7.2 Metodologija ocjenjivanja

Nadležna tijela trebaju provesti kvalitativnu provjeru poslovne strategije kreditne i nstitucije koja podnosi zahtjev kako bi stekla uvid u vrste djelatnosti koje kreditna institucija koja podnosi zahtjev namjerava obavljati, njihovu zemljopisnu raspodjelu, vjerodostojnost temeljnih pretpostavki i s time povezani profil rizičnosti kreditne institucije koja podnosi zahtjev.

U tu svrhu nadležna tijela trebaju steći jasan uvid u sljedeće:

• (a) vrste djelatnosti koje kreditna institucija koja podnosi zahtjev namjerava obavljati, uključujući identifikaciju temeljnih i netemeljnih poslovnih linija i vrsta ciljanih potrošača. Ta analiza treba biti funkcionalna kako bi se njome utvrdile djelatnosti obuhvaćene odobrenjem za rad ili, u skladu s točkom 58 ., područjem primjene odobrenja za rad, kao i, ako je to primjenjivo, dostupnost drugih prikladni h sustava izdavanja odobrenja za rad. Nadležno tijelo provjerom također treba steći razumijevanje profila rizičnosti, uključujući rizik od pranja novca i financiranja terorizma, i učinka na kapitalne zahtjeve, likvidnost i potrebe za financiranjem, kao i na mehanizme internog upravljanja.
• (b) zemljopisnu raspodjelu djelatnosti, uključujući njihovo predviđeno obavljanje putem društava kćeri i podružnica ili na temelju slobode pružanja usluga unutar EU - a ili u trećoj zemlji te planirano buduće širenje. Ako je poslovnim modelom predviđena upotreba digitalnih rješenja, nadležna tijela osobito trebaju procijeniti hoće li predviđene prekogranične djelatnosti biti obuhvaćene „slobodom pružanja usluga” ili „pravom poslovnog nastana”. Analiza, među ostalim, treba nadležnim tijelima omogućiti razumijevanje potrebe za eventualnim dodatnim regulatornim zahtjevom u svrhu pristupa ciljanim tržištima (npr. obavijest o putovnici), svih povezanih regulatornih rizika te poslovne ili financijske logike za predviđenu korporativnu strukturu i zemljopisnu raspodjelu. To se razumijevanje također treba temeljiti na analizi rizika od pranja novca i financiranja terorizma povezanog s određenom jurisdikcijom, koja se provodi u kontekstu procjene operativne strukture. Ako kreditna institucija koja podnosi zahtjev namjerava obavljati značajni dio djelatnosti izvan države članice u kojoj je podnijela zahtjev za izdavanje odobrenja za rad, nadležno tijelo, u skladu s uvodnom izjavom 16. Direktive o kapitalnim zahtjevima, treba procijeniti je li svrha izbora države članice u kojoj se podnosi zahtjev izbjegavanje strožih regulatornih standarda (primjerice u pogledu sustava SPNFT - a) koji su na snazi u drugoj državi članici.
• (c) ukupnu strategiju, ispitujući poslovnu logiku kreditne institucije koja podnosi zahtjev, kao i ukupnu strategiju grupe, ako podnositelj zahtjeva pripada grupi. To obuhvaća primjereno razumijevanje strateških ciljeva, ključnih pokretača poslovanja, utvrđene konkurentske prednosti, kvantitativnih i kvalitativnih ciljeva poslovnog plana, uključujući proizvod ili uslugu društva, obećanu vrijednost i tržišnog pozicioniranja.

Što se tiče inovativnih poslovnih modela i/ili mehanizama ostvarivanja ciljeva, nadležna tijela također trebaju obratiti pozornost na opis inovativnih značajki predviđenih usluga i proizvoda, uključujući moguću povećanu izloženost riziku od pranja novca i financiranja terorizma. U skladu s načelom proporcionalnosti i pristupom utemeljenim na riziku, nadležna tijela mogu razmotriti provjeru objašnjenja atraktivnosti novog proizvoda, određivanje cijene proizvoda, strukturu i usporednu prednost proizvoda. Takva provjera treba biti koordinirana i dopunjena analizom ciljanog tržišta, kako je opisano u odjeljku 7.2.3 ., te potencijalnim učinkom vanjskih ključnih pokazatelja na poslovnu strategiju.

