4.6 Vrste testiranja otpornosti na stres

Specifičan dizajn, složenost i razina pojedinosti metodologija testira nja otpornosti na stres trebaju biti primjereni vrsti, opsegu i veličini institucije, kao i složenosti i rizičnosti njezinih poslovnih aktivnosti. Njime se trebaju uzeti u obzir strategija i model poslovanja, kao i obilježja portfelja institucije.

Instituc ije trebaju uzeti u obzir fazu u gospodarskom ciklusu pri osmišljavanju metodologija testiranja otpornosti na stres, uključujući scenarij i potrebu za mogućim mjerama u vezi s upravljanjem.

Institucije trebaju identificirati primjerene, smislene i robusne mehanizme za prevođenje faktora rizika u relevantne interne parametre rizika (vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza (PD), gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza (LGD), otpisi, korektivni faktori po fer vrijednosti itd.) koji ins tituciji i grupi daju pregled rizika.

Poveznica između faktora rizika u stresnim uvjetima i parametara rizika ne treba samo biti temeljena na iskustvima institucije i analizama, već treba biti dopunjena, gdje je to dostupno i primjereno, referentnim vrijednostima iz vanjskih izvora i, kada je to moguće, iz smjernica nadzorne funkcije.

Zbog složenosti uključene u modeliranje hipotetskih faktora rizika/scenarija temeljenih na makroekonomskim pokazateljima, institucije trebaju biti svjesne uključenog rizika m odela i osigurati da je pri određivanju tih faktora/scenarija izvršeno sljedeće:

• a) izvršena je redovita i dovoljno konzervativan stručna provjera pretpostavki i mehanizama modela i pridržavalo se konzervativnog pristupa modeliranju radi uzimanja rizika modela u obzir;
• b) primijenjen je dostatan i primjeren stupanj konzervativizma pri izradi pretpostavaka koje je teško mjeriti na kvantitativan način (npr. diversifikacija, projekcija eksponencijalnog rasta, projekcija naknada, buduća gledišta uprave), ali mogu imati utjecaj na rezultate modela (npr. rezultati modela neto prihoda prije rezerviranja trebaju biti temeljeni na dostatnoj statističkoj potpori kao i na poslovnim razlozima) i
• c) priznata je ovisnost i osjetljivost rezultata o pretpostavkama i njihov se utjecaj redovito procjenjuje.

Treba razumjeti nedostatke modela i mehanizama koji pove zuju faktore rizika s gubicima ili povećanim parametrima rizika, jasno ih priopćiti i uzimati u obzir prilikom tumačenja rezultata. Modeli trebaju uzimati u obzir interakcije između solventnosti i financiranja likvidnosti i troškova financiranja kako se ne bi sustavno i značajno podcijenio utjecaj šoka. Gdje je to moguće, treba usporediti rezultate za različite pristupe modeliranja (npr. za modele neto prihoda prije rezerviranja na raspolaganju treba biti usporedba korištenog modela i drugih mogućih pristupa i razlog za njihovo odbacivanje). Te poveznice trebaju se temeljiti na robusnim statističkim modelima. Ipak, ako dostupnost podataka ili kvaliteta strukturnih analiza u povijesnim podatcima ne dopušta smislene procjene (npr. za model neto prihoda prije rezerviranja nužno je imati povijesne podatke koji obuhvaćaju ciklus kamatne stope i ciklus poslovanja kao i informacije o promjenama poslovne strategije i organizacijske strukture), kvantitativne analize treba poduprijeti kvalitativnim stručnim prosudbama. Čak i ako je osnovni proces modeliranja robustan, stručna prosudba treba igrati ulogu u preispitivanju rezultata modela.

Institucije trebaju ocijeniti moguće nelinearne interakcije faktora rizika i parametara rizika u stresnim uvjetima.

4.6.2 Analiza osjetljivosti

Institucije trebaju provesti analize osjetljivosti na razini pojedinačnih izloženosti, portfelja ili poslovnih jedinica, u cijeloj instituciji i za određene vrste rizika, porporcionalno svojoj složenosti. Institucije trebaju ocijeniti na kojoj su raz ini agregiranja analize osjetljivosti smislene ili čak izvedive. Upotreba stručne prosudbe treba biti detaljno objašnjena gdje god je to primjenjivo.

