4.7 Pojedinačna područja rizika

Institucije trebaju osigurati da je testiranje otpornosti na stres pojedinačnog rizika proporcionalno vrsti, veličini i složenosti poslovanja i rizika.

Institucije trebaju uzeti u obzir, na pojedinačnoj razini, utjecaj učinaka drugog kruga na pojedinačni rizik za testiranje otpornosti na stres.

4.7.1 Kreditni rizici i rizici druge ugovorne strane

Institucije trebaju analizirati barem:

• a) dužnikovu sposobnost otplate njegovih obveza, npr. PD;
• b) stopu naplate u slučaju da dužnik ne ispunjava obveze, uključujući pogoršanje vrijednosti kolaterala ili kreditne sposobnosti pružatelja jamstva, npr. LGD; i
• c) veličinu i dinamiku kreditne izloženosti, uključujući učinak neiskorištenih obveza od dužnika, npr. izloženost pri neispunjavanju obveze (EAD).

Institucije trebaju osigurati da testiranje otpornosti na stres kreditnog rizika u cijeloj instituciji obuhvaća sve njihove pozicije u knjizi banke i knjizi trgovanja, uključujući pozicije zaštite od rizika i izloženosti središnjoj klirinškoj kući.

Institucije trebaju poduzeti napore da odrede specifične faktore rizika i opišu, na preliminarnoj osnovi, kako ti faktori mogu utjecati na njihove ukupne gubitke po kreditnom riziku i kapitalne zahtjeve. Institucije trebaju poduzimati napore kako bi to utvrdile na temelju kategorija izloženosti (npr. faktori relevantni za hipoteke mogu biti različiti od onih koji su relevantni za razrede korporativne imovine).

Institucije trebaju osigurati procjenu kreditnog rizika pri različitim razinama scenarija šoka, od jednostavnih analiza osjetljivosti do testiranja otpornosti na stres u cijeloj instituciji ili testiranja otpornosti na stres u cijeloj grupi, a posebno:

• a) scenarije šoka na cijelom tržištu (npr. naglo usporavanje rasta gospodarstva koje utječe na kvalitetu portfelja svih vjerovnika);
• b) scenarije šoka specifične za drugu ugovornu stranu ili idiosinkrastične scenarije šoka (npr. stečaj najveće banke vjerovnika);
• c) sektorski specifične i regionalno specifične scenarije šo ka i
• d) kombinaciju prethodno navedenoga.

Institucije trebaju podvrgavati faktore rizika analizama osjetljivosti koje bi trebale dati kvantitativne informacije za osmišljavanje scenarija.

Institucije trebaju primjenjivati različite vremenske horizonte priliko m primjene svojih scenarija stresa. Vremenski horizont se treba protezati od jedne noći (jednokratni učinci) do dužih razdoblja (npr. postupna ekonomska recesija).

Prilikom testiranja otpornosti na stres vrijednosti financijskog kolaterala institucije bi trebale identificirati uvjete koji bi nepovoljno utjecali na ostvarivu vrijednost njihovih pozicija kolaterala, uključujući pogoršanje kreditne kvalitete izdavatelja kolaterala ili tržišne likvidnosti.

Pri osmišljavanju scenarija institucije trebaju uzeti u obzir utjecaj stresnih događaja na druge vrste rizika, npr. likvidnosni rizik i tržišni rizik i mogućnost prelijevanja između institucija.

Institucije trebaju kvantificirati učinak scenarija u smislu kreditnih gubitaka (tj. umanjenja vrijednosti), izloženosti rizicima, prihoda i kapitalnih zahtjeva. Osim toga, institucije trebaju moći kvantificirati takve utjecaje po relevantnim segmentima/portfeljima.

Institucije trebaju uzeti u obzir, kad god je to moguće, sljedeće relevantne parametre: PD, LGD, EAD, očekivani gubitak (EL) i iznos izloženosti rizicima te utjecaj na kreditne gubitke i kapitalne zahtjeve.

Radi procjenjivanja budućih gubitaka u testiranjima otpornosti na stres institucije se trebaju, gdje je to primjereno, osloniti na parametre kreditnog rizika koji se razlikuju od onih korištenih u izračunu kapitalnih zahtjeva koji se obično odnose na cijeli ciklus ili su hibridni parametri (kombinacija parametara koji se odnose na cijeli ciklus i onih koji se odnose na jedan trenutak) za PD i u uvjetima recesije za LGD. Posebice, institucije trebaju, gdje je to relevantno, primijeniti procjene temeljene na parametrima koji se odnose na određeni trenutak u skladu s ozbiljnošću scenarija za potrebe procjenjivanja kreditnih gubitaka.

Radi izračuna EAD -a ins titucija treba također razmotriti kreditni konverzijski faktor (CCF) i posebno učinak sposobnosti institucije da jednostrano poništi neiskorištene iznose obvezujućih kreditnih linija, posebno u stresnim uvjetima.

Institucije trebaju primijeniti, u mjeri u kojoj je to primjereno, pristupe internog modela kreditnog rizika kojima se ispituju povijesni odnosi i podatci te simulacije migracija kvalitete kredita kako bi se osigurala procjena gubitaka.

