni kapital koji je institucija dodijelila tim rizicima s ukupnim internim kapitalom. Također mogu uzeti u obzir relativni ponder pozicija tržišnog rizika u odnosu na ukupnu imovinu, relativni ponder neto dobitaka od pozicija tržišnog rizika u odnosu na ukupni prihod od poslovanja te povijesne promjene tih brojki i predviđanja. Također, trebala bi uzeti u obzir strategiju institucije u pogledu tržišnih aktivnosti i povezanu sklonost preuzimanju rizika. Pri razmatranju tržišnih aktivnosti nadležna tijela trebala bi uzeti u obzir rizike navedene u točki 161. koji mogu obuhvaćati knjigu trgovanja i knjigu pozicija kojima se ne trguje.

Vrsta i struktura aktivnosti institucije koje su izložene riziku

Prvi korak u procjeni prirode inherentnog tržišnog rizika institucije jest dosljedno i sveobuhvatno utvrđivanje izloženosti tržišnom riziku. Nadležna tijela trebaju koristiti dostupne obrasce za regulatorno izvještavanje, kao što su COREP i FINREP, interno izvještavanje, uvide dobivene procjenom drugih elemenata SREP-a (kao što je analiza poslovnog modela) ili prethodnih nadzornih aktivnosti te usporedbe s usporedivim institucijama, gdje je to dostupno.

Nadležna tijela trebala bi temeljiti svoju procjenu prvenstveno na najznačajnijim utvrđenim izvorima rizika, procjenjujući njihovu značajnost za instituciju iz bonitetne perspektive. Kako bi procijenila vrstu tržišnog rizika, nadležna tijela trebala bi razmotriti barem sljedeće potkategorije³⁰ :

• a. kamatni rizik (knjiga trgovanja);
• b. kreditnu maržu za nesekuritizaciju, kreditnu maržu za sekuritizaciju (knjiga trgovanja);
• c. rizik vlasničkih vrijednosnih papira (trgovačka knjiga);
• d. migracijski rizik (za poslovne subjekte koji podliježu kapitalnom zahtjevu za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza)³¹ ;
• e. rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza (za poslovne subjekte koji podliježu kapitalnom zahtjevu za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza);
• f. valutni rizik, uključujući rizik preračunavanja između izvještajne valute i osnovne valute (kako u knjizi trgovanja tako i u knjizi pozicija kojima se ne trguje);
• g. robni rizik (knjiga trgovanja i knjiga pozicija kojima se ne trguje);
• h. rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju (knjiga trgovanja i knjiga pozicija kojima se ne trguje);
• i. rizik vrednovanja (instrumenti po fer vrijednosti u knjizi trgovanja i knjizi pozicija kojima se ne trguje).

³⁰ Vidjeti Prilog II. za neisključiv pregled potkategorija tržišnog rizika.

³¹ Migracijski rizik tretira se kao dio rizika kreditne marže u okviru Temeljitog preispitivanja knjige trgovanja.

Nadležna tijela također bi trebala razmotriti:

• a. složenost financijskih proizvoda (npr. proizvoda koji se vrednuju tehnikama vrednovanja prema modelu, proizvoda koji podliježu riziku osim delte i riziku osnovice. Nadležno tijelo može to procijeniti tako da kao pokazatelj upotrebljava dodatne kapitalne zahtjeve za rezidualne rizike utvrđene u skladu s člankom 325.u Uredbe 575/2013/EU;
• b. likvidnost izloženosti institucije. Nadležno tijelo to može učiniti tako da procijeni je li institucija izložena potkategorijama s visokim razdobljima likvidnosti u skladu s tablicom 2. iz članka 325.bd Uredbe 575/2013/EU;
• c. koncentraciju tržišnog rizika prema određenim nazivima, sektorima, gospodarstvima, kategorijama rizika;
• d. provedbu posebnih tržišnih operacija čiji rizik možda nije u potpunosti prikazan kapitalnim zahtjevima za tržišni rizik (npr. visokofrekventno trgovanje).

Nadležna tijela prema potrebi trebaju razmotriti i interne mjere rizika institucija. Te bi mjere mogle uključivati interni VaR ili očekivani manjak koji se ne upotrebljava u izračunu kapitalnih zahtjeva ili osjetljivosti tržišnog rizika na različite čimbenike rizika i potencijalne gubitke.