Institucije trebaju identificirati relevantne faktore rizika na različitim razinama primjene bonitetnih za htjeva i u više različitih portfelja, poslovnih jedinica i geografskih lokacija. Institucije trebaju osigurati obuhvaćanje svih relevantnih vrsta faktora rizika, uključujući makroekonomske i makrofinancijske varijable, statističke aspekte parametara rizika (kao što je promjenjivost parametara PD- a) i idiosinkrastične faktore kao što su operativni rizici.

Institucije trebaju definirati faktore rizika identificirane pomoću različitih stupnjeva ozbiljnosti kao važan korak u svojoj analizi radi otkrivanja nelinearnosti i učinaka pragova, tj. kritičnih vrijednosti faktora rizika iza kojih se odgovori na stres ubrzavaju.

Ako postoje nesigurnosti u pogledu robusnosti procijenjene ovisnosti makroekonomskih/makrofinancijskih faktora rizika i parametara rizika ili je potrebno potvrditi valjanost rezultata sveobuhvatnije analize scenarija, institucije trebaju uložiti napore da osiguraju da se analize scenarija također izvršavaju primjenom stresnih uvjeta na statističke aspekte parametara rizika portfelja u skladu s povi jesnim raspodjelama dopunjenima hipotetskim pretpostavkama (npr. u odnosu na volatilnost u budućnosti).

Analize pojedinačnog faktora rizika treba dopuniti jednostavnim analizama više faktora rizika gdje se pretpostavlja kombinirano pojavljivanje, bez nužnog definiranja scenarija.

Institucije trebaju održavati popis identificiranih faktora rizika. 4.6.3 Analiza scenarija

Institucije trebaju osigurati da su analize scenarija jezgra njihovih programa testiranja otpornosti na stres.

Osmišljavanje scenarija testiranja otpornosti na stres ne treba biti temeljeno isključivo na ranijim događajima, već treba uzeti u obzir i hipotetske scenarije koji se temelje na događajima koji nisu nastupili. Institucije trebaju osigurati da se scenariji odnose na buduće razdoblje i da uzimaju u obzir sustavne promjene i promjene specifične za instituciju u sadašnjosti i skoroj budućnosti. U tu svrhu institucije trebaju uložiti napore da ostvare pristup vanjskim podatcima iz sličnih okruženja rizika relevantnima za institucije sa sličnim modelima poslovanja. Institucije trebaju koristiti podatke koji su relevantni i dostupni. Relevantni podatci mogu biti interni i/ili vanjski i mogu uključivati nadzorne smjernice i referentne vrijednosti.

Treba razmotriti niz scenarija kako bi se obuhvati li različiti događaji i stupnjevi ozbiljnosti ako je to smisleno i izvedivo.

Institucije trebaju osigurati da njihovi scenariji testiranja otpornosti na stres zadovoljavaju barem sljedeće zahtjeve:

• a) obrađuju glavne faktore rizika kojima institucija može biti izložena; u tom pogledu, rezultate dobivene putem analiza pojedinačnog faktora rizika, čiji je cilj pružiti informacije o osjetljivosti u odnosu na pojedinačne faktore rizika, treba koristiti radi identificiranja scenarija koji uključuju stres kombiniranog skupa vjerodostojnih faktora rizika; iz razmatranja i primjene stresa ne treba izostaviti nijedan značajan faktor rizika;
• b) obrađuju glavne ranjivosti specifične za instituciju, koje proistječu iz područnih i sektorskih obilježja institucije, kao i njezine specifične izloženosti proizvoda ili poslovne linije i politike financiranja: koncentracijske rizike i korelacijske rizike, i unutar jedne vrste rizika i između više vrsta rizika, treba identificirati a priori ;
• c) uključuju koherentno objašnjenje scenarija kojim su obuhvaćeni svi glavni faktori rizika kao i njihov (budući) razvoj na temelju više događaja koji služe kao okidači (tj. monetarna politika, događaji u financijskom sektoru, cijene roba, politički događaji i elementarne nepogode); institucije trebaju osigurati da objašnjenje scenarija bude vjerodostojno i da ne bude proturječno uz pretpostavku istovremenog kretanja faktora rizika i odgovarajuće reakcije sudionika na tržištu i, gdje su određeni faktori isključeni iz objašnjenja scenarija, institucije trebaju osigurati da je to isključenje u potpunosti opravdano i dokumentirano;
• d) interno su koherentni kako bi se osiguralo da se identificirani faktori rizika ponašaju dosljedno s ostalim faktorima rizika u stresnom događaju i da sadrže izričite procjene i pretpostavke o ovisnosti strukture među glavnim temeljnim faktorima rizika; važno je da ako se istovremena kretanja faktora rizika doimaju proturječnima ona se moraju razmatrati radi identificiranja novih osjetljivosti;
• e) uzimaju u obzir inovacije i točni je tehnološki razvoj ili sofisticirane financijske proizvode bez zanemarivanja njihove interakcije s tradicionalnijim proizvodima i
• f) osiguravaju da se faktori rizika u stresnim uvjetima pretaču u interno dosljedne parametre rizika.

