a) Bihevioralne pretpostavke za račune klijenata s ugrađenom opcijom k lijenta u svrhu IRRBB-a

Za mjerenje i praćenje IRRBB - a institucije bi trebale upotrijebiti barem jednu mjeru neto kamatnih prihoda nakon promjena tržišne vrijednosti i barem jednu metodu mjerenja ekonomske vrijednosti, koje zajedno obuhvaćaju sve sastavnice IRRBB - a. Velike institucije s prekograničnim djelatnostima, posebno institucije u kategorijama 1. i 2. iz Smjernica za postupak nadzorne provjere i ocjene (SREP), i institucije sa složenim ili sofisticiranim poslovnim modelima, trebale bi upotrebljavati višestruke metode mjerenja za IRRBB, kako je detaljnije navedeno u Prilogu II.

4.3.3 Scenariji šoka kamatnih stopa za kontinuirano upravljanje

Institucije bi redovito, barem jednom tromjesečno i češće u razdoblju povećane volatilnosti kamatnih stopa ili povećanih razina IRRBB - a, trebale mjeriti svoju izloženost IRRBB - u u kontekstu različitih mjera IRRBB - a u različitim scenarijima šoka kamatnih stopa kako bi se uočile moguće promjene u razini i obliku krivulja prinosa kamatnih stopa te izloženost promjenama u odnosu između različitih kamatnih stopa (tj. rizik osnove).

Institucije bi trebale razmotriti hoće li primjenjivati pristup izrade modela s uvjetovanim ili bezuvjetnim novčanim tokovima. Veće i složenije institucije, posebno institucije u kategorijama 1. i 2. iz Smjernica za postupak nadzorne provjere i ocjene (SREP), trebale bi uzeti u obzir i scenarije u kojima se izračunavaju različite putanje kamatne stope i u kojima su neke pretpostavke (npr. one koje se odnose na ponašanje, doprinos riziku te veličinu i sastav bilance) i sâme funkcije promjenjivih razina kamatnih stopa.

Institucije bi trebale procijeniti izloženosti u svakoj valuti u kojoj imaju pozicije. Kad je riječ o značajnim valutnim izloženostima, scenariji šoka kamatnih stopa trebali bi biti specifični za pojedinu valutu i usklađeni s osnovnim ekonomskim značajkama. Prema internom sustavu mjerenja IRRBB - a, scenarije šoka kamatnih stopa specifične za pojedinu valutu trebalo bi razmotriti barem za svaku valutu u kojoj računovodstvena vrijednost financijske imovine ili obveza denominiranih u valuti iznosi 5 % ili više ukupne financijske imovine ili obveza iz knjige pozicija kojima se ne trguje, ili manje od 5 % ako je zbroj financijske imovine ili obveza uključenih u izračun manji od 90 % ukupne financijske imovine (isključujući materijalnu imovinu) ili obveza iz knjige pozicija kojima se ne trguje. Institucije bi u svoje interne sustave mjerenja trebale uključiti metode agregiranja svojeg IRRBB - a za različite valute. Ako institucije primjenjuju pretpostavke o ovisnostima između kamatnih stopa u različitim valutama, trebale bi imati potrebnu razinu vještina i sofisticiranosti za to. Institucije bi trebale uzeti u obzir učinak pretpostavki o ovisnostima između kamatnih stopa u različitim valutama.