Nadležna tijela također bi trebala procijeniti sposobnost institucije da stekne sveobuhvatan uvid u razinu koncentracije tržišnog rizika kojem je izložena, bilo zbog izloženosti jednom čimbeniku rizika ili zbog izloženosti više međusobno povezanih čimbenika rizika, pritom posvećujući posebnu pozornost koncentracijama u složenim i nelikvidnim proizvodima. Trebala bi preispitati procjenu koncentracija i nelikvidnih pozicija koju je provelo društvo. Nadležna tijela trebala bi od institucija zahtijevati da smanje izloženost prema određenoj središnjoj drugoj ugovornoj strani u slučaju prekomjernog koncentracijskog rizika ili da ponovno usklade izloženosti na svojim obračunskim računima u skladu s člankom 7. točkom (a) Uredbe 648/2012.

Pri utvrđivanju treba li primijeniti zahtjev u sklopu drugog stupa na tržišni rizik kojem je institucija izložena, u skladu s točkom 300., nadležna tijela trebaju razmotriti obuhvaća li metodologija prvog stupa adekvatno rizik, uzimajući u obzir da:

• a. institucije koje primjenjuju alternativni standardizirani pristup u okviru prvog stupa obvezne su izračunati faktor uvećanja (faktor uvećanja za rezidualni rizik) za rizike svojstvene složenim financijskim proizvodima koji nisu u dovoljnoj mjeri obuhvaćeni metodom koja se temelji na osjetljivosti i kapitalnom zahtjevu za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza;
• b. institucije koje primjenjuju pristup internog modela ili alternativni pristup internog modela dužne su obuhvatiti sve značajne rizike u tim internim modelima;
• c. ponderi rizika predviđeni alternativnim standardiziranim pristupom, mjere očekivanog manjka iz članka 325.bb Uredbe 575/2013/EU i mjere rizika stresnog scenarija iz članka 325.bk Uredbe 575/2013/EU u alternativnom pristupu internih modela osmišljeni su kako bi se pokrila likvidnost pozicija u skladu s razdobljem likvidnosti iz tablice 2. članka 325.bd Uredbe 575/2013/EU.

Nadležna tijela trebaju utvrditi i analizirati, u odnosu na pozicije tržišnog rizika i odgovarajuće sustave upravljanja, sve sporazume o transfernim cijenama između institucija s poslovnim nastanom u Uniji koje su dio grupe iz treće zemlje i drugih subjekata te grupe s poslovnim nastanom izvan Unije koje matično društvo iz EU-a nije konsolidiralo. Analiza treba uključivati:

• a. kvantitativnu komponentu za utvrđivanje značajnosti mehanizama određivanja transfernih cijena u odnosu na ukupni račun dobiti i gubitka knjige trgovanja te regulatorni kapital institucije;
• b. kvalitativnu komponentu radi procjene je li učinak tih mehanizama transparentan za upravljački odbor institucije i odražava li se na odgovarajući način u upravljanju rizicima;
• c. kvalitativnu komponentu za procjenu načina na koji mehanizam određivanja transfernih cijena utječe na poslovne odluke institucije, uključujući način na koji dinamika mehanizma određivanja transfernih cijena može utjecati na odluke jedinica za trgovanje te potencijalne sukobe interesa do kojih bi mehanizam mogao dovesti.

Nadležna tijela trebaju utvrditi značajnost određivanja transfernih cijena u kontekstu stavki knjige trgovanja usmjeravanjem na mehanizme određivanja transfernih cijena koji ispunjavaju sljedeće uvjete:

• a. uključuju najmanje jedan subjekt iz grupe koji je osnovan izvan Unije i za koji je najviša razina konsolidacije izvan Unije;
• b. temelje se na metodi dobiti od transakcija – ili bilo kojoj sličnoj praksi koja bi bila ekonomski ekvivalentna – prema kojoj se dobici i gubici koji se odnose na pozicije u vlasništvu više subjekata redistribuiraju među tim subjektima na temelju marginalnog doprinosa „m” svakog subjekta prema ključnim pokazateljima navedenim u mehanizmu određivanja cijena.