Institucije trebaju odrediti vremenski horizont testiranja otpornosti na stres u skladu s ciljem postupka, svojstvima portfelja institucije kao što su njegovo dospijeće i likvidnost pozicija u stresnim uvjetima, ako je primjenjivo, kao i profilom rizičnosti. Testiranje otpornosti solventnosti na stres i testiranje otpornosti likvidnosti na stres zahtijevaju različita razdoblja i scenarije.

Institucije trebaju osigurati da:

• a) testiranja otpornosti na stres izrijekom uzimaju u obzir dinamičke međuovisnosti, npr. među gospodarskim područjima i među gospodarskim sektorima, uključujući financijski sektor;
• b) sveukupan scenarij uzima u obzir dinamiku u cijelom sustavu, npr. zatvaranje određenih tržišta i koncentracije rizika u cijelom razredu imovine (npr. hipoteke) i
• c) su obuhvaćene nepovoljne dinamike povratnih učinaka, prouzročene faktorima kao što su interakcije između vrednovanja, gubitaka i zahtjeva u pogledu utvrđivanja marža.

In stitucije trebaju izraditi kvalitativne ocjene drugog kruga povratnih učinaka stresa na pojedinačnoj razini, gdje je to primjereno i posebno ako nije moguće utvrditi robusne kvantitativne procjene. Na primjer, pojedinačna institucija može načiniti određene prilagodbe cijena ili količina kako bi se uzelo u obzir određene strateške učinke (npr. razinu strategije kreditiranja) i endogeno odgovorilo na scenarij.

4.6.4 Ozbiljnost scenarija

Institucije trebaju osigurati da je testiranje otpornosti na stres temeljeno na ozbiljnim, ali mogućim scenarijima, a stupanj ozbiljnosti treba odražavati svrhu testiranja otpornosti na stres. U tu svrhu testiranje otpornosti na stres treba biti:

• a) smisleno u pogledu obrađivanja relevantnih rizika za instituciju s ciljem promicanja stabilnosti institucije u nepovoljnim uvjetima i, u slučaju sustavno važnih banaka, također i financijskog sustava u svim točkama ekonomskog ciklusa i tijekom kolebanja tržišta uključujući tržišta financiranja i
• b) dosljedno primijenjeno u cijeloj instituciji , uzimajući u obzir da utjecaj identičnih scenarija nije nužno ozbiljan kod svih poslovnih linija.

Institucije trebaju osigurati da se u obzir uzimaju različiti stupnjevi ozbiljnosti i u analizi osjetljivosti i u scenariju testiranja otpornosti na stres ko jima je obuhvaćena barem jedna ozbiljna ekonomska recesija radi procjenjivanja adekvatnosti kapitala i za potrebe planiranja kapitala.

Institucije trebaju osigurati da se ozbiljnost odredi uzimajući u obzir specifične ranjivosti svake institucije za određeni scenarij na temelju njezina modela poslovanja (npr. izloženost međunarodnim tržištima). Institucije trebaju razviti vlastite scenarije i ne trebaju ovisiti o scenarijima koje pruža supervizori. Pri procjeni ozbiljnosti scenarija institucija treba biti s vjesna dinamike okruženja rizika i iskustava institucija sa sličnim modelima poslovanja.