Pri odabiru scenarija šokova kamatnih stopa institucije bi trebale razmotriti sljedeće:

• (a) da njihovi interno razvijeni scenariji šokova kamatnih stopa budu razmjerni vrsti, opsegu i složenosti njihovih djelatnosti te njihovu profilu rizičnosti, uzimajući u obzir iznenadne i postupne paralelne i neparalelne pomake i promjene u krivuljama prinosa. Scenariji bi se trebali temeljiti na povijesnim kretanjima i promjenama kamatnih stopa te simulacijama budućih kamatnih stopa;
• (b) scenarije kamatnih stopa koji obuhvaćaju promjene u odnosima među ključnim tržišnim stopama kako bi se poduzele mjere u vezi s rizikom osnove;
• (c) propisane scenarije šoka kamatnih stopa, kako je navedeno u članku 98. stavku 5. Direktive 2013/36/EU;
• (d) sve dodatne scenarije šokova kamatnih stopa koje zahtijevaju nadzorna tijela;
• (e) je li valjanost pretpostavki o diversifikaciji na odgovarajući način naglašena; i
• (f) u okruženjima s niskim kamatnim stopama institucije bi trebale razmotriti i scenarije negativnih kamatnih stopa i mogućnost asimetričnih učinaka negativnih kamatnih stopa na svoje instrumente osjetljive na kamatne stope.

Rezultati scenarija šoka trebali bi pridonijeti donošenju odluka na odgovarajućoj razini upravljanja. To uključuje strateške ili poslovne odluke, raspodjelu internog kapitala i odluke o upravljanju rizicima koje donosi upravljačko tijelo ili njegovi predstavnici. Rezultati bi se trebali uzeti u obzir i pri utvrđivanju i preispitivanju politika i limita za IRRBB.

4.3.4 Scenariji stresa kamatnih stopa

Testiranje otpornosti na stres u pogledu IRRBB - a trebalo bi se uzeti u obzir u okviru ICAAP - a, u kojem bi institucije trebale provoditi stroga testiranja buduće otpornosti na stres kojima se utvrđuju moguće štetne posljedice značajnih promjena tržišnih uvjeta na njihov kapital ili mjere neto kamatnih prihoda nakon promjena tržišne vrijednosti. U svrhu testiranja otpornosti na stres u pogledu IRRBB - a institucije bi trebale uključiti promjene u ponašanju baze klijenata. Testiranje otpornosti na stres u pogledu IRRBB - a trebalo bi uključiti u opći okvir za testiranje otpornosti na stres institucija, uključujući povratno testiranje otpornosti na stres, te bi trebalo biti razmjerno njihovoj vrsti, veličini i složenosti, kao i njihovim poslovnim djelatnostima i općem profilu rizičnosti.

Testiranje otpornosti na stres u pogledu IRRB B- a trebalo bi provoditi redovito, najmanje jednom godišnje, a češće u razdobljima povećane volatilnosti kamatnih stopa i povećanih razina IRRBB - a.

Okvir za testiranje otpornosti na stres u pogledu IRRBB - a trebao bi uključivati jasno definirane ciljeve, scenarije prilagođene poslovanju i rizicima institucije, dobro dokumentirane pretpostavke i pouzdane metodologije.

U testiranjima otpornosti na stres na razini društva trebalo bi izračunati interakciju IRRBB - a s drugim kategorijama rizika (kreditni rizik, likvidnosni rizik, tržišni rizici itd.) i sve značajne sekundarne utjecaje.

Institucije bi trebale provesti povratne testove otpornosti na stres kako bi (i) utvrdile scenarije kamatnih stopa koji bi mogli ozbiljno ugroziti kapital, mjere ekonomske vrijednosti i neto kamatnih prihoda nakon promjena tržišne vrijednosti institucije te (ii) otkrile ranjivosti koje proizlaze iz njezinih strategija zaštite od rizika te potencijalnih reakcija u ponašanju svojih klijenata.

Za potrebe procjene IRRBB - a, pri testiranju ranjivosti u stresnim uvjetima institucije bi trebale primjenjivati veće i ekstremnije pomake i promjene kamatnih stopa od onih koje se upotrebljavaju za potrebe kontinuiranog upravljanja, uključujući barem sljedeće:

• a) značajne promjene u odnosu između ključnih tržišnih stopa (rizik osnove);
• b) iznenadne i znatne pomake krivulje prinosa (paralelne i neparalelne);
• c) raščlambu ključnih pretpostavki o ponašanju kategorija imovine i obveza;
• d) promjene u pretpostavkama o korelacijama ključnih kamatnih stopa;
• e) značajne promjene trenutačnih tržišnih i makroekonomskih uvjeta te konkurentskog i gospodarskog okruženja te njihov mogući razvoj; i
• f) posebne scenarije koji se odnose na pojedinačni poslovni model i profil institucije.