Jasno razumijevanje planirane poslovne strategije nadležnim će tijelima omogućiti da procijene s time povezanu strategiju financiranja, relevantne vanjske i unutarnje čimbenike za ostvarenje strateških ciljeva i vjerodostojnost kvantitativnih pretpostavki. Općenito, nadležno tijelo procjenom treba steći uvid u prednosti, slabost, prilike i rizike poslovne strategije.

7.2.2 Struktura izvora financiranja, procjena likvidnosti i upravljanje likvidnošću

Nadležna tijela trebaju postići jasan uvid u planirane izvore financiranja predviđenih poslovnih djelatnosti, uključujući izvor(e) inicijalnog kapitala. Nadležna tijela trebaju preispitati informacije koje je dostavila kreditna institucija koja podnosi zahtjev (osobito u skladu s člankom 4. Regulatornih tehničkih standarda o informacijama za izdavanje odobrenja za rad) kako bi procijenila profil likvidnosti i strukturu obveza, s posebnim naglaskom na vjero dostojnost temeljnih pretpostavki. U pogledu strukture obveza, nadležna tijela trebaju provesti procjenu različitih izvora financiranja (vrste obveza, instrumenata i drugih ugovornih strana), povezanih troškova, ugrađenih opcija te njihovih ugovornih i pretpostavljenih dospijeća. Jasan uvid u profil likvidnosti i strukturu obveza nadležnim će tijelima omogućiti procjenu projekcija za regulatorne pokazatelje likvidnosti i izvora financiranja, kao što su koeficijent likvidnosne pokrivenosti (engl. liquidity coverage ratio (LCR))¹⁰ i koeficijent pokrića neto stabilnih izvora financiranja (engl. net stable funding ratio (NSFR))¹¹ , također uzimajući u obzir njihovo kretanje tijekom razdoblja planiranja zbog postupnog povećanja poslovnih djelatnosti i provedbe strategije financiranja (npr. postupno privlačenje deponenata) u fazi uspostave. Nadležna tijela također trebaju uzeti u obzir činjenicu da, iako je tijekom prve godine obavljanja djelatnosti većina dostupnih izvora financiranja najčešće stabilna (npr. temeljni kapital), a udio likvidnih sredstava je visok, kretanje regulatornih pokazatelja može varirati, ovisno o predviđenim poslovnim djelatnostima i strategiji financiranja podnositelja zahtjeva.

¹⁰ Vidjeti Delegiranu uredbu Komisije (EU) 2015/61 o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih ins titucija.

¹¹ Vidjeti glavu IV. – dio šesti Uredbe o kapitalnim zahtjevima (uveden u Uredbi o kapitalnim zahtjevima II).

Nadležna tijela trebaju provesti podrobniju procjenu, koja uključuje detaljna pitanja o potencijalnim alternativnim scenarijima, ako struktura financiranja pokazuje visoke razine koncentracije ili neuravnoteženi profil izvora financiranja (npr. prekomjerna ročna neusklađenost).

Troškove financiranja valja procijeniti u kontekstu procjene financijske projekcije (vidjeti 7.2.5 .) u okviru dobiti i gubitka kreditne institucije koja podnosi zahtjev te, ako je to izvedi vo i primjereno, valja ih usporediti s onima usporedivih subjekata. Nadalje, temeljne pretpostavke – osobito planirane kamatne stope – valja procijeniti s obzirom na poslovno i makroekonomsko okruženje.

Nadležna tijela trebaju preispitati podnesene informacije, osobito kako one koje su utvrđene u članku 4. točki (g) podtočkama ii. do v.¹² Regulatornih tehničkih standarda o informacijama za izdavanje odobrenja za rad , u svrhu procjene sposobnosti kreditne institucije koja podnosi zahtjev u pogledu financiranja, praćenja, ažuriranja i izvještavanja o likvidnosnoj poziciji i relativnim zaštitnim slojevima, u skladu s njezinim potrebama¹³ .

¹² Člankom 4. točkom (g) Regulatornih tehničkih standarda o informacijama za izdavanje odobrenja za rad predviđeno je da zahtjevom mora bi ti utvrđen „nacrt sljedećih okvira i politika kreditne institucije koja podnosi zahtjev: […] (b) politike upravljanja likvidnosnim rizicima; (c) politike koncentracije i diversifikacije financiranja; (d) politike upravljan ja kolateralom; (e) politike upravljanja depozitima”.

¹³ Vidjeti odjeljak 9.4 . Okvir unutarnje kontrole.