Za institucije iz točke 173., pod (a), u kojima su dobici i gubici, preraspoređeni kao rezultat mehanizama određivanja transfernih cijena temeljenih na metodama dobiti od transakcija, značajni (npr. čine više od 5 % dobiti i gubitaka koje je institucija ostvarila) i za koje rizik nije pokriven ili nije u potpunosti pokriven zahtjevima u sklopu prvog stupa, nadležna tijela trebaju:

• a. uzeti u obzir taj rizik pri utvrđivanju zahtjeva u sklopu drugog stupa;
• b. uzeti u obzir rezultate komponenti navedenih u točki 172., kao što je značajnost mehanizama za određivanje transfernih cijena u odnosu na kapitalne zahtjeve za tržišni rizik portfelja čija se dobit i gubitci upotrebljavaju za utvrđivanje iznosa koji se prenosi na instituciju, kao i moguće slabosti povezanih mehanizama upravljanja;
• c. odrediti zahtjeve u sklopu drugog stupa koji u dovoljnoj mjeri pokrivaju tržišne rizike koji nisu obuhvaćeni zahtjevom u sklopu prvog stupa, a koji nastaju u okviru mehanizma za određivanje transfernih cijena. U tu svrhu nadležna tijela mogu upotrijebiti metodu izračuna kako je utvrđena u Prilogu V. ili alternativnu metodologiju kojom se omogućuje točno mjerenje rizika koji nije obuhvaćen zahtjevom u sklopu prvog stupa i utvrđuje posljedični zahtjev u sklopu drugog stupa, pri čemu se kao referentna vrijednost uzima metodologija iz Priloga V. Analiza profitabilnosti i testiranje otpornosti na stres

Nadležna tijela trebaju provesti analizu povijesne profitabilnosti, kao i volatilnosti dobiti, tržišnih aktivnosti kako bi bolje razumjela profil rizičnosti institucije kad je riječ o tržišnom riziku. Ta bi se analiza mogla provesti na razini portfelja te raščlaniti po poslovnim linijama, kategorijama imovine ili organizacijskim jedinicama, ovisno o značajnosti i složenosti izloženosti institucije (kao što proizlazi iz analize poslovnog modela ili drugog nadzornog uvida).

Nadležna tijela trebaju razlikovati prihode od aktivnosti trgovanja od prihoda od netrgovačkih aktivnosti (kao što su provizije, naknade od klijenata i sl.) s jedne strane te realizirane i nerealizirane dobiti/gubitke s druge strane.

Kad je riječ o kategorijama imovine i/ili izloženosti koje generiraju značajne dobiti ili gubitke, nadležna tijela trebaju procijeniti profitabilnost u odnosu na razinu rizika koji je institucija preuzela (npr. VaR / neto dobitci od financijske imovine i obveza koje se drže radi trgovanja) kako bi utvrdila i analizirala moguće nedosljednosti. Ako je moguće, nadležna tijela trebaju usporediti brojčane podatke institucije s njezinim povijesnim rezultatima i usporedivim institucijama.

Nadležna tijela trebaju procijeniti je li institucija provela adekvatna testiranja otpornosti na stres koja nadopunjuju njezin sustav za mjerenje rizika. Za potrebe navedenog nadležna tijela trebaju uzeti u obzir sljedeće elemente:

• a. učestalost testiranja otpornosti na stres;
• b. jesu li utvrđeni relevantni pokretači rizika (npr. nelikvidnost / razlike u cijenama, koncentrirane pozicije, jednosmjerna tržišta);
• c. temeljne pretpostavke u stresnim scenarijima;
• d. internu upotrebu rezultata testiranja otpornosti na stres za strategije planiranja kapitala i strategije tržišnog rizika.

6.3.3. Procjena okvira za upravljanje tržišnim rizikom i kontrolu tržišnog rizika

Kako bi se postiglo adekvatno razumijevanje upravljanja tržišnim rizikom, u skladu s profilom rizika institucije, nadležna tijela trebaju pregledati okvir za upravljanje rizikom i kontrolu institucije te njegovu adekvatnost u odnosu na izloženosti inherentnom riziku. Za potrebe te procjene nadležno tijelo trebalo bi upotrijebiti stavke utvrđene u ovom odjeljku, ali i sljedeće:

• a. ishod procjene drugih elemenata SREP-a (kao što su analiza poslovnog modela i područja upravljanja);
• b. ishod procjene iz članka 325.c Uredbe 575/2013/EU za institucije koje primjenjuju alternativni standardizirani pristup te ishod procjene provedene u skladu s Delegiranom uredbom (EU) 2024/1085, posebno u vezi sa zahtjevima iz članaka 104.b, 325.bi i 325.bj Uredbe 575/2013/EU.