Pri procjeni svojeg rizika prema drugim ugovornim stranama s visokim stupnjem financijske poluge ili subjektima bankarstva u sjeni, institucije trebaju uzeti u obzir koncentracije rizika i ne trebaju pretpostavljati postojanje kolaterala ili kontinuiranih sporazuma o utvrđivanju marže koji ne moraju biti dostupni u slučaju ozbiljnih šokova na tržištu. Institucije trebaju nastojati na odgovarajući način obuhvatiti takve korelirane ekstremne rizike.

4.7.2 Sekuritizacija

Institucije trebaju uzeti u obzir sekuritizacijske rizike koji proistječu iz strukturiranih kreditnih pro izvoda koji se obično kreiraju prepakiranjem novčanih tokova iz skupine imovine u različite tranše ili vrijednosne papire osigurane imovinom, uzimajući u obzir različite pozicije koje institucije mogu imati u procesu sekuritizacije djelujući kao inicijator, sponzor ili ulagač.

Institucije trebaju osigurati da testiranje otpornosti na stres sekuritizirane imovine odgovara na kreditni rizik odnosne skupine imovine, uključujući rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza, moguće nelinearne i dinamičke korela cije neispunjavanja obveza kao i razvoj vrijednosti kolaterala. Institucije trebaju uzeti u obzir sve relevantne informacije koje se odnose na specifičnu strukturu svake sekuritizacije, kao što su status u redoslijedu naplate tranše, gustoća tranše, kreditna poboljšanja i granularnost, izraženo u efektivnom broju izloženosti.

Treba pažljivo uzeti u obzir osjetljivost na sistemske tržišne učinke koji utječu na, primjerice, presušivanje likvidnosti ili povećanje korelacija imovine, na svim razinama strukturiranog proizvoda. Osim toga, treba procijeniti učinak reputacijskih rizika koji dovode do, primjerice, problema s financiranjem.

Testiranjem otpornosti na stres treba uzeti u obzir sve ugovorne sporazume, potencijalan učinak ugrađenih okidača (npr. odredbe o prijevremenoj isplati), polugu strukture sekuritizacije i likvidnosne rizike / rizike financiranja koji proistječu iz strukture (tj. neusklađenosti novčanih tokova i uvjeti plaćanja predujmova, uključujući u odnosu na promjene kamatne stope).

Scenarijima također treba uzeti u obzir neispunjavanje obveza jedne ili više drugih ugovornih strana uključenih u strukturu sekuritizacije, a posebno onih koje djeluju kao davatelji jamstva određenih tranši.

Ako se institucija oslanja na vanjske rejtinge radi procjene rizika sekuritiziranih proizvoda, vanjske rejtinge treba kritički pregledavati i treba procjenjivati scenarije stresa rejtinga, uključujući stopu umanjenja vrijednosti imovine specifičnu za određene razrede rejtinga, npr. primjenjujući stresne uvjete na tranzicijske matrice (temeljene na povijesnim podatcima).

Prilikom osm išljavanja pristupa testiranja otpornosti na stres institucije trebaju uzeti u obzir sljedeće:

• a) utjecaji testiranja otpornosti na stres za strukturirane kreditne proizvode pojavit će se na razini skupine imovine kroz povećano neispunjavanje obveza (ili PD-a i LGD- a, ovisno što je primjereno) i stoga tijekom šokova treba očekivati povećani očekivani gubitak / stope umanjenja vrijednosti imovine i regulatorne kapitalne zahtjeve (kao i povećane vjerojatnosti snižavanja rejtinga) i
• b) dodatni utjecaji mogu proist eći iz smanjivanja neto novčanog toka, povećanja gubitaka u trgovanju i vrijednosnih usklađenja ili iz pogoršavanja regulatornih mjerila kao što je koeficijent neto stabilnih izvora financiranja.

4.7.3 Tržišni rizik

Institucije trebaju uzeti u obzir tržišni rizik, posebno rizike proistekle iz gubitaka koji su posljedica nepovoljnih promjena vrijednosti pozicija proisteklih iz kretanja tržišnih cijena uzimajući u obzir sve faktore robnih, dioničkih, kreditnih, valutnih i kamatnih rizika. Ustanove trebaju smatrati kamatne rizike u pozicijama knjige trgovanja komponentom tržišnog rizika.

Institucije trebaju provoditi testiranje otpornosti na stres za svoje pozicije u financijskim instrumentima porfelja za trgovanje i poz icija koje se fer vr ednuju kroz ostalu sveobuhvatnu dobit (FVOCI) (tj. računovodstvenim pojmovima za razvrstavanje financijske imovine), uključujući instrumente/pozicije sekuritizacije i pokrivene obveznice. Ta testiranja otpornosti na stres treba poduzeti u sklopu testiranja otpornosti na stres u cijeloj instituciji kao i radi upravljanja tržišnim rizikom i za potrebe izračuna.