Institucije trebaju osigurati da se njihovim scenarijima procjenjuju apsolutne i relativne promjene faktora rizika. U apsolutnom scenariju stupanj ozbiljnosti treba bi ti izravna posljedica promjene faktora rizika i ne treba ovisiti o trenutačnoj razini. U relativnom scenariju stupanj ozbiljnosti treba ovisiti o trenutačnoj razini i ekonomskoj situaciji (npr. rast BDP -a smanjen za 2 %, tj. relativna promjena apsolutne razine). Na primjer, neće li negativna relativna promjena BDP-a od 2 % s polazišta sa značajnim pozitivnim rezultatskim jazom (tj. trenutačni BDP znatno je iznad strukturnog BDP- a) nužno dovesti do ozbiljnog učinka stresa na BDP u apsolutnom smislu / u smisl u razine. Isto tako, što je lošija trenutačna ekonomska situacija na početku, to je ozbiljniji stres u relativnom scenariju. Institucije trebaju osigurati da je njihov odabir scenarija dovoljno ozbiljan i u relativnom i u apsolutnom smislu. I odabir i njegov utjecaj na stupanj ozbiljnosti trebaju biti opravdani i dokumentirani.

Radi procjenjivanja primjerenog stupnja ozbiljnosti scenarija institucije ih također trebaju usporediti sa scenarijima opisanima u svojem povratnom testiranju otpornosti na stres uzi majući u obzir specifične implikacije osmišljavanja povratnog testiranja otpornosti na stres na mogućnost scenarija.

4.6.5 Povratno testiranje otpornosti na stres

Zahtjevi

Institucije trebaju provesti adekvatne povratne testove otpornosti na stres kao dio programa testiranja otpornosti na stres, dijeleći isti sustav upravljanja, učinkovitu infrastrukturu i standarde kvalitete, i radi dopunjavanja ostalih vrsta testiranja otpornosti na stres, uzimajući u obzir vrstu, veličinu, opseg i složenost svojih poslovnih aktivnosti i rizika. Male i manje složene institucije mogu se više usredotočiti na kvalitativne aspekte povratnog testiranja otpornosti na stres, dok su za veće i složenije institucije potrebne sofisticiranije tehnike povratnog testiranja otpornosti na stre s. Povratno testiranje otpornosti na stres treba biti jasno definirano u pogledu odgovornosti i dodijeljenih resursa i treba ga podržavati pisanim politikama i procedurama i infrastrukturom koja je prikladna i fleksibilna. Povratno testiranje otpornosti na stres trebaju redovito izvršavati sve vrste institucija i na istoj razini primjene kao ICAAP i ILAAP (npr. u cijeloj instituciji, uz obuhvaćanje svih relevantnih vrsta rizika).

Institucije trebaju uključivati scenarije identificirane putem povratnog testi ranja otpornosti na stres radi dopunjavanja niza scenarija testiranja otpornosti na stres koje provode i, radi usporedbe, kako bi ocijenile sveukupnu ozbiljnost, omogućavajući identificiranje ozbiljnih, ali ipak mogućih scenarija. Povratno testiranje otpor nosti na stres treba biti korisno za procjenu ozbiljnosti scenarija za ICAAP i ILAAP testiranje otpornosti na stres. Ozbiljnost scenarija povratnog testiranja otpornosti na stres također se može ocijeniti uspoređujući ga, između ostaloga, s povijesnim ili drugim scenarijima koje pružaju nadzorna tijela ili javno dostupnim scenarijima.

Pri izvršavanju svojih povratnih testova otpornosti na stres institucije također trebaju razmotriti bi li propast jedne ili više njezinih drugih velikih ugovornih strana ili značajan poremećaj tržišta koji proizlazi iz propasti velikog sudionika na tržištu (zasebno ili kombinirano) prouzročili unaprijed definirani ishod.

Upotreba povratnog testiranja otpornosti na stres

Institucije trebaju koristiti povratno testiranje otpornosti na stres kao redovit alat za upravljanje rizicima kako bi poboljšale svoju svijest o trenutačnim i potencijalnim osjetljivostima, osiguravajući dodatnu vrijednost upravljanju rizicima institucije. Načelo razmjernosti primjenjuje se na sve aspekte upotrebe povratnog testiranja otpornosti na stres. Institucije također trebaju uzeti u obzir da druge okolnosti uz one analizirane u testiranju otpornosti na stres mogu proizvesti unaprijed određen ishod povratnog testiranja otpornosti na stres.