Nadležna tijela trebaju procijeniti i politike i postupke institucija za raspoređivanje pozicija u knjigu trgovanja i knjigu pozicija kojima se ne trguje, kako je opisano u glavi 1. poglavlja 3. Uredbe 575/2013/EU.

Strategija tržišnog rizika i sklonost preuzimanju rizika

Nadležna tijela trebaju procijeniti ima li institucija pouzdanu, jasno formuliranu i dokumentiranu sklonost preuzimanju rizika, strategiju rizika i limite povezane s rizikom koje je odobrilo upravljačko tijelo. Pri toj procjeni nadležna tijela trebaju, među ostalim, uzeti u obzir ulogu upravljačkog tijela u utvrđivanju, odobravanju i preispitivanju strategije i sklonosti preuzimanju rizika, urednu provedbu te strategije od strane upravljačkog tijela te njezinu prikladnost za instituciju s obzirom na njezin poslovni model, ukupnu sklonost preuzimanju rizika, postojeće i buduće tržišno okruženje i financijsko stanje.

Organizacijski okvir i okvir interne kontrole

Nadležna tijela trebaju procijeniti ima li institucija primjeren organizacijski okvir za utvrđivanje, razumijevanje, mjerenje, praćenje i kontrolu tržišnog rizika, uz dostatne (kvantitativne i kvalitativne) ljudske i tehničke resurse za provedbu potrebnih zadataka. Za ovu procjenu nadležna tijela trebaju uzeti u obzir adekvatnost linija odgovornosti za preuzimanje, praćenje, izvještavanje i kontrolu tržišnog rizika, njihovu pokrivenost cijele institucije, postojanje jasne razdvojenosti između članova osoblja u jedinici za trgovanje i članova osoblja u jedinici za pozadinske poslove te između funkcija preuzimanja rizika i kontrole, kao i vještine i stručnost uključenog osoblja.

Nadležna tijela trebaju procijeniti ima li institucija jasno definirane politike i postupke za utvrđivanje, mjerenje i kontrolu tržišnog rizika te upravljanje njime te jesu li one dobre i usklađene sa strategijom preuzimanja rizika institucije te obuhvaćaju li sve glavne djelatnosti i postupke. To uključuje procjenu jesu li ove politike i procedure jasno formalizirane, komunicirane i dosljedno primjenjivane u cijeloj instituciji.

Konkretno, procjena bi trebala obuhvatiti pozicije koje treba uključiti/isključiti iz knjige trgovanja za regulatorne potrebe, politike o internim zaštitama od rizika i postupke za nove tržišne aktivnosti i/ili proizvode.

Nadležna tijela trebaju procijeniti ima li institucija primjeren okvir za utvrđivanje, razumijevanje i mjerenje tržišnog rizika koji je u skladu s veličinom i složenošću institucije te je li taj okvir usklađen s relevantnim minimalnim zahtjevima u skladu s primjenjivim pravnim i regulatornim okvirom.

Nadležna tijela trebaju procijeniti ima li institucija uspostavljen odgovarajući okvir za praćenje tržišnog rizika i izvještavanje o njemu, koji prema potrebi omogućuje provođenje pravodobnih radnji na odgovarajućoj razini višeg rukovodstva ili upravljačkog tijela institucije u slučaju povreda. Sustav nadzora trebao bi uključivati specifične pokazatelje i relevantne okidače kako bi osigurao učinkovita rana upozorenja te obavijestiti upravljačko tijelo i više rukovodstvo o trenutačnim izloženostima i poduzetim mjerama u usporedbi s limitima iz politike.

Nadležna tijela trebaju procijeniti je li institucija uspostavila snažne i sveobuhvatne sustave limita i okvir kontrole s dobrim zaštitnim mjerama za smanjenje rizika u skladu sa svojom strategijom upravljanja rizikom i sklonošću preuzimanja rizika. Za potrebe te procjene nadležna tijela trebaju obratiti posebnu pozornost na odgovarajuće područje primjene kontrolnih funkcija institucije (uključujući sve konsolidirane subjekte, geografske lokacije i tržišne aktivnosti), na postojanje operativnih limita (uključujući pojedinačne limite na razini odjela ili poslovne jedinice koje bi trebalo svakodnevno pratiti) i drugih praksi usmjerenih na održavanje izloženosti tržišnom riziku unutar razina prihvatljivih instituciji u skladu s njezinom sklonošću preuzimanju rizika i limitima.