Institucije trebaju primjenjivati niz ozbiljnih, ali mogućih scenarija za sve pozicije spomenute u prethodnom stavku, npr. iznimne promjene tržišnih cijena, manjkovi likvidnosti na tržištima i neispunjavanje obveza velikih sudionika na tržištu. Ovisnosti i korelacije različitih tržišta i, posljedično, nepovoljne promjene korelacija također bi, ako je primjereno, trebalo uzeti u obzi r i uračunati. Utjecaj na prilagodbu kreditnom vrednovanju (CVA) i na pričuve povezane s portfeljima institucije (npr. pričuve za likvidnost, za nesigurnosti u modelima) treba jednako tako uzeti u obzir u testiranjima otpornosti na stres. Testiranje otporn osti na stres pričuva za tržišne rizike treba potkrijepiti.

Prilikom kalibriranja tih testiranja otpornosti na stres institucije trebaju uzeti u obzir barem vrstu i obilježja svojih portfelja i povezanih financijskih instrumenata (npr. uobičajeni/egzotični proizvodi, likvidnost, dospijeće), svoje strategije trgovanja i mogućnost povezanih troškova i potencijalnog vremena povezanog sa zaštitom od rizika ili upravljanjem rizicima u ozbiljnim tržišnim uvjetima.

Budući da se instrumenti i strategije mijenjaju tijekom vremena, institucije trebaju osigurati razvoj svojih testiranja otpornosti na stres kako bi odgovorile na te promjene.

Institucije trebaju razviti primjeren pristup za bilježenje podcjenjivanja ekstremnih rizika povijesnim podatcima (debeli repovi) gdje je to primjenjivo, npr. primjenom ozbiljnih hipotetskih scenarija i, ako se rizik procjenjuje u odnosu na interval pouzdanosti izražen u percentilima, trebaju uzeti u obzir ekstremne događaje izvan tog intervala pouzdanosti.

Institucije trebaju pose bno:

• a) procijeniti posljedice velikih tržišnih poremećaja i identificirati moguće situacije koje mogu uključivati izvanredno visoke gubitke, koje trebaju, ako je prikladno, također uključivati događaje male vjerojatnosti za sve glavne vrste rizika, posebno različite komponente tržišnih rizika; za testiranja otpornosti na stres na razini portfelja moguće je istražiti učinke nepovoljnih promjena korelacija; moguće je uzeti u obzir i ublažavajuće učinke mjera u vezi s upravljanjem ako su oni temeljeni na mogući m pretpostavkama o tržišnoj likvidnosti i
• b) imati uspostavljen popis mjera koje sadrže ograničenja i druge moguće mjere poduzete radi smanjivanja rizika i očuvanja jamstvenog kapitala; posebno ograničenja rizika valutnog tečaja, kamatnog rizika, rizika cijene dionica i cijene roba koje je odredila institucija trebaju biti, ako je to primjereno, razmatrani u odnosu na rezultate izračuna testiranja otpornosti na stres.

4.7.4 Operativni rizik

Institucije trebaju biti svjesne da relevantni parametri rizika povezani s operativnim rizikom mogu proistjecati iz neadekvatnih ili neuspješnih internih procesa, ljudi i sustava, uključujući pravne rizike, ili iz vanjskih događaja i mogu pogađati sve proizvode i aktivnosti unutar institucije.

Kako bi se naglasili relevantni param etri rizika, institucije trebaju koristiti učinak operativnih gubitaka na dobit i gubitak (P&L) kao glavno mjerilo. Svaki intrinzični utjecaj prouzročen događajem operativnog rizika treba smatrati gubitkom operativnog rizika (npr. intrinzični utjecaji opor tunitetnih troškova ili interni troškovi kao što su troškovi za prekovremeni rad / bonusi itd. ako se odnose na događaj operativnog rizika). Osim toga, i samo za potrebe testiranja otpornosti na stres, treba uključiti svaki gubitak budućih prihoda prouzroč en događajima operativnog rizika (osim učinaka drugog reda na makroekonomsko okruženje). Barem institucije na koje se primjenjuje pristup naprednog mjerenja (AMA) trebaju također uzeti te gubitke u obzir kako oni pritječu u bazu podataka internih gubitaka radi izračuna dodatnih kapitalnih zahtjeva. Kada se koriste povijesni podatci, vanjski podatci ili scenariji kao ulazni parametri za P&L i RWA projekcije, institucije trebaju uzeti u obzir i izbjeći moguće dvostruko obračunavanje učinaka na strani ulaznih parametara.

Kako operativni gubici mogu dovesti do drugog kruga učinaka (npr. reputacijski rizik), kako bi se takve učinke uzelo u obzir, program testiranja otpornosti na stres operativnog rizika treba biti temeljito integriran u testiranje otpornosti na s tres u cijeloj instituciji i treba uključivati poveznice sa zahtjevima likvidnosti i kapitalnim zahtjevima. Institucije trebaju analizirati barem:

• a) svoju izloženost aktivnostima i povezanu kulturu rizika te podatke o operativnim gubicima u prošlosti uz fokusiranje na razinu i promjene gubitaka i bruto prihoda u proteklih nekoliko godina;
• b) svoje poslovno okruženje, uključujući geografske lokacije u kojem djeluje i makroekonomske uvjete;
• c) promjene u brojnosti osoblja i u bilančnoj veličini i složenosti tijekom proteklih nekoliko godina, uključujući strukturne promjene zbog korporativnih događaja kao što su spajanja odnosno pripajanja i stjecanja;
• d) promjene značajnih elemenata informatičke infrastrukture;
• e) stupanj i orijentiranost na pružanje poticaja kroz sheme kompenzacije;
• f) složenost procesa i procedura, proizvoda i informatičkih sustava;
• g) opseg eksternaliziranja poslova uz razmatranje koncentracijskog rizika povezanog sa svim sporazumima o izdvajanju poslova i vanjskim tržišnim infrastrukturama i
• h) ranjivost rizika modeliranja, posebno u područjima povezanima s trgovanjem financijskim instrumentima, mjerenjem rizika i upravljanjem rizicima te raspodjelom kapitala.

