8.2. Procjena inherentnog likvidnosnog rizika

Nadležna tijela trebaju procijeniti rizik kratkoročne i srednjoročne likvidnosti institucije tijekom odgovarajućeg niza vremenskih razdoblja, uključujući unutardnevna razdoblja, kako bi osigurala da institucija održava adekvatne razine zaštitnog sloja likvidnosti u normalnim i u stresnim uvjetima. Ta procjena uključuje sljedeće elemente:

• a. procjenu kratkoročnih i srednjoročnih likvidnosnih potreba;
• b. procjenu rizika unutardnevne likvidnosti;
• c. procjenu zaštitnog sloja likvidnosti i kapaciteta likvidnosne pokrivenosti;
• d. nadzorno testiranje otpornosti na likvidnosni stres.

Za potrebe procjene likvidnosnih potreba, zaštitnih slojeva likvidnosti kapaciteta likvidnosne pokrivenosti u normalnim uvjetima nadležna tijela trebaju analizu potkrijepiti dokazima iz obrazaca za izvješćivanje o dodatnim pokazateljima za praćenje, kako je utvrđeno u provedbenim tehničkim standardima o nadzornom izvješćivanju. Pri procjeni potreba za likvidnošću u stresnim uvjetima, nadležna tijela trebaju također uzeti u obzir mjere koje institucije mogu poduzeti kako bi sačuvale svoj ugled/franšizu. Time bi se trebali uzeti u obzir učinci na ugled velikih i malih drugih ugovornih strana, uključujući one koji bi mogli nastati putem društvenih ili drugih kanala. Nadležna tijela mogu provesti manje granularnu procjenu rizika unutardnevne likvidnosti i testiranje otpornosti na likvidnosni stres, ako je to opravdano manjom značajnošću tih izvora rizika, posebno za institucije 3. i 4. Kategorije, te uzimajući u obzir rezultate ILAAP-a.

Procjena kratkoročnih i srednjoročnih likvidnosnih potreba

Nadležna tijela trebaju procijeniti kratkoročne i srednjoročne likvidnosne potrebe institucije u normalnim i u stresnim uvjetima. Trebaju uzeti u obzir učinak na likvidnosne potrebe institucije u stresnim uvjetima do 30 dana, između primjerice 30 dana i tri mjeseca te nakon, primjerice, tri do dvanaest mjeseci ozbiljnih, ali vjerojatnih stresova koji obuhvaćaju idiosinkrastične šokove, šokove na razini tržišta i kombinirane šokove. Nadležna tijela također trebaju analizirati veličinu, lokaciju i valutu likvidnosnih potreba te zasebne učinke šokova u njihovim različitim značajnim valutama kako bi se odrazio rizik konvertibilnosti valute i rizik od mogućih poremećaja u pristupu deviznim tržištima (uključujući posebnosti kao što je, na primjer, gubitak pristupa korespondentnom bankovnom računu denominiranom u stranoj valuti).

Nadležna tijela trebaju potkrijepiti procjenu rizika kratkoročne likvidnosti analizom LCR-a, kako je navedeno u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2015/61, uključujući je li LCR ispravno izmjeren i prijavljen i utvrđuje li na odgovarajući način pokriće likvidnosnih potreba institucije. Nadležna tijela također bi trebala procijeniti testiraju li institucije svakodnevno svoju sposobnost izvještavanja o LCR-u kako bi se osiguralo da institucije prema potrebi mogu dostaviti pouzdane podatke u skladu s člankom 414. Uredbe (EU) 575/2013.

Pri procjeni učinka šokova na likvidnosne potrebe institucije nadležna tijela trebaju uzeti u obzir sve značajne izvore likvidnosnog rizika za instituciju, konkretno:

• a. mogućnost da bilo koji primjenjivi regulatorni zahtjevi EU-a neće na odgovarajući način utvrditi likvidnosne potrebe institucije u slučaju vrste stresnog scenarija koja se upotrebljava za zahtjev, uključujući slučajeve u kojima su dospijeća kraća od 30 dana;
• b. rizike povezane s velikim klijentima u pogledu bilančnih stavki i koncentracija izvora financiranja. Nadležna tijela trebaju uzeti u obzir volatilnost financiranja koje osiguravaju druge ugovorne strane koje sve pripadaju najznačajnijim sektorima kojima se pruža usluga, te potencijalne rizike prijenosa. U tom pogledu posebnu pozornost treba posvetiti financiranju prikupljenom putem novih poslovnih linija i distribucijskih kanala, kao i od klijenata koji obavljaju aktivnosti s povećanom razinom rizika (izdavatelji kriptoimovine i pružatelji usluga);
• c. rizike koji nastaju u odnosu na potencijalne novčane tokove/izvanbilančne stavke (na primjer, kreditne linije, zahtjevi za maržu) i aktivnosti (na primjer, likvidnosna potpora za nekonsolidirane subjekte posebne namjene izvan ugovornih obveza);
• d. bruto i neto priljeve i odljeve: kod vrlo visokih priljeva i odljeva nadležna bi tijela trebala obratiti posebnu pozornost na rizike kojima je institucija izložena kad priljevi ne dolaze na vrijeme, čak i kad je rizik neto odljeva ograničen;
• e. rizike koji nastaju u odnosu na male druge ugovorne strane, uključujući koncentracije izvora financiranja. U tu svrhu nadležna tijela trebaju upotrebljavati metodologiju o klasifikaciji depozita stanovništva u različite razrede rizika, u skladu s člancima 24. i 25. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/61;
• f. rizik da će prekomjerni rizici u srednjoročnom do dugoročnom profilu izvora financiranja negativno utjecati na ponašanje drugih ugovornih strana bitnih za kratkoročnu likvidnosnu poziciju;
• g. rizik koji nastaje u kontekstu fiducijarnih depozita⁴⁵ .