U sklopu svog poslovnog planiranja i upravljanja rizicima institucije trebaju koristiti povratno testiranje otpornosti na stres kako bi razumjele održivost svojih poslovnih modela i strategija kao i radi identificiranja okolnosti u kojima mogu propadati ili će vjerojatno propasti u smislu članka 32. Direktive 2014/59/EU. Važno je da institucije identificiraju pokazatelje koji osiguravaju upozorenja kada se scenarij ostvari. U tu svrhu institucije trebaju:

• a) identificirati unaprijed definirani ishod koji treba testirati (npr . da će poslovni model postati neodrživ);
• b) identificirati moguće nepovoljne okolnosti koje bi ih izložile ozbiljnim ranjivostima i prouzročile unaprijed definirani ishod;
• c) procijeniti (ovisno o veličini institucije, kao i vrsti, opsegu, složenosti i rizičnos ti njezinih poslovnih aktivnosti) vjerojatnost događaja uključenih u scenarije koji dovode do unaprijed određenog ishoda i
• d) prihvatiti učinkovita rješenja, procese, sustave ili druge mjere za sprečavanje ili ublažavanje identificiranih rizika i ranjivosti.

Institucije trebaju upotrijebiti povratno testiranje otpornosti na stres u planiranju i odlučivanju i radi preispitivanja svojih poslovnih modela i strategija kako bi identificirale i analizirale što bi moglo prouzročiti neodrživost njihovih poslovnih modela, kao što je procjena sposobnosti generiranja povrata tijekom sljedećih mjeseci i održivosti strategije generiranja povrata tijekom dužeg razdoblja na temelju strateških planova i financijskih predviđanja. Očekuje se uključenost upravljačkog tijela i viš eg rukovodstva tijekom cijelog procesa.

Ako povratno testiranje otpornosti na stres otkrije da je rizik propasti poslovnog modela institucije neprihvatljivo visok i nedosljedan s njezinom sklonošću preuzimanju rizika, institucija treba planirati mjere radi sprečavanja ili ublažavanja takvog rizika uzimajući u obzir vrijeme koje institucija treba imati radi reagiranja na te događaje i provedbe tih mjera. Kao dio tih mjera institucija treba razmotriti jesu li potrebne promjene njezina poslovnog modela. Te mjere proistekle iz povratnog testiranja otpornosti na stres, uključujući sve promjene poslovnog plana institucije, trebaju biti detaljno dokumentirane u ICAAP dokumentaciji institucije.

Institucije s posebnim poslovnim modelima, npr. investicijska društva, trebaju koristiti povratno testiranje otpornosti na stres kako bi istražila svoje ranjivosti na ekstremne događaje, posebno ako njihovi rizici nisu dovoljno obuhvaćeni tradicionalnijim scenarijima stresa (npr. solventnosti i likvidnosti) temeljenima na makroekonomskim šokovima.

Institucije koje koriste interne modele za kreditni rizik, kreditni rizik druge ugovorne strane i tržišni rizik, pri provedbi povratnog testiranja otpornosti na stres u skladu s člankom 177., člankom 290. stavkom 8. i člankom 368. s tavkom 1. točkom (g) Uredbe (EU) br. 575/2013, trebaju nastojati identificirati ozbiljne, ali moguće scenarije koji bi mogli dovesti do značajnih negativnih posljedica i potencijalno dovesti u pitanje sveukupnu održivost institucije. Institucije trebaju promatrati te povratne testove otpornosti na stres kao bitan dodatak svojim internim modelima za izračun kapitalnih zahtjeva i redovit alat za upravljanje rizicima za otkrivanje mogućih neadekvatnosti tih internih modela. U ozbiljnim scenarijima stresnih događaja, premda se to ne treba nužno smatrati pokazateljem da je modeliranje ulaznih parametara u IRB formulu neadekvatno, rizik modela povećat će se i može dovesti do sloma predvidivosti modela.

Institucije trebaju provesti kvalitativne analize pri razradi dobro definiranog objašnjenja povratnog testiranja otpornosti na stres i jasnog razumijevanja njegovog povratnog učinka i nelinearnih učinaka uzimajući u obzir dinamiku rizika te kombinacije i interakcije više vrsta rizika. Pri razradi dobro definiranog objašnjenja institucija treba razmotriti vanjske egzogene događaje kao što su ekonomski događaji, slom industrijske grane, politički događaji, parnice i prirodne nepogode, kao i faktore rizika kao što su operativni rizici, koncentracija i korelacije, reputa cijski rizici i gubitak povjerenja te kombinacije tih događaja i faktora. Primjeren angažman upravljačkog tijela institucije u raspravama o objašnjenju od temeljnog je značaja uzimajući u obzir moguće specifične ranjivosti i utjecaj na cijelu instituciju.