Idiosinkrastične faktore rizika također treba razmotriti i koristiti kao ulazne parametre za osmišljavanje scenarija. Indikativno, institucije na koje se primjenjuje AMA trebaju primijeniti stresne uvjete na svoje poslovno okruženje i faktore unutarnje kontrole (BEICF).

Institucije trebaju razmotriti interakcije i pojedinačne izloženosti takvim idiosinkrastičnim faktorima rizika pri određivanju svoje izloženosti operativnim rizicima.

Institucije trebaju pažljivo analizirati moguću interakciju gubitaka operativnog rizika i kreditnih odnosno tržišnih rizika.

Analiza događaja testiranja otpornosti na stres treba uključivati stručnu prosudbu kako bi se uključilo barem događaje koji nisu česti, no imaju znatan negativan utjecaj.

Institucije trebaju osmisliti ozbiljne, ali moguće stresne događaje. Pretpostavke se mogu razlikovati od pretpostavki korištenih u scenarijima stresa kreditnog i tržišnog rizika. Kada institucija proširi svoje poslovanje na lokalnim ili međunarodnim tržištima putem spajanja odnosno pripajanja i stjecanja, osmišljavanja novih proizvoda ili nove poslovne linije, ozbiljne, ali moguće scenarije testiranja otpornosti na stres treba temeljiti na stručnoj prosudbi kako bi se prevladao mogući nedostatak povijesnih informacija.

Institucije trebaju graditi svoj program testiranja otpornosti na stres na temelju internih i vanjskih podataka istovremen o pažljivo analizirajući:

• a) korištenje faktora skaliranja (npr. u situaciji gdje su vanjski podatci umanjeni koristeći faktor skaliranja, skaliranje može biti umanjeno) i moguću potrebu za dodatnim utjecajima koji proistječu iz promjena faktora skaliranja u stresnim uvjetima i
• b) kriterije za određivanje relevantnosti podataka (npr. podatci o velikom gubitku za koji se smatra da nije relevantan mogu se koristiti u testiranju otpornosti na stres uz zahtjeve Uredbe o kapitalnim zahtjevima (CRR)).

4.7.5 Rizik povezan s postupanjem i povezani troškovi parničnih postupaka

Institucije trebaju uzeti u obzir da rizik povezan s postupanjem, kao dio pravnog rizika unutar granica operativnog rizika, nastaje zbog trenutačnog ili budućeg rizika uslijed gubitaka zbog neodgovarajućeg pružanja financijskih usluga i povezanih troškova parničnih postupaka, uključujući slučajeve namjernih ili nemarnih postupaka.

U svom testiranju otpornosti na stres institucije trebaju ocijeniti relevantnost i značajnost sljedećih izloženosti rizicima povezanima s postupanjem i povezanim troškovima parničnih postupaka:

• a) zloporaba pri prodaji proizvoda na maloprodajnom i veleprodajnom tržištu;
• b) nametnuta unakrsna prodaja proizvoda građanstvu, kao što su paketi u kojima je bankovni račun i dodatni proizvodi koje kupci ne trebaju;
• c) sukobi interesa u poslovanju;
• d) manipuliranje referentnim kamatnim stopama, valutnim tečajem ili bilo kojim drugim fina ncijskim instrumentima ili indeksima radi povećavanja dobiti institucije;
• e) nepoštene prepreke promjeni financijskih proizvoda tijekom njihova životnog vijeka i/ili promjeni pružatelja financijskih usluga;
• f) loše osmišljeni distribucijski kanali koji bi mogli dovesti do sukoba interesa s lažnim poticajima;
• g) nepoštena automatska obnavljanja proizvoda ili kazne za izlazak i
• h) nepošteno obrađivanje pritužbi kupaca.

Prilikom mjerenja rizika povezanog s postupanjem institucije trebaju razmotriti (a) nesigurnost koja okružuje rezerviranja ili očekivane gubitke koji potječu od događaja povezanih s postupanjem i (b) ekstremne gubitke povezane s ekstremnim rizicima (neočekivani gubitci). Institucije trebaju ocijeniti sv oje potrebe za kapitalom u takvim događajima i scenarijima i trebaju također uzeti u obzir reputacijski učinak gubitaka povezanih s postupanjem. U načelu, očekivani gubitci uslijed poznatih problema povezanih s postupanjem trebaju biti obuhvaćeni rezervira njem i uključeni u račun dobiti i gubitka, dok neočekivane gubitke institucija kvantificira i obuhvaća kapitalnim zahtjevima. Mogući višak iznosa nakon izrade projekcije gubitaka povezanih s postupanjem u stresnim uvjetima treba biti uključen u procjenu potencijalnih potreba za kapitalom koje provodi institucija.