Rezultati stresnih scenarija trebali bi pridonijeti donošenju odluka na odgovarajućoj razini upravljanja. To uključuje strateške ili poslovne odluke, raspodjelu internog kapitala i odluke o upravljanju rizicima koje donosi upravljačko tijelo ili njegovi predstavnici. Rezultati bi se trebali uzeti u obzir i pri utvrđivanju i preispitivanju politika i limita za IRRBB.

U svrhu analize osjetljivosti prema stresnim scenarijima, institucije bi u okviru parametara ekonomske vrijednosti trebale ocijeniti ograničenja povezana s primjenom pretpostavke o isteku i sposobnost institucije da obuhvati dugoročni kamatni rizik.

U slučajevima u kojima bilančni instrumenti imaju značajna ograničenja u pogledu ponovnog vrednovanja (npr. gornje granice i donje granice), institucije bi trebale razborito razmotriti, ako je značajan, učinak koji bi obnova navedenih instrumenata imala kada bi se oni zamijenili drugima s usporedivim značajkama, bez obzira na pretpostavku o isteku. To se mora učiniti za razuman vremenski okvir i uzimajući u obzir poslovni model banke.

4.3.5 Pretpostavke mjerenja IRRBB-a

Pri mjerenju IRRBB - a institucije bi trebale u potpunosti razumjeti i dokumentirati ključne bihevioralne pretpostavke i pretpostavke modeliranja. Te bi pretpostavke trebalo uskladiti s poslovnim strategijama i redovito ispitivati. Određivanje tih pretpostavki trebalo bi se izvršiti na proporcionalan način i posebno uzimajući u obzir pragove značajnosti utvrđene u članku 7. stavku 12., članku 8. stavku 2., članku 9. stavku 4., članku 11. stavku 3. i članku 21. stavku 1. regulatornih tehničkih standarda predviđenih člankom 84. stavkom 5. CRD - a.

Pri procjeni rizika proizvoda osjetljivih na kamatne stope koji su povezani s inflacijom ili drugim tržišnim čimbenicima, trebalo bi primijeniti razborite pretpostavke. Te se pretpostavke mogu temeljiti, na primjer, na trenutačnoj/zadnjoj promatranoj vrijednosti, na prognozama uglednog instituta za ekonomska istraživanja ili na drugim općeprihvaćenim tržišnim praksama (u slučaju inflacije: npr. krivulje očekivanja buduće inflacije).

Pri mjerenju IRRBB- a trebalo bi uključiti mirovinske obveze i imovinu mirovinskog osiguranja ako njihov kamatni rizik nije obuhvaćen drugom mjerom rizika.

Kad je riječ o različitim mjerama IRRBB - a, institucije bi, prema potrebi, trebale uzeti u obzir pretpostavke utvrđene za potrebe kvantifikacije rizika u odnosu na barem sljedeća područja:

• a) izvršavanje kamatnih opcija (automatskih ili bihevioralnih) institucije i njezina klijenta prema konkretnim scenarijima šoka i stresa kamatnih stopa;
• b) tretman salda i tokova kamata koji proizlaze iz depozita bez ugovorenog roka dospijeća;
• c) tretman oročenih depozita koji su povezani s rizikom od prijevremene isplate;,
• d) tretman kredita s fiksnom kamatnom stopom i obveza po kreditima s fiksnom kamatnom stopom;
• e) tretman vlastitog kapitala u internim mjerama ekonomske vrijednosti;
• f) posljedice računovodstvenih praksi za mjerenje IRRBB - a, a posebno djelotvornost računovodstva zaštite od rizika; i
• g) validaciju pretpostavki diversifikacije.