Nadležna tijela trebaju preispitati dostavljene informacije, osobito one koje su utvrđene člankom 4. točkom (a) podtočkom v.¹⁴ Regulatornih tehničkih standarda o informacijama za izdavanje odobrenja za rad , u svrhu procjene sveukupne pripravnosti postupka interne procjene likvidnosne adekvatnosti, uzimajući u obzir, primjerice, sljedeće:

• (a) upravljanje likvidnošću. Nadležna tijela trebaju steći jasnu sliku o stvarnoj sposobnosti institucije da upravlja svojom likvidnošću, uključujući pitanje raspolažu li pojedinačne funkcije dostatnim sredstvima za osiguranje dobrog upravljanja likvidnošću te mogu li izračunati NSFR i LCR. Nadležna tijela također trebaju steći jasan uvid u linije izvješćivanja uspostavljene kako bi se raspravljalo o likvidnosti institucije i povezanim rizicima, uključujući predviđeni sadržaj i učestalost izvješća upravljačkom tijelu, višem rukovodstvu i relevantnim odborima (ako je to primjenjivo) kako bi se utvrdilo da mogu raspravljati o relevantnim pitanjima i propitivati ih;
• (b) strategiju financiranja i planiranje likvidnosti. Nadležna tijela trebaju steći jasan uvid u sposobnost kreditne institucije da izrađuje scenarije, uključujući planove za testiranje otpornosti na stres i financiranje za nepredviđene situacije;
• (c) okvir unutarnjih kontrola likvidnosti. Nadležna tijela trebaju steći jasan uvid u predviđene postupke preispitivanja, potvrđivanja i potkrepljivanja dokazima (npr. izvješćima, kontrolnim dokazima).

¹⁴ Člankom 4. točkom (h) Regulatornih tehničkih standarda o informacijama za izdavanje odobrenja za rad predviđeno je sljedeće: „Zahtjevom moraju biti utvrđene sljedeće informacije o financijskoj situaciji kreditne institucije koja podnosi zahtjev: […] sažetak interne procjene likvidnosne adekvatnosti, na konsolidiranoj, potkonsolidiranoj i pojedinač noj razini, kako je to primjenjivo, iz kojeg je vidljivo da će likvidna sredstva kreditne institucije biti primjerena za ispunjen je njezinih pojedinačnih zahtjeva za likvidnost; […]”.

U skladu s načelom proporcionalnosti iz točke 70 ., nadležna tijela trebaju procijeniti sposobnost i pripremljenost kreditne institucije koja podnosi zahtjev da izdrži stresne uvjete u pogledu financiranja. U tu svrhu nadležna tijela trebaju provesti analizu učinka podnesenih stresnih scenarija u pogledu financiranja i likvidnosnih poteškoća, kao što je rast troškova financiranja, na koeficijente likvidnosti i izvora financiranja.

Ako je to relevantno, nadležna tijela trebaju osigurati da podneseni opis relevantnog postupka za izradu plana oporavka sadrži pokazatelje likvidnosti i financiranja.

U okviru procjene rizika za likvidnost i financiranje nadležna tijela trebaju provjeriti buduću usklađenost kreditne institucije koja podnosi zahtjev s minimalnim zahtjevima predviđenima relevantnim provedbenim zakonodavstvom EU - a i nacionalnim provedbenim zakonodavstvom. Međutim, opseg procjene može biti proširen na način da nadilazi te minimalne zahtjeve kako bi nadležna tijela mogla zatražiti veća likvidna sredstva od kreditne institucije koja podnosi zahtjev u svrhu kompenzacije za neutvrđene rizike i nesigurnosti.

7.2.3 Ključni vanjski čimbenici, uključujući poslovno okruženje

Kako bi stekla mišljenje o uvjerljivosti strateških pretpostavki institucije, nadležna tijela u okviru sveukupne procjene trebaju obuhvatiti ključne vanjske čimbenike poslovnog plana, uključujući poslovno okruženje, u skladu s kriterijima navedenim u nastavku.

U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u točki 70 ., nadležna tijela trebaju preispitati sažetak analize ciljanih tržišta koji je podnijela kreditna institucija koja podnosi zahtjev u svrhu stjecanja odgovarajućeg uvida u postojeće poslovno okruženje, s obzirom na djelatnosti glavnih postojećih aktera i budućih konkurenata na ciljnom tržištu (ciljnim tržištima), te u vjerojatne promjene u poslovnom okruženju.