Kako bi se obuhvatio rizik nedovoljnih ili vremenski nedosljednih rezerviranja, institucije trebaju ocijeniti očekivane gubitke uslijed rizika povezanih s postupanjem koji premašuju postojeće računovodstveno rezerviranje i uključiti ih u svoje projekcije. Ako je to primjereno, institucije trebaju ocijeniti hoće li buduće dobiti biti dovoljne za pokrivanje tih dodatnih gubitaka ili troškova u scenarijima i uključiti te informacije u svoje planove ka pitala.

Institucije trebaju prikupiti i analizirati kvantitativne i kvalitativne informacije o opsegu svojeg poslovanja u relevantnim, ranjivim područjima. Institucije također trebaju osigurati informacije kao potporu značajnim pretpostavkama na kojima počivaju njihove procjene troškova povezanih s postupanjem.

U rijetkim slučajevima kada institucija ne može osigurati procjenu za pojedinačan značajan rizik povezan s postupanjem zbog opsega nesigurnosti, institucija treba pojasniti da je tome tako i pružit i dokaze i pretpostavke kojima podupire svoju procjenu.

Testiranje otpornosti na stres treba također koristiti, ako je primjereno, radi procjene ekstremnih gubitaka povezanih s ekstremnim rizicima (neočekivanih gubitaka) i toga treba li dodatni kapital biti izdvojen u Stupu 2.

Institucije trebaju formirati stav o neočekivanim gubitcima koji mogu potjecati od događaja povezanih s postupanjem na temelju:

• a) prosudbe;
• b) prethodnog iskustva gubitka (npr. najveći gubitak institucije povezan s postupanjem tijekom proteklih pet godina);
• c) razine očekivanih godišnjih gubitaka uslijed rizika povezanih s postupanjem;
• d) scenarija povezanih s postupanjem gdje se uzimaju u obzir potencijalne izloženosti tijekom kraćega razdoblja (npr. pet godina) i
• e) gubitaka koje su pretrpjeli slični subjekti ili subjekti u sličnim situacijama (npr. u slučajevima troškova parničnih postupaka).

4.7.6 Likvidnosni rizik

Institucije trebaju uzeti u obzir da likvidnosni rizici ili rizici financiranja nastaju kada institucija ne može zadovoljiti trenutačne i buduće novčane tokove.

Institucije trebaju uzeti u obzir da likvidnosni rizici ili rizici financiranja obuhvaćaju:

• a) kratkoročne do srednjoročne likvidnosne rizike i
• b) rizike financiranja.

Institucije se trebaju analizirati i mjeriti naspram faktora riz ika koji se odnose na stavke povezane i s imovinom i s obvezama, kao i u pogledu izvanbilančnih obveza kako je definirano EBA- inim Smjernicama o zajedničkim postupcima i metodologijama za postupak nadzorne provjere i ocjene (SREP).

Analizom faktora rizika koju provodi institucija treba uzeti u obzir, ali bez ograničavanja, sljedeće:

• a) utjecaj makroekonomskih uvjeta, npr. utjecaj šokova kamatnih stopa na moguće novčane tokove;
• b) valutu imovine i obveza, uključujući izvanbilančne stavke, kako bi se odrazio rizik konvertibilnosti i mogući poremećaji u pristupu deviznim tržištima;
• c) lokaciju potreba za likvidnošću i dostupnih sredstava, unutargrupne transakcije vezane za likvidnost i rizik ograničenja u pogledu prijenosa sredstava između područja nadležnosti ili subjekata grupe;
• d) aktivnosti koje institucija može poduzeti radi očuvanja svog ugleda ili franšize (npr. ranija otplata opozivih obveza);
• e) internalizaciju rizika povezanih s određenim aktivnostima, kao što je to u slučaju glavnog brokera gdje, do određene mjere, može biti potrebna simetrija između vjerovničke i dužničke strane vrijednosnih papira, tj. duge pozicije klijenta financiraju se koristeći prihode od kratke prodaje klijenta. Takva simetrija podliježe ponašanju druge ugovorne strane i stoga je osjetljiva na reputacijski rizik. U slučaju takvog rizika, ona može pokrenuti odvijanje trgovanja koja mogu neočekivano dovesti do toga da institucija ima vrijednosne papire u svojoj bilanci kao i potrebu njihova financiranja;
• f) osjetljivosti unutar strukture razdoblja financiranja zbog vanjskih, internih ili ugovornih događaja;
• g) realistične brzine odljeva pod normalnim uvjetima koje se povećavaju u razdobljima stresa;
• h) koncentraciju izvora financiranja i
• i) procjene budućeg rasta bilance.

Institucije trebaju podvrgavati te f aktore rizika analizama osjetljivosti koje bi trebale dati primjerene kvantitativne informacije za osmišljavanje scenarija.