⁴⁵ Najbolji primjeri iz prakse dostupni su u izvješću EBA-e: Praćenje provedbe koeficijenta likvidnosne pokrivenosti u EU- u – drugo izvješće (EBA/REP/2021/07).

Nadležna tijela trebala bi osigurati da se u njihovoj procjeni kratkoročnih likvidnosnih potreba institucije uzmu u obzir učinak digitalizacije (uključujući, na primjer, trenutačna plaćanja) i potencijal za širenje informacija na društvenim mrežama kako bi se ubrzalo povlačenje sredstava u stresnom scenariju. Procjena rizika unutardnevne likvidnosti

Nadležna tijela trebaju procijeniti izloženost institucije riziku unutardnevne likvidnosti za odabrano vremensko razdoblje. Ta bi procjena trebala uključivati barem procjenu unutardnevne likvidnosti raspoložive ili dostupne u uobičajenim uvjetima, kao i u uvjetima financijskog ili operativnog stresa (npr. kvarovi IT-a, zakonska ograničenja u pogledu prijenosa sredstava, obustava/prekid pristupa uslugama korespondentnih banaka i/ili uslugama kliringa za valute, robu ili instrumente važne za instituciju). Time bi se posebno trebalo razmotriti kako u vremenima stresa povećane unutardnevne potrebe institucije za kolateralom mogu ograničiti njezinu sposobnost korištenja zaštitnog sloja likvidnosti za pokrivanje odljeva u stresnim uvjetima kada je to potrebno.

Kad je riječ o nadležnostima u kojima izvještavanje o unutardnevnom riziku još nije dostupno, nadležna tijela mogu se pouzdati u analizu rizika unutardnevne likvidnosti koju je institucija sama provela.

Procjena zaštitnog sloja likvidnosti i kapaciteta likvidnosne pokrivenosti

Nadležna tijela trebaju procijeniti adekvatnost zaštitnog sloja likvidnosti institucije i njezin kapacitet likvidnosne pokrivenosti u vezi sa značajkama imovine uzete u obzir u različitim stresnim scenarijima unutar mjesec dana, kao i u različitim vremenskim razdobljima, potencijalno do jedne godine, a uključujući i prekonoćne potrebe. Procjena bi trebala uključivati razmatranje klasifikacije i kvalitete likvidne imovine (kako je navedeno u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2015/61), njezine usklađenosti s općim i operativnim zahtjevima za visokokvalitetnu likvidnu imovinu te jesu li zaštitni sloj likvidnosti i kapacitet likvidnosne pokrivenosti u skladu sa sklonošću institucije preuzimanju rizika.

Nadležna tijela trebaju razmotriti čimbenike koji bi mogli umanjiti sposobnost institucije da pravodobno utrži svoju likvidnu imovinu tijekom razdoblja stresa, uključujući visoke koncentracije u odnosu na pojedinačne druge ugovorne strane ili vrstu imovine, imovinu u zaštitnom sloju koja je opterećena ili posuđena i denominaciju likvidne imovine u različitoj valuti u odnosu na likvidnosne potrebe institucije. Nadležna tijela također bi trebala uzeti u obzir vjerojatni iznos obvezujućih likvidnosnih linija koje se mogu uključiti u kapacitet likvidnosne pokrivenosti.

Nadležna tijela trebaju preispitati (ako je primjenjivo) primjerenost pretpostavki institucije koje se odnose na njezinu sposobnost pristupa repo tržištima i financiranju središnje banke u stresnom razdoblju, uključujući u pogledu primjerenosti i dostupnosti imovine koja će služiti kao kolateral. Trebala bi razmotriti i testira li institucija redovito svoj pristup tržištu kroz prodaju ili repo poslove. Isto tako, institucije trebaju preispitati pretpostavke u pogledu vremena potrebnog za likvidnost u stresnim uvjetima. Nadzorno testiranje otpornosti na likvidnosni stres

Nadležna tijela trebaju provoditi vlastita testiranja otpornosti na likvidnosni stres radi neovisne procjene kratkoročnih i srednjoročnih likvidnosnih rizika. Stresni scenariji trebali bi biti vezani uz pretpostavke LCR-a tijekom 30-dnevnog stresnog razdoblja, ali nadležna tijela mogu proširiti opseg svoje procjene na način da analiziraju rizike unutar 30 dana i nakon 30 dana te mijenjaju pretpostavke LCR-a kako bi se uzeli u obzir rizici koji nisu adekvatno obuhvaćeni LCR-om. To mora uključivati nadzorno testiranje otpornosti na stres koje kombinira stres specifičan za instituciju i stres na razini tržišta.