Budući da se tržišni uvjeti, konkurentska okruženja i strategije mijenjaju tijekom vremena, institucije bi trebale najmanje jednom godišnje preispitati bitne pretpostavke u pogledu mjerenja te češće u tržišnim uvjetima koji se brzo mijenjaju.

Pri procjeni posljedica stavke s ugrađenom opcijom institucije bi trebale uzeti u obzir:

• (a) mogući učinak na trenutačnu i buduću brzinu prijevremene otplate kredita koja proizlazi iz scenarija kamatne stope, osnovnog ekonomskog okruženja i ugovornih značajki. Institucije bi trebale uzeti u obzir različite dimenzije koje utječu na ugrađene bihevioralne opcije;
• (b) elastičnost prilagodbe stopa proizvoda promjenama tržišnih kamatnih stopa;
• (c) migraciju salda između različitih vrsta proizvoda kao posljedice promjena njihovih obilježja i uvjeta;

I nstitucije bi trebale imati uspostavljene politike kojima se uređuju utvrđivanje i redovite procjene ključnih pretpostavki za tretman bilančnih i izvanbilančnih stavki koje imaju ugrađene opcije u svojem okviru kamatnog rizika. To znači da bi institucije trebale:

• (a) utvrditi sve značajne proizvode i stavke koji podliježu ugrađenim opcijama koje bi mogle utjecati na obračunatu kamatnu stopu ili bihevioralni datum ponovnog vrednovanja (za razliku od ugovornog datuma dospijeća) relevantnih salda;
• (b) imati odgovarajuće strategije određivanja cijena i smanjenja rizika (npr. upotreba izvedenica) za upravljanje učinkom stavke s ugrađenom opcijom u okviru sklonosti preuzimanju rizika, što može uključivati naknade za prijevremenu otplatu koje se naplaćuju klijentu kako bi se nadoknadili mogući troškovi raskida (ako je dopušten);
• (c) osigurati da je modeliranje ključnih bihevioralnih pretpostavki opravdano s obzirom na temeljne povijesne podatke i na temelju razumnih hipoteza;
• (d) moći dokazati da je njihovo modeliranje točno (na temelju retroaktivnog testiranja s obzirom na iskustvo);
• (e) voditi odgovarajuću dokumentaciju o pretpostavkama u svojim politikama i postupcima te uspostaviti postupak za njezino redovito preispitivanje;
• (f) razumjeti osjetljivost rezultata mjerenja rizika institucije na ove pretpostavke, uključujući testiranje otpornosti pretpostavki na stres i uzimanje u obzir rezultata takvih testova pri donošenju odluka o raspodjeli internog kapitala; i
• (g) provoditi redovite interne validacije tih pretpostavki kako bi se potvrdila njihova stabilnost tijekom vremena te kako bi se prema potrebi prilagodile.

Depoziti financijskih klijenata bez ugovorenog roka dospijeća ne bi trebali biti predmet bihevioralnog modeliranja, osim ako je riječ o operativnim depozitima kako je definirano u članku 27. stavku 1. točki (a) Delegirane uredbe o zahtjevu za likvidnosnu pokrivenost.

Osim kad je riječ o reguliranim štednjama iz članka 428.f stavka 2. točke (a) CRR - a, ali ne ograničavajući se na središnji dio, i kad je riječ o onima sa značajnim ekonomskim ili fiskalnim ograničenjima u slučaju povlačenja, pretpostavljeni bihevioralni datum ponovnog vrednovanja za depozite stanovništva i depozite poduzeća nefinancijskih klijenata te operativne depozite iz točke 110., bez ikakvih konkretnih datuma ponovnog vrednovanja (depoziti bez ugovorenog roka dospijeća), trebao bi biti ograničen na najveći ponderirani prosječni datum ponovnog vrednovanja od pet godina. Ograničenje od pet godina primjenjuje se na ukupni iznos (tj. osnovni i sporedni) ukupnog portfelja tih depozita i zasebno za svaku valutu.