Institucije trebaju primijeniti sljedeće tri vrste scenarija stresa: idiosinkrastičan scenarij, scenarij koji se odnosi na cijelo tr žište i kombinaciju tih dvaju scenarija. Idiosinkrastičan scenarij stresa treba pretpostaviti događaje specifične za instituciju (npr. snižavanje rejtinga, status neispunjavanja obveza druge ugovorne strane koja osigurava najveći udio financiranja, gubitak pristupa tržištu, gubitak konvertibilnosti valute, status neispunjavanja obveze druge ugovorne strane koja osigurava najveće priljeve), dok scenarij stresa za cijelo tržište treba pretpostaviti utjecaj na grupu institucija ili financijski sektor kao cjelinu (npr. pogoršanje uvjeta na tržištu financiranja ili u makroekonomskom okruženju ili smanjenja rejtinga zemalja u kojima institucija posluje).

Institucije trebaju osmisliti različite vremenske horizonte u svojem testiranju otpornosti na stres: ti vremen ski hori zonti trebaju sezati od jedne noći do barem 12 mjeseci; također trebaju postojati posebna testiranja otpornosti na stres koja se odnose na likvidnosne rizike tijekom dana. Razdoblje treba prikazivati, na primjer, kratku i snažnu fazu stresa (do 30 dana kako bi se obuhvatilo takva razdoblja bez potrebe za promjenom modela poslovanja) nakon koje slijedi duže razdoblje manje snažnog, ali dužeg stresa (od 3 do 12 mjeseci).

Institucije trebaju kombinirati stres kratkoročnog do srednjoročnog likvidnosnog rizika sa stresom rizika financiranja uzimajući u obzir razdoblje od barem 12 mjeseci.

Institucije trebaju osmisliti skup nepovoljnih biheviorističkih pretpostavki za kupce uključujući deponente, druge pružatelje sredstava i druge ugovorne strane za svaki scenar ij i vremenski horizont.

Pri osmišljavanju scenarija institucije trebaju razmotriti utjecaj stresnih događaja na druge vrste rizika, npr. gubitke uslijed događaja vezanih za kreditni rizik i reputacijski rizik, na svoju likvidnosnu poziciju i mogućnost utjecaja rasprodaja drugih institucija (npr. prelijevanja) ili svoje vlastite rezerve likvidnosti zbog tržišne vrijednosti imovine u vlastitom posjedu.

Glavna metodologija korištena za izračun veličine utjecaja treba biti profil neto novčanog toka. Za svaki s cenarij, pri svakoj razini stresa, institucija identificira priljeve i odljeve novca koji su određeni projekcijom za svako buduće razdoblje i posljedične neto novčane tokove. Institucije trebaju uzeti u obzir najnižu točku kumulativnih neto novčanih tokova u razmatranom razdoblju u svakom pojedinačnom scenariju.

Institucije trebaju proširiti analizu, ako je primjereno, na druga mjerila kao što su:

• a) likvidnosni omjeri i druga mjerila korištena u okviru koja trebaju uključivati, ali bez ograničavanja na, nadzorne likvidnosne omjere i mjerila, posebice koeficijent likvidnosne pokrivenosti i koeficijent neto stabilnih izvora financiranja;
• b) njihove dostupne rezerve likvidnosti koje prelaze prethodno navedene koeficijente i druge mjere kojima se osigurava protuteža, tj. njihova sposobnost održavanja protuteže, za svaki scenarij; testiranje otpornosti na stres za to mjerilo treba biti praćeno procjenom utjecaja na udjel i prirodu opterećene imovine;
• c) horizont opstanka institucije izveden iz njezine sposobnosti održavan ja protuteže, tj. sposobnosti institucije da posjeduje ili ima pristup višku likvidnosti u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju kao odgovor na scenarije stresa kako su definirani EBA-inim Smjernicama o zajedničkim postupcima i metodologijama za SREP i novčanim tokovima u stresnim uvjetima, skupno uzevši, prije i nakon utjecaja mjera održavanja protuteže;
• d) solventnost i profitabilnost.

Prilikom primjene različitih scenarija stresa institucije trebaju ocijeniti i istaknuti učinke postizanja protu teže koje osiguravaju središnje banke (monetarna politika) i prihvatiti konzervativan pristup.

Mjerila testiranja otpornosti likvidnosti na stres trebaju uključivati, ako je to primjereno i posebno barem za sve značajne valute, granularnost po valuti koja omogućava analizu pretpostavki specifičnih za valutu u scenarijima (npr. promjenjivost tečaja ili valutne neusklađenosti).

Institucije trebaju, gdje je to primjereno, integrirati testiranje otpornosti likvidnosti na stres u testiranja otpornosti na stres u cijeloj instituciji i uzeti u obzir razlike između razdoblja obuhvaćenih testiranjem otpornosti likvidnosti na stres i onih obuhvaćenih testiranjem otpornosti solventnosti na stres za cijelu instituciju. Kao minimum, institucije trebaju ocijeniti utjecaj povećanja troškova financiranja na dobit i gubitak. Institucije trebaju uzeti u obzir da povezivanje troškova financiranja s pozicijom solventnosti može utjecati na kvalitetu testiranja otpornosti solventnosti na stres, i to suviše sporo pogoršavanje likvidnosti.

4.7.7 Kamatni rizik uslijed aktivnosti koje se ne odnose na trgovanje

Ovim odjeljkom ne dovode se u pitanje EBA-ine Smjernice o upravljanju kamatnim rizikom koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

Testiranje otpornosti na stres treba pružati podršku internom sustavu upravljanja kamatnim rizikom u knjizi pozicija (IRRBB) i biti njegov sas tavni dio.