Nadležna tijela također trebaju procijeniti je li interni postupak validacije pouzdan i učinkovit u preispitivanju pretpostavki modela i u otkrivanju svih potencijalnih nedostataka u sustavu upravljanja tržišnim rizikom. Za institucije koje primjenjuju interni pristup za utvrđivanje minimalnih kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik, ova procjena trebala bi se temeljiti, gdje je dostupno, na informacijama koje proizlaze iz već provedenih nadzornih aktivnosti na internim modelima (kao što su izravne inspekcije).

Nadležna tijela također trebaju procijeniti funkcionalnost funkcije unutarnje revizije u smislu prikladnosti, opsega i učestalosti unutarnjih revizija okvira upravljanja tržišnim rizikom. To bi trebalo obuhvatiti pregled glavnih elemenata okvira upravljanja rizicima, mjerenja i kontrola unutar institucije te usklađenost internih politika i postupaka s relevantnim vanjskim propisima, kao i sva odstupanja od istih.

6.3.4. Sažetak nalaza, ocjena i nadzorne mjere

Nakon provedbe prethodno opisane procjene nadležna tijela trebaju donijeti mišljenje o tržišnom riziku institucije. Mišljenje bi se trebalo odraziti u sažetku nalaza i poduprijeti ocjenom rizika utemeljenom na razmatranjima navedenima u Tablici 8. Ako na temelju značajnosti određenih potkategorija rizika nadležno tijelo odluči te potkategorije procijeniti i ocijeniti na pojedinačnoj osnovi, potrebno je analogijom primijeniti razmatranja iz ove tablice u mjeri u kojoj je to moguće.

Tablica 8 Razmatranja nadzornih tijela za dodjelu ocjene tržišnom riziku Ocjena Razmatranja o inherentnom Razmatranja o

U tablici u nastavku prikazan je neisključiv popis nadzornih mjera koje nadležna tijela mogu poduzeti u slučaju utvrđenih nedostataka u okviru upravljanja tržišnim rizikom institucije. Nadležna tijela trebaju odlučiti o vrsti mjere na temelju njezine učinkovitosti u odnosu na određeni utvrđeni nedostatak. Nadležna tijela mogu primijeniti druge nadzorne mjere (uključujući kvantitativne mjere u skladu s člankom 104. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2013/36/EU) ili njihovu kombinaciju ako se smatraju prikladnijima za otklanjanje utvrđenih nedostataka.

Tablica 9. Potencijalne i neisključive nadzorne mjere za tržišni rizik Potencijalne nadzorne mjere za nadležna tijela u skladu s člankom 104. stavkom 1. točkama (b), (d), (e), (f), (j), (l), (m) i (n) Direktive 2013/36/EU – Nadležna tijela mogu zahtijevati od institucije da: A. poveća kvalitetu i učestalost izvještavanja upravljačkog tijela i višeg rukovodstva institucije o tržišnom riziku; B. poboljša učinak internih pristupa institucije ili njezine sposobnosti za retroaktivno testiranje ili testiranje otpornosti na stres; C. zahtijeva češće i iscrpnije interne revizije tržišne aktivnosti; D. ograniči ulaganje u određene proizvode ako politike i postupci institucije ne osiguravaju da će rizici koji proizlaze iz tih proizvoda biti adekvatno pokriveni i kontrolirani; E. napusti financijske proizvode za koje postupci vrednovanja institucije ne daju konzervativne procjene vrijednosti koje su u skladu sa standardima iz Uredbe (EU) br. 575/2013. F. smanji razinu inherentnog tržišnog rizika (npr. zaštitom od rizika ili prodajom imovine ili povećanjem izvedenica namirenih putem središnjih drugih ugovornih strana) ako su utvrđeni značajni nedostatci u sustavima mjerenja ili kontrole institucije; G. predstavi plan za postupno smanjenje izloženosti koje proizlaze iz imovine umanjene vrijednosti i/ili nelikvidnih pozicija.