U tu svrhu nadležna tijela trebaju preispitati analizu trendova na ciljanom tržištu koji bi mogli utjecati na uspješnost i profitabilnost institucije. Ovisno o slučaju, ti trendovi mogu obuhvaćati regulatorne i makrobonitetne trendove (npr. izmjene zakonodavstva o distribuciji proizvoda poslovanja sa stanovništvom ili izmjene najvećih omjera zajma i vrijednosti dopuštenih za hipoteke), tehnološke trendove (npr. prebacivanje na elektroničke platforme za određene vrste trgovanja) te društvene/demografske trendove (npr. sastav klijenata, promjene proizvoda zbog promjena tržišnih trendova, veća potražnja za islamskim bankarskim institucijama).

Ako je to primjereno te na temelju analize pojedinačnih slučajeva, upućivanja na postojeće aktere i potencijalne konkurente mogla bi, osim postojećih financijskih institucija, obuhvaćati globalne tehnološke kompanije koje se šire na sektor financijskih usluga. Tu analizu treba provoditi koordinirano s preispitivanjem ciljnog tržišta, uključujući učinak konkurenata na kreditnu instituciju koja podnosi zahtjev, primjerice na izravno plasiranje proizvoda potrošačima.

7.2.4 Ključni unutarnji čimbenici

U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđe nim u točki 71 . te za svaki pojedinačni slučaj, nadležna tijela trebaju provesti analizu kvalitativnih značajki predviđenog poslovnog modela kreditne institucije koja podnosi zahtjev kako bi stekla uvid u pokretače njezina uspjeha i ključne ovisnosti u okviru donošenja mišljenja o kreditnoj instituciji koja podnosi zahtjev.

U tom pogledu, područja analize koju provode nadležna tijela trebaju obuhvaćati glavne endogene čimbenike koji utječu na uspjeh poslovnog modela, kao što su predviđene prednosti kreditne institucije koja podnosi zahtjev u odnosima s klijentima, dobavljačima i partnerima, kvaliteta IT platformi te operativna sposobnost i sposobnost u smislu resursa, kao i čimbenici kao što su vanjski pružatelji usluga, posrednici, potencijalna izloženost riziku od pranja novca i financiranja terorizma i konkretni regulatorni pokretači.

Nadležna tijela također trebaju ocijeniti podudaraju li se financijske projekcije s poslovnom strategijom iznesenom u planu, postoji li jasan plan u pogledu provedbe te ima li kreditna institucija kapacitet za izvršenje i provedbu poslovnog plana. U tom smislu, prilikom pregleda nadležna tijela također trebaju uzeti u obzir procjenu stručnih sposobnosti uprave na kontinuiranoj osnovi, uključujući u pogledu poslovnog plana i njegovih izmjena tijekom vremenom, te dostupnosti dostatnih ljudskih resursa za osiguranje provedbe poslovne strategije. U svrhu potpore toj procjeni nadležna tijela trebaju uzeti u obzir prethodno radno iskustvo članova upravljačkog tijela.

7.2.5 Financijske projekcije

Nadležna tijela trebaju provesti kvantitativni pregled poslovnog plana kreditne institucije koja podnosi zahtjev s naglaskom na podnesene financijske projekcije, za osnovni scenarij i za stresni scenarij, uzimajući u obzir zemljopisnu rasprostranjenost, vrste djelatnosti i tržišni položaj na pojedinačnoj i, gdje je to primjenjivo, konsolidiranoj grupnoj ili potkonsolidiranoj razini (članak 4. to čka (a) Regulatornih tehničkih standarda o informacijama za izdavanje odobrenja za rad¹⁵ ). Nadležna tijela također trebaju pregledati financijski položaj (npr. na temelju bilance), rizik (npr. na temelju ukupnog iznosa izloženosti riziku (TREA) ili drugih mjerila rizika) i/ili organizacijska i/ili zakonska ograničenja.

¹⁵ Člankom 4. točkom (a) Regulatornih tehničkih standarda o informacijama za izdavanje odobrenja za rad utvrđeno je sljedeće: „Informacije o kreditnoj instituciji koja podnosi zahtjev u okviru prognoza na pojedinačnoj razini te, gdje je to primjenjivo na konsolidiranoj grupnoj i potkonsolidiranoj razini (uz navod udjela koji predstavlja kreditna institucija), barem na temelju osnovnog scenarija i stresnog scenarija, uključujući: [...]”.