Institucije trebaju provesti kvantitativne i sofisticiranije analize, uzimajući u obzir veličinu institucije kao i vrstu, opseg, složenost i rizičnost njezinih poslovnih aktivnosti, pri određivanju specifičnih razina gubitka ili drugih negativnih utjecaja na njezin kapital, likvidnost (npr. pristup financiranju, posebice povećanje troškova financiranja) ili sveukupni financijski položaj. Institucije trebaju napraviti rekonstrukciju na kvantitativan način kako bi identificirale faktore rizika i potrebnu veli činu promjena koje bi mogle prouzročiti takav gubitak ili negativan utjecaj (npr. definiranje primjerene razine gubitka ili neke druge ciljane mjere u bilanci financijske institucije kao što su stope kapitala ili izvori financiranja). Institucije trebaju r azumjeti i detaljno dokumentirati pokretače rizika (npr. davanje točnih faktora koji su imali najveći utjecaj na ekstremne dijelove portfelja), ključne poslovne linije i jasno i dosljedno objašnjenje slabosti i odgovarajuće scenarije (npr. o osnovnim pretp ostavkama i osjetljivosti rezultata na te pretpostavke tijekom vremena) koji uzrokuju unaprijed definirane ishode i slijed događaja i vjerojatan tijek (npr. najvažniji faktori mogu biti raspodijeljeni po makroekonomskim varijablama sukladno kombinacijama z a određeni ciljani gubitak/kapital u portfelju) koji identificira skrivene ranjivosti (npr. skrivene korelacije i koncentracije) i preklapajuće učinke.

Institucije trebaju, gdje je to primjereno, koristiti analize osjetljivosti kao polazište za povratno te stiranje otpornosti na stres, npr. pomicanje jednog ili više relevantnih parametara u neku krajnost radi postizanja unaprijed određenih ishoda. Institucija treba razmotriti različite povratne analize osjetljivosti za kreditni rizik (npr. koliko velikih kupaca mora prestati izvršavati obveze prije nego što se izgubi kapital za apsorbiranje gubitaka), tržišni rizik, likvidnosni rizik (npr. stres za depozite u sektoru za fizičke osobe i okolnosti koje bi u potpunosti iskoristile rezerve likvidnosti institucije ) i operativni rizik, uz ostale rizike, i kombiniranu analizu gdje su svi rizici obuhvaćeni istovremeno. Ipak, institucija ne treba prvenstveno koristiti analizu osjetljivosti i jednostavna mjerila za identificiranje scenarija koji je relevantan za povratn i test otpornosti na stres. Kvalitativna analiza treba dovesti do identificiranja relevantnog scenarija kombinirajući stručne prosudbe iz različitih područja poslovanja jer bi promišljanje moglo biti najučinkovitiji način sprečavanja sloma poslovnog modela . Treba razviti istodobno izlaganje stresu svih relevantnih parametara rizika koristeći statističke aspekte (npr. promjenjivost faktora rizika dosljedna povijesnim opažanjima dopunjenima hipotetskim, ali mogućim pretpostavkama). Mogućnost pomaka parametara koji su potrebni za postizanje unaprijed određenih ishoda daje prvu naznaku mogućih ranjivosti institucije. Kako bi se ocijenila ta mogućnost, treba primijeniti, između ostaloga, distribuciju povijesne (multivarijantne) vjerojatnosti – prilagođenu ako se to smatra potrebnim temeljem stručne prosudbe. Kvalitativne analize i procjene, kojima se kombiniraju stručne prosudbe iz različitih područja poslovanja, trebaju voditi identificiranje relevantnih scenarija.

Institucije trebaju koristiti povratno testiranje otpornosti na stres kao alat za stjecanje uvida u scenarije koji uključuju kombinacije stresa solventnosti i stresa likvidnosti u situacijama kada tradicionalno modeliranje možda ne uspijeva obuhvatiti složene aspekte u stvarnim situacijama. Institucije trebaju koristiti povratno testiranje otpornosti na stres kako bi preispitale svoje planove u pogledu kapitala i likvidnosti. Ako je to primjereno, institucije trebaju identificirati i analizirati situacije koje bi mogle pogoršati stresni događaj likvidnos ti i pretvoriti ga u stresni događaj solventnosti i obrnuto te s vremenom u propast poslovanja. Institucije trebaju uložiti napore kako bi primijenile povratno testiranje otpornosti na stres na objedinjen način u pogledu rizika za kapital ili likvidnost s ciljem poboljšavanja razumijevanja i upravljanja povezanim rizicima u ekstremnim situacijama.