Kamatni scenariji korišteni u svrhe testiranja otpornosti na stres, uključujući u svrhe primjene članka 98. stavka 5. Direktive 2013/36/EU za kamatni rizik koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje, trebaju biti adekvatni za identificiranje svih značajnih kamatnih rizika, npr. rizik jaza, rizik osnove i opcijski rizik.

Institucije trebaju osigurati da testiranje navedeno u prethodnom stavku ne bude temeljeno na jednostavnom paralelnom pomaku, već da uzimaju u obzir kretanja i promjene u obliku krivulja prinosa u svojim analizama scenarija.

Institucije trebaju uzimati u obzir sljedeće elemente:

• a) rizik raspona koji proistječe iz nepodudaranja referentnih stopa između vremenski usklađenog financiranja i ulaganja i
• b) rizike prijevremenog raskida uključene u ugovore s ugrađenom opcijom, koja može prisiliti instituciju na novu transakciju po nepovoljnijim uvjetima.

Institucije trebaju biti svjesne potencijalnih neizravnih učinaka kamatne stope kojima se iniciraju gubici na drugim mjestima (npr. da prijenos na kamatne stope kreditiranja može pokrenuti dodatne gubitke u vezi s kreditnim rizikom zbog pogoršavanja sposobnosti kupaca za plaćanje).

Ako se koriste manje složeni financijski instrumenti, institucije trebaju izračunati učinak šoka pomoću analize osjetljivosti (bez identificiranja porijekla šoka i pomoću jednostavne primjene šoka na portfelj). Ako institucija koristi složenije financijske instrumente na koje šok ima višestruke i neizravne učinke, treba koristiti naprednije pristupe sa specifičnim definicijama nepovoljnih (stresnih) situacija kojima se odražavaju relevantni idiosinkrastični rizici.

4.7.8 Koncentracijski rizik

Testiranje otpornosti na stres treba biti ključan alat za identificiranje koncentracijskog rizika j er ono omogućava institucijama identificiranje međuovisnosti kod izloženosti, koje mogu postati očigledne tek u stresnim uvjetima, kao i skrivenih koncentracija.

Pri procjeni ovog rizika u svojim programima testiranja otpornosti na stres, institucije treb aju uzeti u obzir kreditni rizik svake izloženosti, ali i razmotriti dodatne izvore rizika koji proistječu iz sličnog ponašanja određenih izloženosti (tj. onih koje su visoko korelirane). Ti dodatni izvori rizika koje se analizira trebaju obuhvaćati, ali bez ograničavanja, sljedeće:

• a) koncentracije kod kojih je referentni subjekt jedna osoba (tj. osoba ili grupa povezanih osoba kako je definirano člankom 4. stavkom 39. Uredbe (EU) br. 575/2013);
• b) sektorske koncentracije;
• c) geografske koncentracije;
• d) koncentracije proizvoda i
• e) koncentracije kolaterala i jamstava.

Kod testiranja otpornosti na stres, posebno testiranja otpornosti na stres u cijeloj instituciji i u cijeloj grupi, institucije trebaju ocijeniti koncentracijski rizik uzimajući u obzir bilančne i izva nbilančne izloženosti kao i knjige banke, knjige trgovanja i pozicije za zaštitu od rizika.

Testiranjem otpornosti na stres treba uzeti u obzir promjene u poslovnom okruženju koje mogu nastati i koje bi dovele do ostvarivanja koncentracijskog rizika. Pose bice, testiranjem otpornosti na stres treba uzeti u obzir neuobičajene, ali moguće promjene korelacija različitih vrsta faktora rizika kao i ekstremne i neuobičajene promjene parametara rizika uz obuhvat koji je širi od pojedinačnih faktora rizika kako bi se promotrili scenariji kojima se uzimaju u obzir međusobno povezani faktori rizika i koji sadrže ne samo učinke prvog kruga, već i povratne učinke.

Pri testiranju otpornosti na stres treba uzeti u obzir način na koji se ponašaju povezane izloženosti podvrgnute istim faktorima rizika, uključujući rizik dodatnih kratkoročnih gubitaka uslijed koncentriranih izloženosti u kreditnom poslovanju s građanstvom i korporacijama ili u više subjekata u grupi.

Institucije trebaju uzeti u obzir utjecaj na knjige trgovanja uslijed izloženosti pojedinačnom faktoru rizika ili više faktora rizika koji su u korelaciji.

Kako bi se ocijenila ex ante razina koncentracijskog rizika i/ili utjecaja scenarija na razinu koncentracije, institucije trebaju, ako je to primjereno, razmotriti više ili manje složene pokazatelje, na primjer Herfindahl - Hirschmanov indeks (HHI) i Ginijeve koeficijente.

Institucije trebaju razmotriti potencijalno postojanje preklapanja različitih izvora koncentracija. Institucije ne trebaju jednostavno zbrajati utjecaje rizika, već uspostaviti metode agregiranja kojima se odnosni pokretači uzimaju u obzir.

