5.2 Model development in PD estimation

Za potrebe razvoja modela institucije trebaju osigurati da referentni skup podataka sadržava vrijednosti pokretača rizika za odgovarajuće vremenske točke. Te vremenske točke mogu biti različite za različite pokretače rizika. U odabiru odgovarajućih vremenskih točaka, institucije trebaju uzeti u obzir dinamiku i učestalost ažuriranja pokretača rizika tijekom cijelog razdoblja u kojemu je dužnik bio u portfelju te, u slučaju nastanka statusa neispunja vanja obveza, tijekom cijele godine prije nastanka statusa neispunjavanja obveza.

5.2.2 Pokretači rizika i rejting -kriteriji

U procesu odabira pokretača rizika i rejting - kriterija, institucije trebaju razmotriti širok skup informacija relevantnih za vrste izloženosti obuhvaćene rejting -sustavom. Potencijalni pokretači rizika koje institucije analiziraju trebaju posebno uključivati sljedeće:

• (a) značajke dužnika, uključujući sektor i zemljopisnu lokaciju za trgovačka društva;
• (b) financijske informacije, uključujući financijska izvješća ili račune dobiti i gubitka;
• (c) informacije o trendovima, uključujući rast ili pad prodaje ili profitne marže;
• (d) bihevioralne informacije, uključujući podatke o neurednosti u plaćanju i uporabi kreditnih proizvoda.

Institucije trebaju osigurati da se, u svrhu odabira pokretača rizika i rejting -kriterija, konzultiraju relevantni stručnjaci iz poslovnih područja institucije po pitanju poslovne opravdanosti i doprinosa riziku razmatranih pokretača rizika i rejting -kriterija.

Institucije trebaju os igurati da smanjenje pouzdanosti informacija tijekom vremena, na primjer informacija o značajkama dužnika pribavljenih u vrijeme odobravanja kredita, bude na odgovarajući način odraženo u procjeni PD -a. Institucije isto tako trebaju osigurati da se modelom procjenjuje odgovarajuća razina rizika u odnosu na sve relevantne, trenutačno dostupne i najažurnije informacije te da se primjenjuje odgovarajuća marža konzervativnosti ako postoji viši stupanj neizvjesnosti zbog nedostatka ažurnih informacija. Posebice, model ili proces raspoređivanja trebaju pružiti prikladnu i konzervativnu prilagodbu u obje sljedeće situacije:

• (a) u skladu s člankom 24. stavkom 1. točkom (g) RTS -a o metodologiji procjene IRB pristupa, u slučaju financijskih izvješća starijih od 24 mjeseca gdje su informacije koje proizlaze iz tih izvješća relevantni pokretači rizika;
• (b) u slučaju informacija iz kreditnog registra koje su starije od 24 mjeseca, ako su još uvijek relevantne u tom trenutku, gdje su informacije iz kreditnog registra relevantni pokretači rizika.

Institucije trebaju dosljedno upotrebljavati pokretače rizika i rejting -kriterije, posebice u odnosu na razmatrano vremensko razdoblje, u razvoju modela, kalibraciji modela i primjeni modela.

Ako se značajan udio klijenata koristi brojnim proizvodima iste vrste unutar razmatranog rejting- sustava za stanovništvo, institucije trebaju analizirati razinu rizika takvih klijenata u usporedbi s klijentima koji se koriste samo jednim proizvodom relevantne vrste te, ako je to potrebno, odraziti razl iku u razini rizika u modelu putem odgovarajućih pokretača rizika.

5.2.3 Tretman rejtinga trećih strana

Institucije trebaju imati jasne politike kojima se određuju uvjeti pod kojima se rejting treće strane koja je u ugovornom odnosu ili organizacijskoj vezi s d užnikom institucije može uzeti u obzir pri ocjenjivanju rizika razmatranog dužnika. Takve politike trebaju uzeti u obzir sljedeće moguće načine na koje se rejting takve treće strane može uzeti u obzir u ocjenjivanju rizika razmatranog dužnika:

• (a) rejting tak ve treće strane se prenosi na relevantnog dužnika („prijenos rejtinga”), ako ne postoji razlika rizika između dužnika i povezane strane zbog postojanja odgovarajućeg jamstva te se rejting treće strane dodjeljuje interno u skladu s rejting -sustavom za koji je institucija dobila odobrenje u skladu s člankom 143. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;
• (b) rejting takve treće strane uzima se u obzir kao indikator za korekciju raspoređivanja relevantnog dužnika u rejting - kategoriju ili skup izloženosti;
• (c) rejting takve treće strane služi kao ulazna varijabla u PD model, odražavajući ugovornu potporu povezane strane dužniku.

Kako bi interni ili vanjski rejting treće strane bio ugrađen u PD model, institucije trebaju osigurati sve sljedeće elemente:

• (a) da rejting treće strane zadovoljava sve uvjete za relevantne pokretače rizika iz odjeljka 5.2.2 .;
• (b) da su druge karakteristike rizika dužnika i proizvoda ispravno odražene u modelu, u skladu s člankom 170. stavkom 1. točkom (a) i člankom 170. stavkom 3. točkom (a) Uredbe (EU) br. 575/2013, te se ne uvodi značajna pristranost zbog dodjeljivanja visokog pondera informacijama o internom ili vanjskom rejtingu;
• (c) da nema dvostrukog obračunavanja učinaka bilo kojeg odnosa prema trećim stranama.