Pri određivanju bihevioralnih pretpostavki o računima bez određenih datuma ponovnog vrednovanja za potrebe upravljanja kamatnim rizikom, institucije bi trebale:

• (a) moći utvrditi „osnovna” salda, tj. depozite koji su stabilni i koji se vjerojatno neće ponovno vrednovati čak ni pod utjecajem znatnih promjena kamatnih stopa i/ili druge depozite čiju bi ograničenu elastičnost na promjene kamatnih stopa banke mogle modelirati;
• (b) pretpostavke modeliranja za te depozite trebale bi odražavati značajke deponenata (npr. stanovništvo/poduzeća) i značajke računa (npr. transakcijski/netransakcijski). Detaljan opis prethodno navedenih kategorija naveden je u nastavku:
• i. transakcijski depoziti stanovništva uključuju nekamatonosne i druge račune stanovništva čija sastavnica naknade nije relevantna za odluku klijenta da drži novac na računu;
• ii. netransakcijski depoziti stanovništva uključuju račune stanovništva (uključujući regulirane račune) čija je sastavnica naknade relevantna za odluku klijenta da drži novac na računu;
• iii. depoziti velikih klijenata uključuju račune korporativnih i drugih poslovnih klijenata, isključujući međubankovne račune ili druge potpuno cjenovno osjetljive račune;
• (c) procijeniti moguću migraciju između depozita bez konkretnih datuma ponovnog vrednovanja i drugih depozita koji bi, u različitim scenarijima kamatnih stopa, mogli promijeniti ključne bihevioralne pretpostavke modeliranja;
• (d) razmotriti potencijalna ograničenja u pogledu ponovnog vrednovanja depozita stanovništva u okruženjima s niskim ili negativnim kamatnim stopama i učinak koji takva ograničenja mogu imati na stabilnost depozita prema različitim scenarijima kamatnih stopa;
• (e) osigurati da su pretpostavke o smanjenju osnovnih i drugih modeliranih salda razborite i primjerene za uravnoteženje koristi za neto kamatne prihode u odnosu na dodatni rizik ekonomske vrijednosti prisutan pri zamrzavanju budućeg povrata od kamatne stope na imovinu koja se financira iz tih salda te mogući propušteni prihod u okruženju rastućih kamatnih stopa;
• (f) naglašavajući važnost statističkih ili kvantitativnih metoda za određivanje bihevioralnih datuma ponovnog vrednovanja i profila novčanog toka depozita bez ugovorenog roka dospijeća, određivanje odgovarajućih pretpostavki modeliranja za depozite bez ugovorenog roka dospijeća može zahtijevati (tj. iz perspektive budućnosti) dodatni doprinos različitih stručnjaka unutar institucije (npr. odjeli za upravljanje rizicima i kontrolu rizika, prodaja i riznica);
• (g) imati odgovarajuću dokumentaciju o tim pretpostavkama u svojim politikama i postupcima te postupak za njezino redovito preispitivanje;
• (h) razumjeti učinak pretpostavki na odabrane rezultate vlastitog mjerenja rizika institucije kao i na odluke o raspodjeli internog kapitala, među ostalim i periodičkim izračunavanjem analiza osjetljivosti po ključnim parametrima (npr. postotak i dospijeće osnovnih salda računa i stopa prolaznih salda), i mjera u kojima se upotrebljavaju ugovorni uvjeti, a ne bihevioralne pretpostavke, za utvrđivanje učinka pretpostavki na različite mjere IRRBB - a;
• (i) provoditi testiranje otpornosti na stres kako bi se razumjela osjetljivost odabranih mjera rizika na promjene ključnih pretpostavki, uzimajući u obzir rezultate tih testova pri donošenju odluka o raspodjeli internog kapitala.