Svrha kvantitativnog pregleda financijskih projekcija poslovnog plana treba biti procjena vjerodostojnosti temeljnih pretpostavki (s obzirom na rast poslovanja, stvaranje prihoda, procjenu troškova i temeljne rizike), održivosti poslovnog modela podnositelja zahtjeva i njegove sveukupne sposobnosti da ostvari predviđene rezultate u skladu s bonitetnim zahtjevima u osnovnom scenariju i stresnom scenariju.

Procjena financijskih projekcija treba odražavati ciljanu poslovnu strategiju kreditne institucije koja podnosi zahtjev s obzirom na najznačajnije zemljopisne odrednice kreditne institucije, uključujući društva kćeri, podružnice, djelatnosti koje obavlja na temelju slobode pružanja usluga, vrste djelatnosti, poslovne linije i linije proizvoda na temelju doprinosa dobiti (npr. na temelju računa dobiti i gubitka) te njome treba biti ispitana vjerodostojnost temeljnih kvantitativnih pretpostavki (npr. poslovanje po regiji, prihodi od naknada, broj klijenata, troškovi osoblja, makroekonomske pretpostavke itd.).

Prilikom procjene profitabilnosti poslovnog plana nadležna tijela trebaju obratiti osobitu pozornost područjima ciljane poslovne strategije koja su najrelevantnija za buduću održivost poslovnog modela i održavanje poslovanja u stresnim situacijama. U mjeri u kojoj je to moguće trebaju uzeti u obzir i izloženost kreditne institucije koja podnosi zahtjev postojećim ili novim rizicima, kao i njezinu ranjivost.

U tu svrhu nadležna tijela trebaju preispitati objašnjenje prvotne održivosti kreditne institucije te održivosti poslovnog modela tijekom određenog vremenskog razdoblja potrebnog kreditnoj instituciji koja podnosi zahtjev da postigne stabilno stanje, u svakom slučaju tijekom najmanje trogodi šnjeg razdoblja. Što se tiče stresnog scenarija, trebalo bi biti dovoljno da kreditna institucija ima sposobnost ispunjenja bonitetnih zahtjeva do kraja razdoblja planiranja.

Nadležna tijela možda će morati procijeniti poslovni plan izrađen na dulji rok, p rimjerice do pet godina. To može biti slučaj, primjerice, s podnositeljima zahtjeva čiji se ciklus poslovanja razvija tijekom pet godina ili čiji trogodišnji poslovni planovi pokazuju slabosti u smislu održivosti. U takvim slučajevima razinu intenziteta procjene treba prilagoditi profilu rizičnosti, potencijalnim slabostima poslovnog plana i nesigurnosti povezanoj s duljim vremenskim razdobljem.

U mjeri u kojoj je to moguće i ako je to prikladno, nadležna tijela za kreditnu instituciju koja podnosi zahtjev trebaju odrediti relevantnu istorazinsku usporedbu. Nadležno tijelo treba odrediti usporedivi subjekt ili grupu usporedivih subjekata na temelju konkurentskih linija proizvoda/poslovnih linija kojima se cilja na isti izvor dobiti/klijenata te temeljiti svoju analizu na nadzornim, tržišnim i makroekonomskim podatcima koje posjeduje. U takvim slučajevima ishod procjene proizašao iz istorazinske usporedbe treba biti nadopuna stručne prosudbe nadležnog tijela. Ako istorazinska usporedba nije izvediva, nadležna se tijela trebaju osloniti na stručnu prosudbu.

Nadležna tijela trebaju razmotriti provedbu procjene trendova i koeficijenata profitabilnosti s obzirom na rizike koje kreditna institucija koja podnosi zahtjev namjerava preuzimati te relativnu uspješnost u usporedbi s usporedivim subjektima. Kako bi potkrijepila tu procjenu, nadležna tijela mogu upućivati na najčešće pokazatelje profitabilnosti i rizika, kao što su povrat na kapital, povrat na imovinu, omjer troškova i prihoda, trošak rizika i omjer financijske poluge. Način na koji nadležno tijelo upotrebljava posebne pokazatelje treba odražavati vrstu i razinu rizika koji kreditna institucija koja podnosi zahtjev predviđa preuzimati u cilju ostvarenja dobiti (primjerice, institucija koja ostvaruje niže i stabilnije povrate s manjom sklonosti preuzimanju rizika možda će biti održivija nego institucija s višim povratima, ali s vrlo agresivnom sklonošću preuzimanju rizika). Nadležna tijela trebaju pažljivo ocijeniti rizik na kojem počivaju gospodarski rezultati (npr. razina rizika kojima se izlaže imovina), također uzimajući u obzir pokazatelje prilagođene za rizik u najvećoj mogućoj mjeri.