Aktivnosti oporavka i planiranje oporavka

Institucije trebaju razviti scenarije ozbiljnih makroekonomskih i financijskih poteškoća koji variraju u pogledu ozbiljn osti (uključujući događaje u cijelom sustavu, stres u pogledu određene pravne osobe i stres na razini cijele grupe) u svrhu upotrebe u planovima oporavka temeljem članka 5. stavka 6. Direktive o oporavku i sanaciji banaka (BRRD) i Smjernica EBA/GL/2014/06 te trebaju koristiti specifično povratno testiranje otpornosti na stres radi razvoja scenarija za „gotovo neispunjavanje obveza” (institucija je blizu propasti, ali ne više od toga) i kao ulazni parametar radi pružanja informacija i testiranja učinkovitost i svojih aktivnosti oporavka i planiranja oporavka te analizirati osjetljivosti u pogledu odgovarajućih pretpostavaka. Takvim scenarijima za „gotovo neispunjavanje obveza” trebaju identificirati i opisivati točku koja bi dovela do neodrživosti poslovnog mo dela institucije ili grupe ako se aktivnosti oporavka ne bi uspješno provele. Scenariji trebaju omogućavati procjenu rezultata i prikladnosti svih dostupnih opcija oporavka. Terminologija korištena u opisu scenarija oporavka treba pomoći odrediti koje su o pcije oporavka ispitane u određenim scenarijima stresa. Opis treba sadržavati dovoljnu razinu pojedinosti, putem skupa kvantitativnih pretpostavaka i kvalitativnog objašnjenja, kako bi se odredilo je li scenarij relevantan za instituciju i koliko je ozbilj an. Događaji trebaju biti opisani u logičkom slijedu, a pretpostavke o glavnim pokretačima (npr. neto prihod, rizikom ponderirana aktiva (RWA), kapital) trebaju biti propisane na vrlo jasan način. Scenarijima se također treba uzeti u obzir moguću procjenu unakrsnih učinaka izvršavanja različitih opcija plana oporavka u istom scenariju stresa. Scenariji također trebaju omogućavati razumijevanje načina na koji se događaji odvijaju pružanjem primjerenog vremenskog slijeda koja objašnjava u kojem se trenutku ra zrađuju određene aktivnosti (s implikacijama za njihovu vjerodostojnost i izvedivost). Svrha je tog postupka ispitivanje učinkovitosti opcija oporavka institucije za obnovu financijske snage i održivosti kada je institucija izložena ozbiljnom stresu.

Zbog različitih ciljeva dva skupa povratnih testiranja otpornosti na stres, testiranje otpornosti na stres za potrebe ICAAP-a i ILAAP- a i planiranje oporavka ne trebaju biti međusobno povezani, već međusobno uspoređivani.

Institucije trebaju koristiti povratno testiranje otpornosti na stres kao pomoć pri razvoju, procjenjivanju i kalibriranju scenarija za „gotovo neispunjavanje obveza” korištenih za planiranje oporavka.

Institucije trebaju koristiti povratno testiranje otpornosti na stres radi identificiranja fa ktora rizika i dodatnog razumijevanja i opisivanja scenarija koji bi doveli do situacije u kojoj postoji „gotovo neispunjavanje obveza” procjenjujući učinkovite aktivnosti oporavka koje je moguće vjerodostojno provesti, bilo unaprijed ili dok se faktori ri zika ili scenariji razvijaju.

Povratno testiranje otpornosti na stres treba doprinijeti scenarijima plana oporavka pomoću objašnjenja dinamičkog i kvantitativnog scenarija koje treba obuhvaćati:

• a) okidače oporavka (tj. u kojem bi trenutku institucija prihvatila aktivnosti oporavka u hipotetskom scenariju);
• b) potrebne aktivnosti oporavka i njihovu očekivanu učinkovitost, uključujući način procjenjivanja te učinkovitosti (tj. pokazatelje koje bi trebalo pratiti kako bi se zaključilo da dodatne aktivnosti nisu p otrebne);
• c) primjereni vremenski slijed i proces potreban za te aktivnosti oporavka i
• d) u slučaju dodatnog stresa, točke (b) i (c) za potencijalne dodatne aktivnosti oporavka potrebne kao odgovor na preostale rizike.