4.7.9 Rizik kreditiranja u stranoj valuti

Institucije trebaju uzeti u obzir da rizik kreditiranja u stranoj valuti:

• a) može proisteći iz nemogućnosti nezaštiće nih dužnika (tj. građanstvo i dužnici koji se svrstavaju u male i srednje poduzetnike (SME) bez prirodne ili financijske zaštite koji su izloženi neusklađenosti valute kredita i valute zaštite kako je definirano u Smjernicama EBA/GL/2014/13) da servisiraju dug izražen u valutama osim valute države članice u kojoj je instituciji odobren rad;
• b) povezan je s kreditnim i valutnim rizikom;
• c) obilježava nelinearan odnos kreditnih komponenti valutnog rizika;
• d) pod utjecajem je općeg valutnog rizika i
• e) može proisteći iz rizika koji se odnose na postupanje.

U svojim programima testiranja otpornosti na stres, institucije trebaju uzeti u obzir rizik kreditiranja u stranoj valuti koji utječe na instrumente na imovinskoj strani njihove bilance i ima više izvora rizika, uzimajući u obzir da nesposobnost dužnika da otplaćuje svoj dug može proizaći iz:

• a) rizika povezanih s dužnikovim internim izvorom prihoda;
• b) rizika povezanih s ekonomskom situacijom u zemlji u čijoj je valuti izražena imovina i
• c) valutnog rizika.

Institucije tre baju uzeti u obzir, pri osmišljavanju ili implementiranju svojih scenarija testiranja otpornosti na stres, da utjecaji rizika kreditiranja u stranoj valuti mogu nastati iz povećavanja nepodmirene vrijednosti duga i toka plaćanja radi servisiranja takvog duga, kao i povećanja nepodmirene vrijednosti duga u usporedbi s vrijednošću imovine koja služi kao kolateral izraženom u domaćoj valuti.

Institucije trebaju razviti scenarije stresa mijenjanjem različitih parametara kako bi mogle predvidjeti rezultate portfelja kredita u stranoj valuti u različitim slučajevima kao što su:

• a) pretpostavljanje rasta tečaja domaće valute za unaprijed određeni postotak;
• b) pretpostavljanje pomaka kamatne stope za stranu valutu za unaprijed određeni broj postotnih bodova ili
• c) kombiniranje obaju prethodnih slučajeva.

Kako bi se ocijenila potencijalna ranjivost, institucije trebaju moći demonstrirati dodatne gubitke uslijed kreditnog rizika potekle od rizika kreditiranja u stranoj valuti nepovezane s gubicima uslijed kreditnog rizika i i znosima izloženosti rizicima koji su posljedica utjecaja scenarija na faktore kreditnog rizika.

Prilikom testiranja otpornosti na stres rizika kreditiranja u stranoj valuti institucije trebaju uzeti u obzir barem:

• a) vrstu tečajnog režima i kako to može utjecati na razvoj deviznog tečaja između domaće valute i stranih valuta;
• b) utjecaj kretanja deviznog tečaja na osjetljivost dužnikova kreditnog rejtinga/ocjene i sposobnosti servisiranja kredita;
• c) potencijalnu koncentraciju djelatnosti kreditiranja u jednoj stranoj valuti ili u ograničenom broju stranih valuta koje odlikuje visoka korelacija;
• d) potencijalnu koncentraciju aktivnosti kreditiranja u nekim specifičnim sektorima gospodarstva, u valuti zemlje, kojima je osnovno poslovanje u zemljama ili tržištima str anih valuta i pripadajući razvoj takvih sektora odlikuje visoka korelacija sa stranim valutama i
• e) sposobnost osiguravanja financiranja za tu vrstu portfelja; za institucije koje primjenjuju interne modele za izračun kapitalnih zahtjeva u odnosu na kreditni rizik, dodatni rizik povezan s kreditiranjem u stranim valutama treba biti odražen u višim ponderima rizika takve imovine, a neiscrpan popis varijabli korištenih u modelima treba uključivati disparitete kamatnih stopa, omjere pokrivenosti plasmana procijenjenom tržišnom vrijednošću kolaterala (LTV), unakrsnu korelaciju i volatilnost vrijednosti valuta.

Institucije trebaju uzeti u obzir moguće značajne slabosti koje mogu biti ugrađene u interne modele uz moguće podcjenjivanje gubitka vrijednosti valute u odn osu na klijentovu sposobnost servisiranja duga uzimajući u obzir sljedeće indikativne elemente:

• a) monetarne politike tijekom kriznog razdoblja često se fokusiraju na stimuliranje realnog gospodarstva značajno smanjujući referentne kamatne stope, s potencija lno zavaravajućim informacijama iz internih modela u pogledu tih neizravnih učinaka i
• b) povećanje vrijednosti valute može biti dijelom nadomješteno padajućim kamatnim stopama i to može dovesti do podcjenjivanja rizika povezanog s kreditiranjem u stranoj valu ti zbog toga što u okruženjima s kamatnom stopom jednakom nuli takav nadomjestak ne mora biti dugoročno moguć.

U procjenu potencijalnog utjecaja kreditiranja u stranoj valuti na profitabilnost u određenom scenariju institucije trebaju, gdje je to primjereno, uključiti pravni režim i relevantno područje nadležnosti koji mogu prisiliti institucije da izražavaju kreditiranje u stranoj valuti u domaćoj valuti po valutnim tečajevima koji su značajno ispod tržišnih.