Nadležna tijela trebaju biti u stanju steći jasan uvid u izvore stvaranja dobiti i gubitka institucije (osobit o temeljnih pokretača kao što su volumeni – dionice i tijek – i cijene/marže) kako bi utvrdila ključne pokretače i ovisnosti poslovnih rezultata i potencijalnih ranjivosti. Ako je to primjereno s obzirom na načelo proporcionalnosti utvrđeno u točki 70 ., nadležna tijela trebaju raščlaniti prihode/izvor prihoda kako bi stekla uvid u to jesu li očekivani izvori prihoda u skladu sa sveukupnom ciljanom poslovnom strategijom (vrsta poslovnog modela, veličina poslovanja). U tom pogledu nadležna tijela trebaju obratiti pozornost na pretjerano optimistična očekivanja u pogledu dobiti, primjerice u pogledu terminske kamatne stope i ostalih relevantnih pretpostavki u smislu stvaranja prihoda, kao i njihov potencijalni učinak na pouzdanost, a u konačnici i održivost projekcija.

U skladu s načelom proporcionalnosti iz točke 70 ., nadležna tijela trebaju preispitati cijene i strukturu proizvoda kreditne institucije koja podnosi zahtjev. U tu svrhu mogu razmotriti, primjerice, sljedeće:

• (a) oslanjanje na rizične ili koncentrirane izvore prihoda (npr. drugorazredni hipotek arni krediti, financijski zajmovi s financijskom polugom, potrošački krediti, posebne skupine klijenata) i učinke navedenoga na poslovni model, kao što su povećana osjetljivost na promjene u poslovnom okruženju (npr. pad cijena nekretnina, smanjenje potraž nje za proizvodima koji se financiraju potrošačkim kreditima);
• (b) oslanjanje na nestabilnije izvore prihoda (npr. prihodi od trgovanja, prihod od instrumenata zaštite ili ostali jednokratni izvori) te posljedice navedenog za dugoročnu održivost prihoda.

Nadležna tijela trebaju steći jasan uvid u različite prihodovne modele (npr. koji se temelje na prihodima od kamata (npr. poslovanje u području potrošačkih kredita) ili koji se temelje na prihodima od naknada (npr. financiranje trgovine, korespondentne bankovne usluge, skrbničke ili savjetodavne usluge), konkretne pokretače prihoda, ključne pokazatelje uspješnosti i razinu rizika povezanih poslovnih linija. U svim slučajevima trebaju steći jasan uvid u model prihoda kreditne institucije koja podnosi zahtjev, u način na koji namjerava ostvarivati prihode u situacijama uobičajenog poslovanja i u stresnim situacijama te u vjerodostojnost temeljnih pretpostavki.

Nadležna tijela trebaju obratiti osobitu pozornost na visoke stope rasta i s time povezane pretpostavke rizika, uključujući u pogledu primjerenih sposobnosti kreditne institucije koja podnosi zahtjev za izvršenje i upravljanje rizicima, s obzirom na potporu ostvarenju ciljanih projekcija, u skladu s analizom provedenom u skladu s točkom 92. Procjenu vjerodostojnosti temeljnih pretpostavki treba provesti uzimajući u obzir različite elemente, uključujući sveukupnu poslovnu strategiju, cijene proizvoda, poslovno okruženje, strategiju financiranja, toleranciju na rizik i sklonost preuzimanju rizika, postojanje politika kojima se želi zajamčiti dobro i razborito upravljanje itd. Što se tiče održivosti poslovnog modela, nadležna tijela trebaju steći potpun uvid u strukturu troškova i relevantne pokazatelje, primjerice kretanje omjera troškova i ciljanih prihoda (u apsolutnom smislu ili relativno s obzirom na usporediv e subjekte) na kraju predviđenog razdoblja planiranja poslovnog plana te u stresnim situacijama.