Prijenosom rejtinga ne bi se trebal o mijenjati raspoređivanje izloženosti u kategorije izloženosti, rejting - sustave ili modele, već jedino utjecati na raspoređivanje u rejting -kategorije ili skupove izloženosti. Prijenosi rejtinga trebaju biti uspostavljeni na takav način da sve promjene rejtinga treće strane koje predstavljaju značajnu informaciju o dužniku ili izloženosti prema članku 173. stavk u 1. točk i (b) Uredbe (EU) br. 575/2013, budu pravovremeno odražene u svim rejtinzima na koje one utječu.

Zna čajnu ugovornu potporu koju dužnik daje trećoj strani treba promatrati kao smanjenje slobodne financijske sposobnosti dužnika koji pruža potporu, uključujući sposobnost otplaćivanja svih obveza prema instituciji u cijelosti. To se treba odražavati u rejtingu dužnika koji pruža potporu.

5.2.4 Filozofija rejtinga

Institucije trebaju odabrati odgovarajuću filozofiju na kojoj se temelji raspoređivanje dužnika ili izloženosti u rejting - kategorije ili skupove izloženosti („filozofija rejtinga”) uzimajući u obzir sva sl jedeća načela:

• (a) Institucije trebaju ocijeniti je li metoda upotrijebljena za kvantifikaciju parametra rizika odgovarajuća za filozofiju rejtinga i razumjeti značajke i dinamiku raspoređivanja dužnika ili izloženosti u rejting - kategorije ili skupove izloženo sti („dodjela rejtinga”) te procjene parametara rizika koje proizlaze iz primijenjene metode.
• (b) Institucije trebaju ocijeniti adekvatnost dobivenih značajki te dinamike dodjele rejtinga i procjena parametara rizika koje proizlaze iz primijenjene metode s obzirom na njihove razne upotrebe, te trebaju razumjeti njihov učinak na dinamiku i volatilnost kapitalnih zahtjeva.
• (c) Filozofiju rejtinga isto tako treba uzeti u obzir za potrebe retroaktivnog testiranja. Filozofije koje su osjetljive na gospodarske uvjete ob ično daju procjene PD - a koje bolje predviđaju stope nastanka statusa neispunjavanja obveza po pojedinim godinama. Nasuprot tome, filozofije koje su manje osjetljive na gospodarske uvjete obično daju procjene PD -a koje su bliže prosječnom PD -u u raznim stan jima gospodarstva, ali koje se razlikuju od opaženih stopa nastanka statusa neispunjavanja obveza u godinama kada je stanje gospodarstva iznad ili ispod njegova prosjeka. Odstupanja opaženih stopa nastanka statusa neispunjavanja obveza od dugoročnog prosje ka stope nastanka statusa neispunjavanja obveza relevantne rejting- kategorije stoga će biti vjerojatnije u rejting -sustavima koji su manje osjetljivi na gospodarske uvjete. Nasuprot tome, migracije između rejting -kategorija bit će vjerojatnije u rejting -sustavima koji su osjetljiviji na gospodarske uvjete. Te obrasce treba uzeti u obzir pri ocjenjivanju rezultata retroaktivnog testiranja i, ako je relevantno, analize pomoću referentnih vrijednosti.

Institucije trebaju primjenjivati odabranu filozofiju rejti nga dosljedno tijekom vremena. Institucije trebaju analizirati prikladnost filozofije na kojoj se temelji raspoređivanje dužnika ili izloženosti u rejting - kategorije ili skupove izloženosti („filozofija rejtinga”) uzimajući u obzir sve sljedeće:

• (a) dizajn pok retača rizika;
• (b) migracije između rejting - kategorija ili skupova izloženosti;
• (c) promjene godišnjih stopa nastanka statusa neispunjavanja obveza za svaku rejting - kategoriju ili skup izloženosti.

Ako institucije primjenjuju različite rejting -sustave koje karakte riziraju različite filozofije rejtinga, trebaju oprezno koristiti informacije o dodijeljenim rejtinzima ili procjenama parametara rizika, posebice kada se koriste informacijama o rejtingu ili podatcima o povijesti nastanka statusa neispunjavanja obveza pribavljenim od vanjskih rejting-agencija. Ako institucije primjenjuju različite rejting - sustave s različitim značajkama kao što su različite filozofije ili različite razine objektivnosti, točnosti, stabilnosti ili konzervativnosti, trebaju osigurati odgovar ajuću razinu dosljednosti rejting -sustava te dobro razumijevanje svih njihovih razlika. Takvo razumijevanje trebalo bi barem omogućiti instituciji da odredi prikladan način za kombiniranje ili agregiranje informacija koje su proizveli različiti rejting - sus tavi kada je to nužno prema politikama institucije. Institucije trebaju u potpunosti razumjeti pretpostavke i potencijalne netočnosti koje proizlaze iz takvog kombiniranja ili agregiranja. 5.2.5 Homogenost rejting- kategorija ili skupova izloženosti

Kako bi bile uskla đene sa zahtjevima iz članka 170. stavka 1. i članka 170. stavka 3. točke (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 i članka 38. RTS -a o metodologiji procjene IRB pristupa, institucije trebaju provjeriti homogenost dužnika ili izloženosti raspoređenih u iste rejti ng-kategorije ili skupove izloženosti. Posebice, kategorije treba odrediti na takav način da svaki dužnik unutar svake kategorije ili skupa izloženosti ima razumno sličan rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza te da se izbjegnu značajna preklapanja d istribucija rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza između rejting - kategorija ili skupova izloženosti.