Ciljanu strukturu troškova (npr. troškova rada, administrativnih troškova ili troškova IT -a) treba preispitati u apsolutnom smislu te, ako je to moguće i primjereno, u usporedbi s usporediv im subjektima, imajući pritom na umu značajni negativni učinak koji podcjenjivanje određenih troškova, osobito tijekom faze uspostavljanja institucije ili u stresnim situacijama, može imati na održivost poslovnog modela i/ili strategije. Nadležna tijela trebaju obratiti pozornost na opetovane koncentracije troškova koje mogu održavati nefleksibilnost strukture troškova.

Što se tiče osobito modela troškova, vjerojatno je da će kreditne institucije koje podnose zahtjev koje se značajno oslanjaju na poslovne modele omogućene tehnologijom imati niže granične troškove nego kreditne institucije koje obavljaju transakcije povezane s visokim varijabilnim troškovima. Zbog toga je u načelu vjerojatno da će profitabilnost takvih poslovnih modela porasti nakon postizanja određene kritične mase koja apsorbira fiksne troškove ulaganja. Stoga nadležna tijela trebaju razmotriti ključne rashode takvih podnositelja zahtjeva, kao što su talenti u području inženjeringa ili stavljanja proizvoda na tržište te ulaganja u infrastrukturu.

7.2.6 Sveukupno supervizorsko mišljenj e

Nadležna tijela na temelju dostavljenog poslovnog plana i financijskih projekcija trebaju donijeti sveukupno supervizorsko mišljenje kako bi procijenila (a) hoće li poslovni model kreditne institucije koja podnosi zahtjev biti održiv te (b) hoće li kreditna institucija koja podnosi zahtjev moći postići usklađenost s bonitetnim zahtjevima tijekom planiranog razdoblja. Na temelju stručne prosudbe nadležnog tijela cilj sveukupnog supervizorskog mišljenja jest donijeti integriranu i sveobuhvatnu procjenu poslovnog plana i financijskih projekcija, a osobito vjerodostojnosti temeljnih pretpostavki. Mišljenje nadzornih tijela treba se temeljiti na procjeni primljenih informacija o poslovnoj strategiji, poslovnom okruženju (potencijalni usporedivi subjekti, tržišni trendovi i ostali vanjski čimbenici koji bi mogli utjecati na buduću profitabilnost) te ključnim vanjskim čimbenicima te se treba usporediti sa stajalištima same kreditne institucije koja podnosi zahtjev (financijske projekcije, kako je objašnjeno u točkama 93. do 106 .), u svrhu procjene njihove cjelokupne vjerodostojnosti.

Na temelju pregledanih informacija nadležno tijelo treba preispitati pretpostavke kreditne institucije koja podnosi zahtjev i donijeti vlastito mišljenje. Ako pretpostavke nisu vjerodostojne, nadležna tijela mogu izraditi alternativne pretpostavke i provesti analizu osjetljivosti kako bi utvrdila negativan učinak na povezana područja poslovnog plana. Preispitivanje koje se temelji na detaljnoj raščlambi i primjena alternativnih pretpostavki, ako su potrebne, omogućit će nadležnom tijelu da brojčano izrazi i procijeni sveukupni učinak analize osjetljivosti na financijske projekcije, a u konačnici i na najrelevantnije bonitetne zahtjeve. Nadležno tijelo može preispitati osnovni scenarij, kao i stresni scenarij.

Izrada mišljenja nadzornog tijela i analiza osjetljivosti trebaju podlijegati načelu proporcionalnosti, kako je utvrđeno u točki 70. , s obzirom na relativan rizik i složenost predviđenog poslovnog modela. Ako se sveukupno mišljenje nadzornog tijela razlikuje od mišljenja podnositelja zahtjeva, nadležna tijela mogu razmotriti mogućnost razmjene konkretnih opažanja s kreditnom institucijom koja podnosi zahtjev u svrhu smanjenja jaza u smislu podataka i boljeg razumijevanja pretpostavki koje je iznijela kreditna institucija koja podnosi zahtjev. Supervizorski dijalog može dovesti do toga da kreditna institucija koja podnosi zahtjev podnese izmijenjeni poslovni plan i financijske projekcije, koji odražavaju potrebne mjere ispravljanja nedostataka u svrhu osiguranja njezine održivosti te, u konačnici, ispunjenja bonitetnih zahtjeva tijekom razdoblja planiranja. U takvoj situaciji nadležna tijela također mogu razmotriti mjere ublažavanja, u obliku uvjeta, obveza ili ograničenja, kako je utvrđeno u odjeljku 4.2. točkama 25. – 32.